U nastavku glazbenog programa 69. Dubrovačkih ljetnih igara Dubrovački simfonijski orkestar i Oratorijski zbor crkve sv. Marka iz Zagreba pod ravnanjem mladog ruskog dirigenta mo. Maxima Emelyanycheva, uz soliste Leona Košavića, Ivanu Lazar, Mariju Kuhar Šošu i Krešimira Špicera izveli su Mozartovu Veliku misu u c-molu u crkvi Male braće.
Ovoj velebnoj misi, pridjev ‘’velika’’ dodan je tek kasnije nakon nastanka, vjerojatno zbog (za ono vrijeme) neobično ambiciozne orkestracije koja je uključivala viole te čak 12 puhačkih instrumenata, a dijelom i zbog dužine koja ju s 90 minuta čini dva puta dužom od većine drugih skladateljevih misa. Mozart je dovršio tek pojedine dijelove mise: nedostajali su dijelovi Creda i Sanctusa te čitavi Agnus Dei, no pretpostavlja se kako je djelo ipak imalo premijeru 26. listopada 1783. te kako je upravo gospođa Mozart pjevala znamenitu ariju Et incarnatus est. Nakon ovoga, Mozart se nikad nije vratio skladanju ove mise, te je ona tako, kao i u slučaju Requiema, zbog bolesti i prerane smrti ostala zauvijek nedovršena.
Usprkos svojoj nedovršenosti, Velika misa u c-molu izuzetna je umjetnička kreacija. Partitura razotkriva veličanstvenost i raskošnost koja se vezuje uz tradiciju Salzburga onoga doba, dok se kao glavna stilska uporišta razotkrivaju Bach (u kontrapunktu) i Händl (određene ritmijske figure, tipične za francuski barok). Mozartov genij povezivanja starog i novog te zadivljujuća kompleksnost i maštovitost skladateljskog umijeća, ostaju ono zbog čega je Velika misa u c-molu zaista „velika“. Dv
