S obzirom da je Mariupolj gotovo pod potpunom ruskom kontrolom nakon tjedana bombardiranja, oni koji su pobjegli iz grada na jugu Ukrajine dijele jezive priče o boravku u skučenim, prljavim kampovima za obradu ("filtraciju") prije evakuacije, donosi Slobodna Dalmacija.
Reporteri BBC-ja zatekli su Aleksandar i Olenu kako čekaju u redu za kavu u poljskoj kuhinji samo nekoliko dana nakon bijega iz Mariupolja. Oni su dvoje od rijetkih sretnika koji su prošli tjedan uspjeli pobjeći iz grada. Osim ukrajinskih snaga unutar čeličane Azovstal, Mariupolj je gotovo potpuno pod ruskom kontrolom i učinkovito je izoliran od ostatka svijeta.
Svaka informacija o uvjetima za život 100.000 civila u gradu, za koje se još uvijek smatra da su tamo zatočeni, sporadična je i teško ju je neovisno potvrditi. Par, koji je stigao u relativno siguran zapadni grad Lavov, ispričali su im o preživljavanju u Mariupolju tijekom borbi. Ali, njihovo iskustvo iz jednog od tzv. ruskih logora za filtriranje, centara koji su navodno postavljeni izvan Mariupolja za provjeru civila prije nego što budu evakuirani, jednako je jezivo.
Kao pravi koncentracijski logor
Aleksandar i Olena kažu da su završili u takvom centru kada su pokušali pobjeći iz grada. Nakon što su hodali tri kilometra od svoje kuće do točke za evakuaciju, odvezeni su u ruski izbjeglički logor u bivšoj školi u selu Nikolske, sjeverozapadno od Mariupolja.
"Bilo je to kao pravi koncentracijski logor", kaže Aleksandar (49). Ukrajinski dužnosnici uspoređuju centre s onima iz rata u Čečeniji, kada su tisuće Čečena u njima brutalno ispitivane, a mnogi nestali. Aleksandru i Oleni su uzeli otiske prstiju, fotografirali ih sa svih strana i nekoliko sati ispitivali. "Kao u zatvoru", kaže on. Brinuli su se da će im Rusi pregledati mobitele, pa su izbrisali sve zapise sa svojih uređaja koji imaju veze s Ukrajinom – uključujući fotografije njihove kćeri ispred ukrajinske zastave.
S pravom su se brinuli. Aleksandar kaže da su ruski sigurnosni službenici tijekom ispitivanja pregledali fotografije, povijest telefonskih poziva i kontakt brojeve na svojim uređajima radi eventualnih veza s novinarima ili državnim i vojnim dužnosnicima.
"Ako je osoba bila osumnjičena da je 'ukrajinski nacist', odveli su je u Donjeck na daljnju istragu ili pogubljenje", kaže Aleksandar, iako BBC nije uspio provjeriti tu tvrdnju. "Bilo je vrlo opasno i riskantno. Svaka mala sumnja, svaki mali otpor – i mogli su vas odvesti na ispitivanje i mučenje. Svi su se bojali da bi ih mogli odvesti u Donjeck."
Vladimir Putin izjavio je da je jedan od ciljeva njegove invazije očistiti Ukrajinu od nacizma, a ruska propaganda iznijela je brojne neutemeljene tvrdnje da je Ukrajina na neki način povezana s nacizmom. Dok su čekali da budu procesuirani u logoru, neki ljudi ponudili su Aleksandru i Oleni način da pobjegnu iz Mariupolja bez "filtriranja". Ali, par je bio prestravljen mogućnošću da bi to mogli biti provokatori, bilo Rusi ili njihovi suradnici. "Bojali smo ih se", kaže Olena.
Proširila se dizenterija
Na kraju su ipak zadržani i stavljeni na popis za evakuaciju. No, tu muka nije stala. "Ne možete zamisliti kako su užasni uvjeti bili u tom filtracijskom logoru", kaže Olena. Stariji ljudi spavali su u hodnicima bez madraca i deka. Postojao je samo jedan WC i jedan umivaonik za tisuće ljudi, kaže ona. Ubrzo se počela širiti dizenterija. "Nije bilo načina da se okupate ili da ikako održavate higijena. Grozno je smrdilo", rekla je.
Drugog njihovog dana tamo nestalo je sapuna i dezinficijensa. Ubrzo su se ipak pojavili toaletni papir i higijenski ulošci. Nakon ispitivanja, Oleni i Aleksandru je rečeno da imaju dopuštenje da krenu 148. autobusom za evakuaciju. No, tjedan dana kasnije, samo 20 autobusa napustilo je kamp. Nasuprot tome, bilo je mnogo autobusa organiziranih za odlazak na ruski teritorij. Vlasti su čak pokušale natjerati par u autobus koji je krenuo na istok, kažu.
Na kraju su se Olena i Aleksandar osjećali primoranima potražiti pomoć onih koji su im potajno ponudili prijevoz kad su stigli. "Nismo imali izbora – ili biti prisilno deportirani u Rusiju ili riskirati s ovim privatnim šoferima", kaže Olena.
To je dilema koju prepoznaje i gradonačelnik Mariupolja Vadim Bojčenko. "Mnogi autobusi s civilima idu na ruski, a ne na ukrajinski teritorij", rekao je za BBC u telefonskom razgovoru. "Od početka rata, Rusi nisu dopuštali nikakav način za evakuaciju civila. To je bila izravna vojna naredba, da se ubijaju civili", ustvrdio je.
Aleksandra i Olenu njihov je šofer ipak uspio odvesti iz filtracijskog kampa do grada Berdjanska koji su okupirali Rusi – kroz "polje, zemljane puteve, uske puteve iza svih kontrolnih točaka", kaže Olena, jer nisu imali ispravne dokumente za prolaz ruske inspekcije.
Zatim su proveli tri dana u potrazi za rutom prije nego što su pronašli drugog vozača koji je bio spreman riskirati sve kako bi ih odveo na teritorij pod kontrolom Ukrajine. Uspio je zaobići 12 ruskih kontrolnih točaka i sigurno ih dovesti u Zaporožje. Par je potom otišao noćnim vlakom za Lavov.
Izvukli se na godine i invaliditet
U Lavov su istog dana stigli Valentina i njezin suprug Evgenij. Oni su također prošlog tjedna uspjeli pobjeći iz Mariupolja. Ukrcali su se u autobus za manji grad na zapadu Ukrajine, očajnički tražeći sigurnost nakon svojih muka. Proces filtracije za njih je bio brz, kaže Valentina (58), možda zbog njihove dobi i zato što je Evgenij invalid.
Ali, mlađima je bilo daleko gore, rekla je. "Filtracijski logori su poput geta", kaže ona. "Rusi dijele ljude u skupine. Oni za koje se sumnjalo da su povezani s ukrajinskom vojskom, teritorijalnom obranom, novinarima, pripadnicima vlasti – to je za njih bilo jako opasno. Odvode te ljude u zatvore u Donjeck, mučeći ih."