IGOR BORIĆ, MAROJE VIŠIĆ I DON JERKO BAN ODRŽALI PREDAVANJE Govoriti o smrti znači govoriti o životu

„Živjeti se (ne)mora: O smrti iz tri kuta“ naziv je trećeg predavanja u suradnji Libertas međunarodnog sveučilišta i Dubrovačkih knjižnica održanog u Znanstvenoj knjižnici. O smrti su govorili don Jerko Ban, specijalist patologije i sudske medicine Igor Borić te filozof Maroje Višić. U ime Knjižnica, okupljene je pozdravila knjižničarka Katarina Palinić dok je u ime Libertasa publiku pozdravio moderator večeri Stipe Buzar.

Borić je predstavio biološki aspekt smrti. Započeo je s definicijama života. Najstarija je ona fiziološka, slijede je metabolička, termodinamička, a najsvježija definicija je ona biokemijska i genetička. Međutim, neke definicije su nepotpune, a sastavnice različitih definicija mogu se naći u jednom živom organizmu. Naveo je Borić primjere „besmrtnosti“ kao što je recimo besmrtna meduza koja živi i u Jadranu. Slikovito je to predstavio na primjeru gusjenice koja bi se pretvorila u leptira pa iz leptira ponovno u gusjenicu (naravno, takav leptir ne postoji!). Postoje biljne i životinjske vrste koje u slučajevima opasnosti žive latentnim životom da bi „oživjele“ kada im to prilike dopusti, a riječ je o „anabiozi“ ili ponovnom oživljavanju. Međutim, svi ti organizmi mogu izbjeći prirodnu, ali ne i nasilnu smrt.
Znanost koja se bavi smrću naziva se tanatologija, a Borić je više rekao o pojmu agonija koja je definirana kao „borba sa smrću“ iako u stvarnosti bolesnik ne proživljava borbu ako je riječ o prirodnoj smrti. Najprije slabe osjetila poput vida i njuha (zato se mnogi žale da im je hladno i mračno), a najduže se u funkciji drži sluh pa mnogi rade grešku i šapću misleći da ih umirući ne čuje.

Događa se prestanak disanja, a srce ponekad može spontano raditi. Tako je kod nekih osuđenika na smrtnu kaznu nakon izvršenja ustanovljena cirkulacija koja traje par minuta. Naglasio je Borić kako nema potpune definicije koja bi opisala „događaj smrti“ jer smrt nije trenutak, cijeli je to proces. Borba završava kliničkom smrću koju prati prestanak disanja i nekrozu moždanih stanica. Ako možda stanice više od 4 minuta ostanu bez kisika, počinju odumirati. Postoji i poseban oblik smrt, smrt moždane kore ili dekortikacija kod koje, kao što i sam naziv govori, dolazi do odumiranja moždane kore, događa se gubitak svijesti, a disanje i rad srca su prisutni, ako to stanje potraje duže – bolesnik ulazi u kronično vegetativno stanje. Skoro 36 sati nakon smrti počinju odumirati stanice dišnih putova i spermiji, kod nekih je zabilježen slučaj gdje su spermiji počeli odumirati 80 sati nakon smrti! Između kliničke smrti i moždane smrti postoji faza koja se popularno naziva „iskustvo smrti“, a u razdoblju između moždane i biološke smrti mogu se uzeti organi za transplantaciju. Definirao je stručnjak za patologiju i sudsku medicinu pojam „kome“ te „prividne smrti“ i tako završio svoje izlaganje.

Višić se osvrnuo na filozofski aspekt smrti: od grčkog filozofa Platona pa sve do njemačkog filozofa Martina Heideggera dao je prikaz odnosa života i smrt kazavši kako „život i smrti djeluju na istoj ravni“. Komentirao je dualizam, odnos duše i tijela, ali i sukob smrti i života.

Ban je pak govorio je o „Umijeću življenja i umijeću umiranja“ ustvrdivši kako kroz „mračni“ srednji vijek, humanizam pa sve do 20. stoljeća zapadna civilizacija nije bježala od smrti. U 20. se stoljeću dogodio preokret, počinje prevladavati traženje zabave makar bez spoznaje za smislom života. Umijeće življenja danas je fokusirano na površne i izvanjske kategorije: kako ostati lijep, mlad i zdrav pa tako mnogi traže i „eliksire mladosti“. Ban je prokomentirao kako se nitko ne pitao: „kako živimo?“. Prema njegovim riječima, zapadna kultura ignorira i odgađa smrt i patnju, a tu Ban vidi i uzroke anksioznosti. Pobornik je definicije kako zdravlje nije odsustvo bolesti, već fizičko i duhovno blagostanje. U kršćanstvu je po pitanju smrti ključan trenutak uskrsnuće. Zaključio je kako „govoriti o smrti znači govoriti o životu“. bLu