O posljednjoj ovogodišnjoj premijeri u Kazalištu Marina Držića govorilo se na konferenciji za medije u foajeu teatra. Predstavu "Kraljice" prema "Richardu III." i drugim dramama Williama Shakespearea u režiji Livije Pandur, uz redateljicu, predstavili su dramaturg Tibor Hrs Pandur, te dramski umjetnici Nika Lasić, Angela Bulum i Zdeslav Čotić. Premijera je na rasporedu prvog dana prosinca s početkom u 20 sati, a repriza 2. prosinca s početkom u 18 sati.
- Zanimljiv je ovaj projekt po više stvari. Prvo, odluka da po Shakespeareu radimo "Kraljice" bila je za mene strašan izazov jer je to značilo da zapravo iz nekog ogromnog korpusa Shakespeareovog materijala, njegovih drama, od "Rikarda II." do "Rikarda III.", preko svih ‘Henrika‘, napraviti adaptaciju ili autorski tekst koji će glavnu pažnju dati ženi. To mi se činilo zanimljivo zbog toga što u tom korpusu Shakespeareovih, pogotovo povijesnih drama, žene imaju zapravo veliku ulogu, ali se ti likovi, ti karakteri često u produkcijama, adaptacijama štrihaju. Bilo mi je zanimljivo izvući te zanimljive ženske likove koji su možda iz neke nevidljive pozicije utjecale na povijesni tok događaja u tom nekom divljem, burnom razdoblju engleske povijesti, zapravo, najkrvavijim dijelom engleske povijesti za koji mi sad znamo kao ‘rat dviju ruža‘. Tu od "Rikarda II." preko svih ‘Henrika‘ do "Rikarda III." imamo četiri žene koje nekako tiho, možda u sjeni, a neke i aktivno, utječu na tok povijesti. Kazalište je oaza gdje možemo reći neku istinu o svijetu u kojemu danas živimo, mogućnost da okupimo ljude koji imaju nešto za reći o svijetu takav kakav jest. Od Shakespeareovog doba, od tih takozvanih ‘burnih dana povijesti‘ nije se puno promijenilo, a nije se ni promijenio odnos prema ženama i to je glavna tema ove predstave – pozicija žene. Pozicija žene ne samo u Shakespeareovo doba, nego pozicija žene danas. U toj predstavi govorimo o mizoginiji, nejednakosti, o borbi pojedinaca, ne samo žene, za istinu, za pravo, za pravo glasa i mislim da je to danas u ovom svijetu jako važno, naglasila je Pandur te dodala:
- Zdeslav Čotić je jedini muškarac u predstavi, ali preuzima jako značajnu ulogu jer predstavlja antipod svim ženskim likovima da možemo jasnije progovarati o tome koja je pozicija žena. Naravno, na drugoj strani imamo muškarca, a taj muškarac, to je kralj, to je sluga, to je stražar u zatvoru, to je Vojvoda od Yorka koji je htio biti kralj, ali je neki ‘agens‘ cijele predstave. Znamo da danas svi imaju mišljenje o svemu, kako nam je rekao Tolstoj, svi smo danas kritičari i svi možemo nešto reći o ovom svijetu, ali je uloga koju ima Zdeslav jako značajna u predstavi. Da ne govorim o četiri sjajne glumice koji imaju fantastičan materijal jer rijetko se desi, da kad se igra Shakespeare, da su žene u prvom planu. Produkcijski imamo jedan fantastičan tim i glumce s kojima smo udružili snage da ovakvu predstavu, ovakav težak projekt konceptualnom, filozofskom i sociološkom smislu možemo zajedno graditi, nadgraditi i reći nešto o ovom svijetu, poručila je Pandur koja je dodala kako se u predstavi, kako i sam naslov govori, prvenstveno govori o kraljicama.
O adaptaciji komada govorio je dramaturg.
- Osnovna struktura koju pratimo je struktura "Rikarda III.", adaptacija ide doslovno prema Shakespeareu, ali zbog patrijarhata i zločinima nad ženama koja se događaju već od početka čovječanstva, zanimljivo nam je bilo okrenuti vizuru i gledati sudbinu četiriju žena, kraljica u "Rikardu III." koje, kako je Livija rekla, često štrihaju ili minimaliziraju u suvremenim produkcijama Shakespearea. Tako da uzimamo sve monologe kraljica koje postoje u "Rikardu III.", a stavljamo mnoge monologe koje inače govori Rikard III., također ženskim protagonisticama. Koristimo druge Shakespeareove drame, "Rikarda II." i "Henrika VI.", gdje se te protagonistice pojavljuju, pogotovo Margareta ili Elizabeta. Margareta je zapravo jedini lik kod Shakespearea koja aktivno preuzima mušku ulogu jer je u vrijeme mentalne nestabilnosti njezinog muža, Henrika VI., preuzela vlast, okupila svoju vojsku i borila se protiv kuće York. To je za vrijeme Rata dviju ruža gdje su se borile frakcije York i Lancaster. Shakespeare je to razdoblje analizirao u oktalogiji, od "Rikarda II." do "Richarda III." Zanimljivo je pratiti na kakav način Shakespeare reprezentira žene. Inače, puno smo istraživali povijest feminističke analize Shakespearea u 20. stoljeću i zanimljivo je kako Shakespeare otvara ili mijenja svoje povijesne izvore da bi postigao neku svoju filozofiju ili ideologiju. Najzanimljivije je gledati kako reprezentira žene, uz neku pravnu praksu koja je tada postojala, gdje su žene bile potpuno podvrgnute ili svedene na relaciju do muških srodnika, oca ili muža. Zapravo, jedini primjer je Margareta koja može preuzeti mušku ulogu za neko vrijeme. Sve ostale žene, po Shakespeareovom mišljenju i po nekoj Shakespeareovoj mizoginiji, po predrasudi koje se nije lišio, mogu biti neki kompas ili reprezent simboličke vrline za muškarce, mogu biti samo u toj funkciji i to je zanimljivo jer se mnoge te predrasude vuku i danas. Dakle, žena ne smije preuzeti svjetovnu moć, muškarci trebaju održavati kontrolu nad ženama jer inače bi to vodilo do kraja muškog roda, to je recimo predrasuda koju Shakespeare ponavlja i reproducira.
- Uz to je još jedna ključna linija to da unatoč tome što su ženski likovi i ženska lica u Shakespeareu podvrgnute patrijarhatu i zlostavljanju, one ipak predstavljaju vladajuću klasu, monarhiju nasljedstva, koja je kao klasa lišena principa ljubavi, čovječanstva, bratstva ili bilo kakvih suvremenih koncepta demokracije tako da su i one sudionice u toj borbi za vlast. Također, one nisu nevine, sudjeluju u tom velikom mehanizmu povijesti, nemaju druge izbore nego da se podvrgnu tom velikom mehanizmu povijesti kao svi likovi Shakespeareovih tragedija koji su nekako podvrgnuti principu da trebaju ubijati da postignu vlast. I, kad postignu vlast, u istom trenutku je već izgube jer znaju da sljedeći pretendent već kuca na vrata, već je u redu da svrgne kralja i sam postane kralj i kolo tog mehanizma klanja nastavlja se beskonačno. Svi tekstovi su nanovo prevedeni, radili smo iz Shakespeareovih originala, na novo smo ih složili i svi likovi podvrgnuti su dekonstrukciji i suvremenoj analizi, pojasnio je Hrs Pandur.
Potom su se glumci osvrnuli na proces rada tijekom proba.
- Nama je bilo jako lijepo. Nije mi ovo prva suradnja s Livijom, radili smo "Alkestidu", međutim, s Tiborom se prvi put družim i surađujem. Mislim da su napravili jako dobar posao, izvrsna je adaptacija. Predstava govori o ulozi i položaju žena u društvu, to je predstava o ljubavi, o mržnji, pretrpljenim gubicima, puno toga... Nama je bilo lijepo na probama, naporno, ali se isplatilo. S Livijom je stvarno užitak raditi i nadam se da će ova predstava imati svoju publiku, istaknula je Lasić.
- Prvi put radim s redateljicom Livijom i bilo mi je izuzetno zadovoljstvo. Kao glumica volim kad osjećam slobodu i kreativnost i to sam stvarno ovdje imala, to iznimno cijenim. Što se tiče same adaptacije, Shakespeare je uvijek inspirativan za glumca, a u ovoj su adaptaciji ‘kraljice‘, Shakespeareovi ženski likovi dobili još više materijala nego što bismo mi glumice imale u klasičnom djelu, recimo, ja kao Lady Anne ili bilo koja od nas četiri kraljice. Ovdje je zaista sjajan materijal za svaku od nas i za kolegu koji ima više likova na kojima je mogao raditi, rekla je Bulum kazavši kako joj je bilo inspirativno i kreativno raditi.
- Prije svega, ovo je treći projekt s Livijom tako da se mi razumijemo na nekom metafizičkom nivou, negdje se osjećamo... Možda mi je u tom smislu bio možda najlakši projekt do sada. Blažen sam među ženama, ali jako je zanimljivo iskustvo bilo prolaziti kroz sve te likove. Međutim, htio bih naglasiti da je ovo ansambl predstava i da bez zajedničke suradnje između mene i kolegica na sceni, nitko od nas ne bi mogao ništa napraviti, ne bi mogao ni ‘iskočiti‘ jer svi smo na neki način u ovoj predstavi glavne uloge. Puno toga ovisi o nama samima, koliko smo zajedno, koliko smo povezani na sceni, koliko se slušamo i osjećamo utoliko će predstava biti bolja i živjet će na neki ljepši način i mislim da smo to stvarno uspjeli ostvariti, rekao je Čotić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....