Lako je moguće da je naša ustavna ekspertica dr. Sanja Barić posve u pravu kada - upitana da komentira svjedočenje Ivana Pernara na sudu u Zambiji protiv osmero Hrvata koji su htjeli usvojiti djecu iz Konga - odgovara da „postupke i ponašanja koja su stvarno izvan svake zdrave pameti nema potrebe komentirati”.
I doista, otići iz Zagreba u Afriku i boraviti mjesecima u zambijskom gradu Ndoli samo kako bi na tamošnjem Visokom kaznenom sudu napakostio svojim sugrađanima koji su htjeli usvojiti djecu iz afričkog sirotišta – i koji se još od prosinca prošle godine ni krivi ni dužni zlopate pred pravosudnim institucijama Zambije – teško da može čovjek zdrave pameti, piše Slobodna Dalmacija.
Izvještaji koji su u petak pristizali iz Ndole, gdje je zambijska sutkinja Mary Mulanda vodila ročište protiv naših državljana, potvrdili su da se Pernar i danas u javnim institucijama ponaša onako kako se ponašao dok je bio zastupnik u Hrvatskom saboru, dakle kao razmaženo derle u supermarketu kad mu roditelji ne žele kupiti čokoladicu.
Baš kao što je u Hrvatskom saboru radio drame, urlao i mahnitao, govoreći nerijetko potpune budalaštine, tako je u petak mahnitao i derao se i na Visokom kaznenom sudu u Ndoli, urlajući da je jedan od uhićenih Hrvata „rođen kao žena” i tek kasnije „postao muškarac”, pa da kao transrodna osoba ne može posvojiti dijete.
Otežao živote dvanaestoro ljudi
Jedina razlika između Pernarovih mahnitanja u Hrvatskom saboru i onih na Visokom sudu u Ndoli jest u ishodu. Dok bi ga u Saboru stražari fizički izbacivali iz dvorane, u Zambiji mu je sutkinja Mulanda progledala kroz prste: nakon što su ga odvjetnici obrane optužili za nepoštivanje suda i zatražili od sutkinje da ga strpa u zatvor, gospođa Mulanda ga je milostivo tek opomenula.
Postoji, zapravo, još jedna razlika, kudikamo veća od ove. U Hrvatskoj svojim saborskim mahnitanjem Pernar ipak nije mogao napraviti neku veliku štetu, dok je šteta koju je počinio svojim uplitanjem u zambijski sudski proces već sada poprilična.
Jer tim je uplitanjem izravno otežao živote najmanje dvanaestoro ljudi: osmero optuženih Zagrepčana i njihovih četvero afričkih mališana (da ne spominjemo obitelji i prijatelje optuženika). Pernar je već do ovog trenutka svakome od njih ukrao po nekoliko mjeseci zajedničkog života na slobodi.
Pritom prvenstveno mislimo na činjenicu da je zambijski sud 6. veljače već bio donio odluku o prekidu suđenja, te je našim državljanima naložio da u roku od 48 sati napuste Zambiju, što su ovi i pokušali, ali su sutradan na aerodromu opet uhapšeni zbog nove optužnice za ista kaznena djela. Razlog novog hapšenja bila je anonimna prijava koja je došla iz Hrvatske, za koju se uskoro ispostavilo da ju je poslao upravo - Ivan Pernar.
‘Cinker‘ i svjedok
Bivši saborski zastupnik nije ni skrivao da je baš on „cinkao” svoje sugrađane. Štoviše, nedugo potom preko društvenih je mreža sâm zatražio da bude svjedok protiv optuženih Hrvata, a uskoro je i otišao u Zambiju kako bi svjedočio. Iz Zambije se svakodnevno javljao svojim Facebook pratiteljima, govoreći da „ima dokaze protiv osmero optuženih Hrvata” te da ih „jedva čeka pokazati zambijskim sucima”.
I na ročištu u petak Pernar je priznao da je upravo on podnio prijavu protiv Zagrepčana, jer da su „krivotvorili dokumente za posvajanje djece”.
Kako je tumačio svojim pratiteljima, njegov motiv da svjedoči protiv vlastitih sugrađana je ponajviše ta spomenuta promjena spola jednog od uhapšenika. Ovakva denuncijacija je u moralnom smislu osobito odurna kada se zna – a Pernar to dobro zna - da je transrodnost, kao i homoseksualnost, u Zambiji zakonom zabranjena, a LGBT osobe se u toj zemlji teško diskriminira, premlaćuje i uhićuje. Kazne zatvora za takve ljude dosežu i do 14 godina.
Osim što je zambijskim vlastima odao da je jedan od hrvatskih usvojitelja transrodna osoba, Pernar je čak i otkrio njezin identitet, čime je tu osobu doveo u vrlo nezavidnu situaciju, na što je u veljači upozorila i naša pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter:
„Posebno zabrinjavaju slučajevi u kojima građani ulažu dodatni napor da zambijskim institucijama, javnosti i medijima ukažu da se među pritvorenicima nalazi transrodna osoba, čime je potencijalno i dovode u opasnost s obzirom na položaj transrodnih osoba u Zambiji”, poručila je tada pravobraniteljica.
Brižni robovlasnici
Tu se već mora postaviti otvoreno pitanje: zašto bi itko normalan i zdravog razuma poželio bilo kojeg čovjeka – a kamoli vlastitog sugrađanina i susjeda - strpati u zatvor na drugom kontinentu samo zbog njegove seksualne orijentacije ili promjene spola? Kakav čovjek moraš biti da bi tako nešto uradio?
Drugim riječima, valja napraviti makar i oskudnu psihološku sliku Ivana Pernara.
To isto na ročištu u petak pokušala je napraviti obrana optuženih Hrvata, referirajući se na jedan Pernarov podcast u kojem ovaj blaženo relativizira robovlasništvo i simpatizira robovlasnike, koji su, po njegovu sudu, robove mlatili iz brige o njihovu zdravlju:
- Kad bi robovlasnik vidio da mu rob jede šećernu trsku, on je znao da to nije dobro, ali ne možeš ti to objasniti čovjeku i reći mu: „Gle, izazvat će ti to karijes.” I onda su oni zapravo bičevali te robove kad bi jeli tu šećernu trsku, a ljudi prikazuju te robovlasnike kao da je to bilo okrutno i loše prema tim ljudima, iako je zapravo sve bilo u interesu njihova zdravlja i da oni taj šećer ne jedu - tumačio je Pernar tu suludu tezu.
U međuvremenu, o Pernarovu psihičkom profilu oglasile su se i obitelji optuženih Zagrepčana, koje su u priopćenju navele da je Pernar „krajnje desničarski marginalni aktivist i bivši političar, u Hrvatskoj poznat po svojim snažnim rasističkim i bjelačkim supremacističkim vrijednostima i mišljenjima”, koji je na društvenim mrežama „objavljivao govor mržnje” i zaključivao da su Afrikanci „inferiorna rasa, nepoželjna u Europi”.
„Njegovo rasističko neprijateljstvo i osobni interes da privuče pozornost glavni su motiv iza pokušaja da neopravdano intervenira i kontaminira ovaj sudski slučaj i javno mnijenje u Zambiji. On je zlonamjerna, mentalno nestabilna, konfliktna rasistička osoba opasnih namjera”, stoji u priopćenju.
Pažnja zlatne ribice
Ali recimo da su obitelji hrvatskih uhapšenika, u želji da pomognu svojim bližnjima, možda nedovoljno objektivne i previše kritične prema Pernaru. Stoga ćemo oko njegove psihološke slike konzultirati jednog nekonvencionalnog svjedoka koji ga je lani imao priliku dobro upoznati. Odnosno, svjedokinju.
Mislimo na kanadsku skipericu koja se naziva Captain Lexi, a koja je početkom prošle godine na par mjeseci primila Pernara da joj pomaže na jedrilici kojom je plovila po Karibima i Bahamima, te je povremeno na svom blogu opisivala novog suputnika i pomoćnika.
Prvi njezini utisci o Pernaru datiraju od prošlog siječnja, kada je napisala da je Pernar „dobronamjeran, jako drag u duši i dobra osoba iznutra”, ali se požalila da je potpuno ovisan o mobitelu i da ima problema s održavanjem pozornosti:
„Ivan je izrazito ovisan o svom mobitelu i to je problem. Čini se da ima pažnju na nivou zlatne ribice i ako ostane bez obveze 60 sekundi, mora provjeriti mobitel. Vrlo je inteligentan, ali krajnje nefokusiran”, navela je Lexi, ističući da Pernara jedino zanima vlastita samopromocija na društvenim mrežama:
„Neki dan sam ga povela na ronjenje, divno iskustvo u oceanu. Njegov jedini interes bio je da ga snime kako to radi da bi to objavio na društvenim mrežama. U roku od 10 minuta od gašenja kamere njemu je dosadno i odlazi sjesti na plažu”, pisala je Lexi u siječnju 2022. godine.
Već i ta sličica s ronjenja dovoljna je za pretpostavku da se kod Pernara radi o narcističkom tipu ličnosti. No to će kanadska skiperica napisati tek mjesec dana kasnije, u objavi iz veljače.
‘On je divlji rasist i sociopat‘
Osim što je u veljači uočila njegov narcizam, Lexi je tada sa zaprepaštenjem ustvrdila da njezin suputnik ima „rasističke stavove” i rado koristi „nevjerojatno uvredljive izjave” o Židovima i crnim ljudima.
U tom kontekstu citirala je njegovu izjave da se „u društvu crnaca nikada ne možeš opustiti", da su „Židovi krivi za štošta”, da je „holokaust židovska propaganda, a ropstvo crnačka”, te da je Hitler trebao dovršiti svoje „konačno rješenje”.
„Da, on je divlji rasist i sociopat koji voli naciste. Kad god se nečemu smije dok surfa na mobitelu ili računalu, pitala bih ga što je to tako smiješno, a to su uvijek bile najuvredljivije rasističke stvari koje možete zamisliti”, pisala je šokirana kanadska skiperica, dodavši „da će ga iskrcati s jedrilice prvom prilikom”, što je i učinila.
Vidimo da se obrazac ponavlja: kanadska skiperica na Atlantiku je postupila identično kao i saborski stražari u Zagrebu, izbacivši Pernara iz svog životnog prostora. Ali on je u međuvremenu nepozvan i neželjen ušao u životni prostor osmero ispaćenih hrvatskih državljana u Zambiji.
A koliku im je konačnu štetu time napravio, mogli bismo doznati već u ponedjeljak 29. svibnja, kada je sutkinja Mary Mulanda zakazala novo ročište, na kojem bi trebali biti ispitani ostali svjedoci. Ali ni zambijska sutkinja neće moći odgovoriti na bitno pitanje: je li Ivan Pernar svjestan posljedica svojih postupaka?