Izložba "Korijeni i krila. Vlaho Bukovac u Zagrebu, Cavtatu i Beču, 1893.-1903." koju su u Galeriji Klovićevi dvori, postavile Lucija Vuković, viša kustosica u Dubrovačkim muzejima i dr. Petra Vugrinec, muzejska savjetnica u Galeriji Klovićevi dvori proglašena je najboljom izložbom prošle godine.
Lucija Vuković i Petra Vugrinec kao autorice i idejne začetnice projekta nastoje na temelju dosadašnjih istraživanja i sustavnim bavljenjem Bukovčevim opusom i njegovim nacionalnim i internacionalnim kontekstom ponovno aktualizirati značaj ovoga umjetnika u domaćem, ali i europskom kontekstu, navodi se u obrazloženju DPUH-a. I prošli je izložbeni projekt uključivao koautorske priloge stručnjaka iz Hrvatske i inozemstva. Na ovome projektu sinergijom interdisciplinarnih istraživanja uglednih kolega prof. dr. sc. Iskre Iveljić i prof. dr. sc. Dragana Damjanovića, dr. sc. Irene Kraševac i Petra Petrovića autorski tim došao je do sasvim iznimnih i neočekivanih rezultata.
Izložba je u kronološkom slijedu predstavila Bukovčev život i djelo, dubinski analizirala brojne epizode njegova života te njihov utjecaj na stvaralaštvo. Priča o Bukovcu ispričana najljepšim zagrebačkim, cavtatskim i bečkim slikarskim ostvarenjima pokrijepljena je brojnim dokumentarnim materijalima, arhivskom građom, do sad ne izlaganim djelima i sasvim novim otkrićima. Neke su od slika izložene prvi puta, neke su nakon opsežnih istraživanja dobile nove atribucije, neke su „nepoznate“ ličnosti dobile svoje ime i prezime. Mnoga su djela za ovu prigodu restaurirana, očišćena i opremljena.
Izložba Korijeni i krila. Vlaho Bukovac u Zagrebu, Cavtatu i Beču, 1893.-1903 druga je izložba u nizu od tri izložbe posvećene Vlahu Bukovcu, a održava se četiri godine nakon prve posvećene pariškom razdoblju ovog umjetnika. Prva je izložba, Vlaho Bukovac u Parizu, 1878.-1892. obradila Bukovčev rad od amaterskih početaka u Sjevernoj Americi, preko školovanja i profesionalnog puta u Parizu, povremenih radnih boravaka u Engleskoj, kao i kratkih, ali plodonosnih predaha u domovini, sve do konačnog povratka u domovinu.
Tema druge izložbe iz ciklusa Bukovčev je život i opus nastao u Zagrebu kad Bukovac postaje središnjom ličnošću javnoga kulturnoga života, velikim mentorom mlade generacije likovnih umjetnika, a njegov zavodljivi kolorizam obilježava čitavu generaciju zagrebačkih slikara, prema toj karakteristici nazvanih Zagrebačka šarena škola. Zahvaljujući Bukovcu Zagreb će postati središnjim mjestom likovnih zbivanja čiji će utemeljiteljski zahvati prednjačiti pred ostalim gradovima u regiji. Zagrebačka je faza istodobno i najplodonosnija razvojna cjelina ovog umjetnika koji upravo u sretnim okolnostima stvaralačkog zanosa u Zagrebu ostvaruje neka od svojih kapitalnih djela. Sudjelujući u društvenom životu Zagreba i družeći se s intelektualnom elitom, Bukovac portretira protagoniste ključnih obitelji poput Vranyczanyjevih, Pongračevih, Nossanovih, Miletića, Farkaša, Crnadaka ili Bergerovih.
Unutar izložbe obrađen je i opus nastao u rodnom Cavtatu, kad se Bukovac vraća svojim korijenima (između 1899. i 1902. godine), gdje će također unijeti novi elan u društvenim i umjetničkim krugovima. U stilskom je smislu Bukovac upravo u rodnome gradu dosegnuo svoj stvaralački vrhunac te donio najljepša ostvarenja plenerističkog slikarstva.
Nemjerljiv doprinos Bukovčeve karizmatične umjetničke pojave, virtuozne tehnike i francuskog spleena, u Zagrebu je obogaćen duhovnim ozračjem secesijsko-simbolističkih strujanja koje je Bukovac posredstvom Čikoša i ostalih sudrugova, povratnika s akademija u Beču i Münchenu upijao, a njihova se zajednička ideja zrcali u djelima zagrebačkog perioda.
I taj međusobni utjecaj Bukovca na Zagreb i obrnuto označava prekretnicu u Bukovčevu stvaralaštvu kada će napustiti slikarstvo akademizma pariškog Salona te suvereno krenuti putovima europskog modernizma.
Cavtatsko razdoblje, to razdoblje svojevrsnog Bukovčeva intimizma autorice su obradile pedantno i znalački, detektiravši nekolicinu dosad nepoznatih djela.
Kratko zaustavljanje u Beču bilo je za Bukovca izazov koji je rezultirao stvaranjem malobrojnog, no iznimno kvalitetnog slikarskog opusa, također predstavljenim ovom izložbom, te uspješnim predstavljanjem bečkoj publici unatoč slikarevu osjećaju da taj grad neće biti mjesto gdje će saviti obiteljsko gnijezdo. Nova budućnost čekala ga je u drugome srednjoeuropskom gradu, Pragu no, o tome, posljednjem praškom periodu radit će se u trećoj i posljednjoj izložbi u ovom ciklusu koji bi trebao rezultirati objedinjenom monografijom na engleskom jeziku kako bi Bukovac zaživio i na europskoj sceni.
Bukovčeva inkluzija, kao i europska valorizacija hrvatskih umjetnika misija je Galerije Klovićevi dvori od njezina osnutka prije 40 godina. Samo na taj način dokazujemo svijetu da imamo zaista umjetnika najvišeg ranga, kojim se trebamo ponositi.
Koautori izložbene koncepcije bili su prof. dr. sc. Dragan Damjanović, prof. dr. sc. Iskra Iveljić, dr. sc. Irena Kraševac i Petra Petrović. Kustosice izložbe bile su Petra Vugrinec i Iva Sudec Andreis.
Izložba se održavala pod visokim pokroviteljstvom Predsjednika vlade Republike Hrvatske Andreja Plenkovića.
Građa za izložbu posuđena je iz 70-tak muzejsko-galerijskih i javnih institucija, crkvenih zbirki i privatnih kolekcija diljem Hrvatske i susjednih zemalja. Vrata ovoj izložbi s povjerenjem su otvorili mnogi privatni vlasnici, a velik je broj njihovih slika potpuno nepoznat današnjoj publici.
Vizualni identitet oblikovao je dizajnerski dvojac Šesnić & Turković, kao i dizajnerica Dora Bilandžić, a izložba je obogaćena i video projekcijama umjetnika Milana Trenca.
Zbog velikog interesa publike i iznimne posjećenosti izložba je bila i produžena i trajala je puna četiri mjeseca, a posjetilo ju je 50.000 posjetitelja.
Povodom stote godišnjice smrti Vlaha Bukovca u svibnju 2022. u Galeriji Klovićevi dvori održan je i međunarodni znanstveno-stručni skup Vlaho Bukovac i njegovo djelo u suorganizaciji s Institutom za povijest umjetnosti u Zagrebu.