Dok snage ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog drže svoj zamah na bojnom polju, Rusija se iscrpljuje na strateški nebitnim markacijama u Donbasu, poput Soledara i Bahmuta. Time se, prema ozbiljnim vojnim analitičarima, suočavaju s više nego izglednom prijetnjom gubitka Krima, poluotoka kojega su silom anektirali još 2014. godine, donosi Slobodna Dalmacija.
Nakon što je iznenadila mnoge stručnjake snažnom obranom od ruske invazije, Ukrajina kroz usta svojih dužnosnika sve češće ističe kako želi da svijet Krim ponovno smatra sastavnim dijelom te zemlje. Nasuprot tome, Vladimir Putin ne samo da se odbija odreći Krima, već tvrdi kako želi da se i četiri druga ukrajinska teritorija koje je u rujnu proglasio svojima priznaju kao dio Rusije prije otpočinjanja mirovnih pregovora. Šef Kremlja bi, međutim, mogao vrlo skoro ostati bez aduta u toj igri, tvrde relevantni eksperti.
"Vojno itekako postoji ozbiljna mogućnost da bi Ukrajina mogla uspostaviti kontrolu nad Krimom, izjavio je za Newsweek John Spencer, umirovljeni bojnik američke vojske i voditelj studija urbanog ratovanja na Madison Policy Forumu.
"Nije nezamislivo da s oružanim ‘Arsenalom demokracije‘ kojim ih opskrbljuje Zapad ukrajinska vojska ubrzo stvori situaciju u kojoj bi postalo neodrživo da ruske formacije i dalje budu u najvećoj luci na Krimu i sličnim mjestima", tvrdi Spencer.
Ne treba isticati kako takav scenarij predstavlja prilično ironičan povijesni obrat, jer da Putin nije postao previše pohlepan i pokrenuo masovnu vojnu kampanju, u ruskim bi rukama vjerojatno zauvijek zadržao ukrajinski poluotok Krim. Nitko na Zapadu prije velike ruske invazije nije htio pretjerano uznemiriti "drugu najmoćniju vojsku na svijetu".
Sean Spoonts, veteran američke mornarice i glavni urednik vojne novinske kuće SOFREP, također smatra kako je ukrajinsko zauzimanje Krima silom "posve realno".
Kada se pogleda karta regije, može se vidjeti da se Krim opskrbljuje s tri pravca", objasnio je Spoonts. Postoje dvije autoceste koje idu od Rusije i Ukrajine od sjevera prema jugu. Zatim je tu prijelaz Čonhar na sjevernoj granici s regijom Herson i pravac iz Rusije preko Kerčkog tjesnaca i njegova mosta koji udružuje cestovni i željeznički promet.
"Ukrajina je Kerčki most već jednom bila digla u zrak", napominje Spoonts. Postoji i uski nasip iz Rusije koji prolazi istočnom granicom Krima, no to bi bila smrtonosna zamka za sve opskrbne konvoje koji bi ga pokušavali koristiti. Ukrajinci bi ga mogli presjeći na sjevernom i južnom kraju, te tako zarobiti sve na njemu s obje strane nasipa.
Ovaj stručnjak je uvjeren da bi Rusiji bilo gotovo nemoguće opskrbiti svoje znatne vojne baze na Krimu ako bi im Ukrajinci uspjeli presjeći logističke rute i na zapadu i na sjeveru. Crnomorska flota bi se u tom slučaju morala evakuirati iz Sevastopolja i preseliti se istočno, negdje prema lukama u Gruziji. Za to bi bio nužan dodatan ukrajinski pritisak sa sjevera: ako bi ruske prometne čvorove i opskrbne točke doveli u domet svojih raketa i projektila, i ruska vojska i ruski civili na Krimu našli bi se fatalno odsječeni.
Ukrajinsko preuzimanje kontrole nad Krimom zahtijevalo bi ogroman pothvat, ali bi taj potez Putina doveo pod neizdrživi pritisak, smatra profesor ratne povijesti s američkog Katoličkog sveučilišta Michael Kimmage. Ako bi izgubio Krim, ističe, to bi u samoj Rusiji stvorilo osjećaj da Putin nije više u stanju upravljati i to nepovratno bi ga politički oslabilo.
Kontrola nad Krimom Moskvi od početka rata daje veliku stratešku prednost. S ovog poluotoka i iz tamošnjih vojnih baza krenula je svojedobno i ruska invazija na južnu Ukrajinu. Zadnje vijesti s terena govore da Rusija intenzivno kopa nove redove rovova na sjevernom Krimu prema regiji Herson, u više nego očitom nastojanju da ukrajinsko topništvo do daljnjega zadrži na što većoj distanci od svojih strateški važnih opskrbnih ruta.