ČADEŽ Mira Muhoberac bila je pedagog, redateljica, dramaturginja, uvijek se nečim novim bavila i ne mogu vjerovati da se tako naglo ugasila

Prisjećao sam se prošli tjedan, pišući o predstavi u Centru za kulturu Trešnjevka, Želimira Ciglara, prije tri godine tragično i prerano, u 56. godini, preminulog kolege kazališnog kritičara, koji je u toj instituciji proveo posljednje dane. Tjedan poslije umrla je Mira Muhoberac, u 63. godini, kolegica kazališna kritičarka, rođena u Dubrovniku, uz koji je cijeli život bila vezana i profesionalno i emotivno. Još jedan zlokoban dan za naš minijaturan ceh, donosi Jutarnji. 

Miru Muhoberac krasila je, uz ostalo, nevjerojatna memorija. Kao što ima ljudi s apsolutnim sluhom, ima i onih s, nazovimo ga tako, apsolutnim pamćenjem. Mira Muhoberac bila je moja najmlađa profesorica na Filozofskom Fakultetu, svega deset godina starija od nas studenata, a razmjere njezina pamćenja zarana sam osjetio na vlastitoj koži. Naime, rado sam je bio izazivao na predavanjima bizarnim i nemogućim pitanjima iz dramske književnosti, kojoj nas je podučavala. Zauzvrat, zadala mi je, među ostalim, za ispit, da naučim sadržaj stotinu drama. Pitala me na ispitu, među ostalim, da citiram rečenice kojima počinju i završavaju. Dakako, ispit nisam pao, premda sam improvizirao a ne citirao, Mira nije bila zlopamtilo, ali sam tad shvatio da je ona sve te drame znala napamet. Jednom bi pročitala tekst i ostao bi joj u pamćenju, gotovo nedirnut. Poslije kakvih dvadeset godina citirala mi je što sam joj rekao kad sam prvi put došao kod nje na konzultacije, koju sam odjeću nosio i kakve naočale.

Mira Muhoberac uvijek je, u svim školama i na svim fakultetima koje je završila, imala prosjek 5.0. Bilo joj je dovoljno nekoliko tjedana da svlada cijeli jedan strani jezik. Postala je prva hrvatska diplomirana dramaturginja, a istodobno je završila i Filozofski fakultet. U Pragu na Karlovu sveučilštu je završila doktorski studij i utemeljila studij kroatistike, a predavala je na više fakulteta. U mladosti je bila vrsna sportašica, a novinarstvom se zarazila kao tinejdžerka i objavljivala je od svoje devetnaeste godine.

Bila je pedagog, redateljica, dramaturginja, uvijek se nečim novim bavila i jednostavno ne mogu vjerovati da se tako naglo ugasila. Njezin je odlazak, za naš maleni kritičarski svijet, upravo nenadoknadiv. Ne znam kako se osjećaju kolege, no znam da smo izgubili jedinu osobu kojoj ste se mogli ad hoc obratiti u potrazi za bilo kojom kazališnom informacijom, a koje nema na internetu, u knjigama. Nestao je svijet koji je živio još jedino u njezinoj memoriji.