Zemlja fantastičnih prirodnih i povijesnih ljepota. Ovo je epitet koji su Hrvatskoj pripisali brojni turisti, svjetski magazini, ali i njeni stanovnici. Te silne pohvale nisu, dakako, došle bez pokrića. Prekrasni nacionalni parkovi, sunčani otoci, more sjajnije od zjenice najljepšeg oka i građevine koje u svojim temeljima nose povijest prijašnjih civilizacija, samo su neke znamenitosti koje krase lica domaćih razglednica, donosi Jutarnji list.
Mjesta poput Plitvičkih jezera i Dubrovačkih gradskih zidina već su toliko puta obišla svijet da su nekima postala sinonim za tu malenu zemlju koja na mapi nalikuje ptici raširenih krila. No, u Hrvatskoj se uvijek nešto novo može otkriti, bilo to pod zemljom, među stablima stoljetnih šuma ili u stijenama moćnih planina. Iako, postoji jedan pogled na ovu zemlju koji je do sada bio ekskluzivan za malene, i malo veće, stanovnike plavoga neba. To je, pogađate, pogled iz zraka, ali uskoro počinje emisija u kojoj će se po prvi puta otkriti kadrove koji su ptice i oblaci do sada sebično čuvali za sebe.
Svjetski poznati National Geographic uključio je Hrvatsku u treću sezonu zadivljujuće i prestižne dokumentarne serije Europa iz zraka. Kao što i samo ime kaže, ova emisija vodi gledatelje na neponovljivo putovanje zrakom, nudeći im jedinstveni uvid u to kako su tradicija, inženjering i prirodne znamenitosti pomogle oblikovati kontinent, pomažući oslikati dinamičan portret regija i ljudi koji su ih očuvali.
Prva epizoda nove sezone je upravo o Hrvatskoj, što je velika čast za jednu zemlju od samo četiri milijuna stanovnika s obzirom na to da je na listi prioriteta epizoda stavljena ispred Irske, Norveške, Portugala, Islanda i Švicarske. Više od 180 milijuna gledatelja samo iz Europe vidjet će kako je teklo povijesno spajanje Pelješkog mosta, gdje se skrivaju moćni orlovi u Hrvatskoj te kako izgleda čišćenje stijena na Paklenici, jedan od najopasnijih poslova u zemlji.
Kako bi dobili dojam o ljepotama koje će biti prikazane u emisiji, razgovarali smo s nekoliko aktera koji su sudjelovali u izradi epizode te kroz razgovor s njima otkrili nove, fantastične detalje o Stonskim zidinama, Amfiteatru u Puli te lovu na istarske tartufe.
Pa, krenimo.
Putovanje nas prvo vodi ka jugu, u podnožje malenog grada koji čuva monumentalni obrambeni sustav koji je po veličini odmah iza Kineskog zida. Riječ o Stonu i njegovim zidinama dugim 5,5 kilometara. Izgrađene u 14. stoljeću, ti bedemi su u ono vrijeme slovili kao najveći fortifikacijsko-urbanistički pothvat ondašnje Europe, a danas drže titulu drugih najvećih zidina na svijetu. Njihove zadnje kule ne mogu se okom vidjeti s ulica dalmatinskog grada, dok kamene "ruke" sežu duboko u srce Prevlake Pelješac te se skrivaju među zelenim krošnjama planine. Istinska moć ovih zidina dobije se tek pogledom iz zraka kada se vidi masivna površina koju su morale štititi od razbojnika i osvajača.
Iznenađujuće, ovaj masivni lanac zidina je dugo godina bio u debeloj sjeni razvikanih Dubrovačkih zidina, kaže nam Dalia Ficović Franušić (49), lokalni turistički vodič i profesorica engleskog u Osnovnoj školi Ston.
- Za Stonske zidine znalo se u lokalnim okvirima, no ne može se reći da su bile jako poznate širom Hrvatske. Počele su se obnavljati prije 18 godina kada je brigu preuzelo Društvo prijatelja dubrovačke starine – ističe Ficović Franušić.
Do tada, zidine su bile prepuštene kiši i suncu, a njihovim drevnim kamenjem koračali su samo mještani željni izazova koji su samostalno istraživali 41 kulu i 6 tvrđava. No, od 2009. godine su Stonski bedemi otvoreni za posjetitelje koji mogu obići dva kilometra obnovljenih zidina, kao i utvrdu Kaštio.
Što se, pak, tiče blaga kojeg su bedemi čuvali, to nije zlato ili srebro. Ne, Stonske su zidine čuvale jednu od dragocjenosti koja je uzdignula Dubrovačku Republiku do ondašnje pozicije moći. Riječ je o soli, najvažnijem konzervansu prijašnjih vremena koji je toliko bio na cijeni da se plaćao čistim zlatom.
- Možete zamisliti koja je u to vrijeme bila vrijednost soli kada su Dubrovčani dignuli zid oko Stona samo kako bi zaštitili tadašnje solane od osvajača – priča nam Ficović Franušić.
Posebnost ovoga kraja jest što se način branja soli ne mijenja već četiri tisuće godina te se očuvao sve do danas. Ne koriste se nikakve tehnologije već se sve odvija uz pomoć mora, sunca i vjetra te ruku vrijednih ljudi. Sol se, naime, dobiva postupkom isparavanja morske vode u velikim plitkim bazenima solane, a sezona berbe i proizvodnje soli traje u ljetnim mjesecima, točnije od travnja pa sve do listopada. Dio tog nevjerojatnog procesa moguće je vidjeti iz do sada neviđenog kuta u emisiji Europa iz zraka, kada marljivi radnici velikim metlama nose bijelo zlato koje se nekada štitilo ogromnim zidinama.
S južnih monumenata selimo se na sjever, točnije u Istru gdje se nalazi jedna od najpoznatijih i najljepših povijesnih građevina u zemlji. Riječ je, naravno, o pulskom Amfiteatru, najvećem je i najsačuvanijem spomeniku antičkog graditeljstva u Hrvatskoj. Pulski se amfiteatar stavlja uz bok Koloseju u Rimu, Areni u Veroni, amfiteatrima u Pompejima, Nimesu i Arlesu u Francuskoj i El Džemu u Tunisu te po veličini zauzima 6. mjesto među rimskim amfiteatrima na svijetu, a i jedini je primjerak čija su sva tri rimska arhitektonska reda u potpunosti očuvana... Cijeli tekst pročitajte OVDJE.