Otkad su ruske snage napale Ukrajinu prošlo je punih sto dana, a s obzirom na Putinov prvotni plan, nijedan od strateških ruskih ciljeva nije postignut, međutim oni danas ipak kontroliraju 20 posto ukrajinskog teritorija, piše Slobodna Dalmacija.
Kao i onoga dana kad su napadnuti, iz Kijeva se i stoti dan rata videom javio predsjednik Volodimir Zelenski. Poručio je svom narodu i svijetu da je i dalje tu i da obavlja svoju dužnost kao i svi njegovi najbliži suradnici.
„Mi smo tu, oružane snage Ukrajine su također ovdje... Naš narod je ovdje. Branimo Ukrajinu već 100 dana. Pobjeda će biti naša. Slava Ukrajini! – poručio je Zelenski u video poruci snimljenoj ispred Ureda predsjednika, u središtu glavnog grada. Na ponude Zapada da bude evakuiran iz Kijeva, na početku rata je kazao rečenicu koja je ušla u povijest: "Treba mi streljivo, a ne prijevoz!".
Ni nakon tri i pol mjeseca borbi ratu se ne nazire kraj, bojišnica se proteže na više od 1000 kilometara, a žrtve, i civilne i vojne, su ogromne. Istodobno svjetske naslovnice imaju sve manje udarnih vijesti iz Ukrajine, zamor od rata prijeti smanjivanju spremnosti za pomoć, a mnogi analitičari tvrde kako prave bitke zapravo tek počinju.
Ako Rusija ostane bez potrebnog ljudstva, a Ukrajina nabavi dovoljno sofisticiranog i teškog oružja - u fazi nakon bitki za Severodonjeck i Herson - zamah rata mogao bi se dramatično okrenuti u korist Kijeva. Međutim, ako Rusija može održati svoju vojsku ( a znamo da ima problema s novačenjem) i uspije u Donbasu, a Ukrajina ne dobije svo oružje koje joj je potrebno, zamah bi mogao krenuti u drugom pravcu: Moskva bi opet mogla proširiti svoje ciljeve i krenuti masivnim udarima prema Kijevu.
Rusija je na početku bezuspješno pokušala napraviti blitzkrieg, a sada je prešla na taktiku iscrpljivanja. Njezini su ciljevi jasni: žele okupirati veliki dio Ukrajine, odsjeći zemlju od pristupa moru i izbrisati u njoj sve što je ukrajinsko. Ako uspiju, druge zemlje u istočnoj Europi bit će izložene ucjeni da se povinuju željama Moskve, u suprotnom će riskirati rat.
U prvih mjesec dana ruske su snage provodile plan okupacije cijele Ukrajine, a glavni cilj je bio Kijev. Tamo su namjeravali svrgnuti demokratski izabranog predsjednika Zelenskog i postaviti svoju marionetsku vlast kako su to učinili i u drugim okupiranim ukrajinskim gradovima i regijama. Na Kijevu su se poskliznuli, pretrpjeli velike gubitke i promijenili plan.
Budući nisu uspjeli osvojiti niti okružiti Kijev i Harkiv, snage su preusmjerili na Donbas.
Uz masovnu uporabu artiljerije koja čisti prolaz, postigli su taktički uspjeh u Donbasu, gdje kontroliraju više od 90 posto Luhanske regije. Blizu su tome da zauzme cijelu oblast. Kontroliraju i strateški važne gradove Herson i Mariupolj na jugu, tako da, iako su se Putinu prvotni planovi izjalovili, Rusi nisu daleko od stvaranja željenog kopnenog koridora do Krima, koji su napali i anektirali 2014. godine.
Ne daju ni pedlja
Ukrajinci ne žele ni čuti za nedavne 'diplomatske' prijedloge prema kojima bi njihova zemlja trebala razmotriti odustajanje od dijela teritorija koji je trenutno pod okupacijom kako bi postigla sporazum o prekidu vatre i spriječila nastavak krvavog rata. Uz onu na bojištima, Ukrajina je neprestano u snažnoj diplomatskoj ofenzivi pa osim ruskim snagama žestoko uzvraćaju i pojedincima na Zapadu kojima je već dosta ukrajinskoga rata i njegovih indirektnih globalnih posljedica poput inflacije, poskupljenja energenata, strahova od nestašice hrane, ali i od Putinove vojne odmazde. Mnogi u zadnje vrijeme 'dobrohotno' savjetuju Ukrajincima da se priklone realitetu pa čak i da Rusima daju dio svoje zemlje u ime svjetskog mira.
Bivši državni tajnik Henry Kissinger ustvrdio je tako da bi Kijev trebao prihvatiti ustupanje teritorija kako bi zaustavio invaziju, a uredništvo New York Timesa u nedavnom je članku tvrdilo da će se Ukrajina morati suočiti s 'bolnim teritorijalnim odlukama'.
Ukrajinci odgovaraju kako pobjeda Ukrajine u ratu s Rusijom nije “nerealna” ili „nevjerojatna” opcija kako to neki bjelosvjetski mudrijaši sugeriraju. Zelenski takve sugestije uspoređuje s Münchenskim sporazumom iz 1938. — neuspjelim europskim pokušajem smirivanja nacističkog diktatora Adolfa Hitlera odustajanjem od teritorija u Čehoslovačkoj.
„Ako želimo da svijet bude vrijedan riječi civilizacija, onda je pobjeda Ukrajine jedina opcija, a zapadna financijska i vojna potpora Ukrajini jedini način da se uspostavi dugoročni mir i sigurnost na europskom kontinentu, odgovaraju na takve ponude iz Kijeva.
“Djeca nam umiru, vojnike raznose granate, a govore nam da žrtvujemo teritorij. To se nikada neće dogoditi” – komentirao je Oleksij Arestovič, savjetnik predsjednik Ukrajine.
Prema procjenama UN-a, od početka rata najmanje je 4.149 civila ubijeno i 5.000 ranjeno a vjeruje se da je stvarni broj mnogo veći. Područja s kojih su se ruski vojnici povukli prepuna su masovnih grobnica i ruševina. Procjene svjetske banke kažu da će se ukrajinski BDP u 2022. smanjiti 45 posto.
Isto tako, skoro je u potpunosti obustavljen izvoz hrane iz Ukrajine, prije svega žitarica zbog ruske kontrole luka u Crnom moru, osim ako izuzmemo žito koje su Rusi opljačkali pa ga sada izvoze i koriste kao političko oružje u pridobivanju država kojima prijeti glad. Ured glavnog tužitelja Ukrajine objavio je kako je Putinova agresija oduzela život najmanje 243 djece, dok je još njih 446 ozlijeđeno. Više od 6,8 milijuna ljudi pobjeglo je u druge zemlje, a 7,7 milijuna je raseljeno po Ukrajini.