Rimska policija je u manje od dva dana ustanovila tko je bio manijak koji je, u razmaku od nepuna dva sata, nožem izbô dvije prostitutke baš dok su mu se podavale za novac: jednu iz Kolumbije, drugu iz Kine, piše Slobodna Dalmacija.
A Kineskinji je ubio i kolegicu sustanarku, kad je priskočila drugoj u pomoć, umjesto da utekne što je noge nose. Ali, eto, ni do danas nije otkrila identitet kineskih žrtava, a pitanje hoće li ga ikada otkriti. Posrijedi je, po svoj prilici, ilegalno uvezena i nemilosrdno izrabljivana seksualna radna, zapravo robovska snaga.
Više od milijarde eura godišnje zarade međunarodne mafije na prostituciji u Italiji, tvrdi jedan od priznatih stručnjaka i boraca za suzbijanje prostitucije svećenik don Luigi Ciotti, voditelj Grupe "Abel". Na simpoziju koji su još 2008 u Milanu organizirali Caritas i sindikati, don Ciotti je tvrdio da su se 50 godina od zabrane javnih kuća u Italiji "promijenili epoha i kontekst, ali se povijest ponavlja.
Trgovina tijelima se pretvorila u tržište tijelima, čije je vlasništvo prešlo u ruke inozemnih mafija pošto su talijanske otkrile da više zarađuju na drogi." Vjerojatno treba dodati da i neke od stranih mafija u Italiji zarađuju na drogi (sjevernoafrička, albanska, kineska), ali da prostitucija služi za "prvobitnu akumulaciju" i za svakodnevni dotok svježeg novca, makar u manjim količinama – što ipak iznosi oko 90 milijuna eura mjesečno u 60-milijunskoj Italiji. Od onda do danas su podaci o ženskom prostituiranju u Italiji manje-više isti, i po broju sudionica, i po obrtu kapitala.
U Italiji se prostituira oko 90.000 žena, od kojih su 50 posto strankinje. Oko 20 posto svih prostitutki su maloljetne (dakle, po definiciji Ujedinjenih naroda: djeca, ali iznad granice od 14 godina ispod koje je riječ o pedofiliji). Talijanske su se, gotovo sve, povukle s ceste i u golemom postotku rade autonomno ili u "obiteljskom biznisu", bez "mreže zaštitnika" koju organiziraju mafije. One organiziraju i uvoz žena, ponajviše iz istočne Evrope, Kine, te iz zapadne Afrike. Žene "iz uvoza" nerijetko su svedene na ropski status, kao žrtve ucjene, nasilja i neznanja. Genetski muškarci se - kao transvestiti ili transseksualci - uvoze najviše iz Brazila i Kolumbije. Na cestama, na najopasnijim mjestima, u najvećem su broju Nigerijke i Moldavke.
Prostitutke ubijaju i njihovi izrabljivači, a i pojedini psihopatski nasilnici, poput serijskog ubojice Donata Bilancie. Prostitucija u Italiji nije kazneno djelo za osobu koja se prostituira, ali jest za one koji prostituciju izrabljuju bilo na koji način, od makroa do iznajmljivača prostora. Naravno, ne bi bilo ponude bez potražnje – a ona je u Italiji tradicionalno visoka (u Pompejima je broj javnih kuća, lupanara, bio isti kao i broj pekara, s time što su kruh jele i kategorije koje nisu svraćale u javne kuće, poput žena i djece). Don Ciottijeva procjena je da svaki mjesec oko 3.000.000 Talijana svraća do prostitutki, što statistički znači da je prostitucija privlačnija, primjerice, od prvoligaškog nogometa.
Tip i brutalnost ropskog statusa, tvrdi don Ciotti, nerijetko ovisi o nacionalnosti izrabljivača i izrabljivanih. Najokrutniji su, kaže on, Nigerijci, koji se ne žacaju osveta na članovima obitelji prostitutki, koje su tako prisiljene na poslušnost. Albanci su se, kaže, odrekli tih najbrutalnijih metoda, ustanovivši da one izazivaju bijeg prostitutki i nose opasnost da lakše budu otkriveni. Kineskinje su nešto novije na tržištu, prostituiraju se samo u stanovima (mustere nalaze ili preko novinskih oglasa, ili usmenim "tam-tamom" u redovima kineske zajednice, sve brojnije).
Mafijaški fenomen među Kinezima useljenima u Italiju nije nikakva novost. Pogoduje mu visok stupanj ilegalnosti: prije je bilo ilegalno bježati iz Kine, ali sada je problem u useljavanju u Italiju. Po evidenciji je lani u Italiji bilo 279.728 Kineza, što kinesku nacionalnu grupu svrstava na treće mjesto među useljenima iz zemalja izvan Unije. Policija ipak sumnja da ih je najmanje još toliko. Stalno se uvoze novi i novi Kinezi, bez dozvole boravka. Plaćaju između 15.000 i 20.000 eura samo da bi ušli, zatim im trebaju godine da otplate taj "dug". Prisiljavaju ih da rade "na crno", po 12 i više sati, i žene i djecu, kadikad ih drže i više njih u jednoj prostoriji, gdje rade, jedu i spavaju.
Divljačko izrabljivanje sakriveno je iza zakona šutnje, a prijestupnike čeka smrt. U to je teško prodrijeti, jer su pred organima gonjenja i objektivne prepreke: potpuno nepoznavanje jezika i narječjâ, kulture, te civilizacijskih običaja Kineza, koji upućuju Kineze jedne na druge. Između kineske mafije i talijanskih mafija (koje u svoj Italiji na neki način predvodi kalabreška ‘ndrangheta, a ne više sicilijanska Cosa nostra) postignut je dogovor o "miroljubivoj koegzistenciji", baziranoj na striktnoj podjeli resora: kineski kriminalci bave se samo Kinezima, na koje druge mafije ne smiju polagati nikakva prava. Svaki svoje ovce šiša i, po potrebi, kolje.
Prostitutke – dragovoljne ili prisiljene – vazda su organiziranom kriminalu sredstvo stjecanja likvidnih sredstava, gotovine, koju je moguće reinvestirati, na primjer u drogu. Izvješćujući svoga šefa o eksploziji na brzom gumenjaku, koji je prevozio ilegalce iz Albanije u Italiju, albanski mafijaš je 1997 objašnjavao gazdi da nema razloga za zabrinutost, jer su poginuli samo nevažni ljudi a "dragocjena roba je spašena". I precizirao: "Sve četiri spašene su kurve" (to je albanska riječ koju valjda nije nužno prevesti).
I u to doba policijski izvori su tvrdili da 60 posto prostitutki u Italiji čine strankinje, od čega su gotovo dvije trećine bile Albanke i Poljakinje, a trećina Nigerijke (uz mali udio drugih Slavenki u prvoj grupi, a Kamerunki i drugih crnkinja u drugoj). U Nigeriji 130 milijuna stanovnika živi u siromaštvu oskudnijem od egzistencijalnog minimuma. "Nema posla u Nigeriji", rekla je jedna od privedenih nigerijskih prostitutki koja je tvrdila, vjerojatno osnovano, da radi ropski, katkad i po dvadeset sati dnevno, i svetkom i petkom.
Etnička ravnoteža se u međuvremenu višekratno mijenjala. Po povećanju udjela prostitutki iz neke nacije lako je zaključiti gdje je kriza, ili permanentna bijeda. O kojoj možda najbolje govori slučaj sveučilišne redovite profesorice iz Moldavije, koja bi u Rimu, prostituiravši se preko ferija, zarađivala višegodišnja svoja univerzitetska beriva.
Pretežan udio strankinja ne treba objašnjavati moralnim, nego ekonomskim razlozima: prostitucija je samo jedno od područja slabo plaćenih napornih radova gdje je stoga lakše angažirati onoga tko će prihvatiti i mizernu nadnicu, samo da preživi ili samo da prehrani dijete. Osim toga, prostitucija je biznis gdje je radnu snagu lakše ucijeniti i prisiliti.
U početku stoljeća su albansku prostitutku kupovali u Albaniji za 2000 maraka (1000 eura), a prodavali je u Italiji odmah za 4000 (ali mlade su i tada, kao i sada, mogle imati veću, pa i peterostruku cijenu - što objašnjava otmice i prebijanja da bi se prisililo curice na prostituciju, jer se na njima može dnevno zaraditi i 500 eura čistog profita).
Prostitutke u okolici Caserte bile su prisiljavane da rode u Njemačkoj, gdje je mafija tako rođenu djecu prodavala Nijemcima za 40-70 tisuća maraka. To je prije nešto godina tvrdio napuljski dnevnik Il Mattino, poslije istrage koje su proveli reporteri tog lista. Istraga je počela od iskaza 20-godišnje Albanke, otete u domovini i prisiljene na prostituciju u okolici Caserte, gdje taj dio kriminala kontrolira kampanska mafijaška organizacija camorra. Albanka tvrdi da je bila prisiljena zanijeti s klijentima, te da je uoči porođaja odvedena u Mannheim, ondje rodila i potpisala "brdo papira", i odmah zatim bez djeteta vraćena u Casertu na ulicu da zarađuje.
Rimska policija je, zahvaljujući anonimnoj dostavi (možda iz redova samih prostitutki), svojedobno spasila 14-godišnju Albanku koju su tri tjedna ranije albanski mafijaši oteli ispred osnovne škole u Tirani, tukli i silovali, prevezli ilegalno preko mora u Italiju i natjerali je da se prostituira na rimskoj Casilinskoj cesti. Dva dana pošto je djevojčica tu izložena policija ju je zaštitila, uhvativši dvojicu Albanaca i jednu Albanku pod okrivdama otmice, silovanja, svođenja na ropsko stanje, ilegalnog useljavanja, te iskorištavanja prostitucije.
To je bio samo jedan od tipičnih slučajeva u kojima se albanska mafija pokazala kao najnesmiljenija i najokrutnija u trotisućljetnoj povijesti rimske prostitucije – dok je nije u okrutnosti nadmašila nigerijska. Zapamćeni su slučajevi kada su albanski mafijaši ne samo okrutno ubijali ropkinje koje su se pokušale buniti, nego su u jednom slučaju ubijenoj otkinuli nogu i zatim je nosali po Italiji, pokazujući drugima što ih čeka ako ne budu pokorne.
U isti petak je policija u Genovi pritvorila dva Nigerijca i jednu Nigerijku, također pod okrivdama svođenja na ropsko stanje, ilegalnog useljavanja, te iskorištavanja prostitucije. I nigerijska mafija djeluje već godinama na talijanskom tržištu prostitucije i droge, uvozeći djevojke iz Nigerije, Kameruna i okolnih zemalja, otimajući im isprave i nagoneći ih na prostituiranje. Ne treba ih ni tući, mnoge je dovoljno plašiti prijetnjom da će ih čaranjem osakatiti svodnica, predstavljena kao vještica woodooa.
Albanska, nigerijska i slične mafije u Italiji djeluju u dogovoru s domaćim mafijama, nerijetko za njihov račun, a vazda pod njihovom ingerencijom. Osim, rekosmo, kineskih "trijada".
Prostitutke je lakše nekažnjivo ucijeniti ili prevariti za novac. Prije nekoliko godina je povjerenstvo talijanske tada još Poštanske policije u Torinu, kontrolirajući neuobičajen promet na nekim poštanskim kreditnim karticama Postepay, otkrilo prevaru kojom je oko 200 prostitutki prevareno i opljačkano podlo ali dovitljivo za oko 200.000 eura ukupno. Žrtve su od reda oglašavale eskortne usluge na Internetu, pa su se na njihove telefonske brojeve javili članovi bande, uljudno i lažno se predstavivši kao predstavnici Bacheke (jednog od sajtova specijaliziranih za oglašavanje), "objasnivši" svakoj da je izvučena na internoj lutriji i da može, uplativši 100 ili 200 eura na karticu Postepay čiji broj im je rečen, dobiti najistaknutije mjesto za sljedeća oglašavanja.
Banditi – sve Talijani iz Torina i okolice, u dobi od 20 do 39 godina – s pravom su računali da ih prevarene neće tužiti, jer bi u tužbi morale navesti pravo ime i adresu, dakle razotkriti čime se bave, dok se na Internetu predstavljaju "umjetničkim" imenom. Čak i kad ih je policija kontaktirala, jednu po jednu, samo tri-četiri su pristale pridružiti se tužbi.
A ima l‘ nas tute? Nađe se. Bila je tako i ulovljena u prostituiranju i dužnosnica zagrebačke policije, koja bi vikendom dolazila u Italiju zaokružiti primanja. Možda ipak, za kraj, valja spomenuti tada 15-godišnjega hrvatskog državljanina koji je svojedobno ulovljen je na periferiji Piacenze dok se zabavljao s prostitutkom u automobilu. Kad su naišli karabinijeri njih dvoje su utekli iz vozila svako na svoju stranu – ona se izgubila poluodjevena, a njega su ščepali: hrdao, pa nahrdao. Ne samo što seksanje nije doveo do epiloga, nego je okrivljen i za vožnju bez dozvole, a i za krađu tog automobila. Maznuo ga je, naime, svom dobročinitelju – svećeniku iz Cremone koji je našega mlađahnoga sudržavljanina primio pod svoj krov.