- Bilo je dana da smo ih vozili i dva puta dnevno! Na samom početku krize, u Županijskom stožeru čiji sam član, postavilo se pitanje tko će voziti uzorke u Zagreb. Bez puno razmišljanja rekao sam da će to raditi vatrogasci! Bilo je to vrijeme kada su vozila i ljudi svih zdravstvenih ustanova bili potrebniji ovdje, nego na cestama prema Zagrebu. Vatrogasci su se brzo organizirali i napravili raspored, tako da se svakodnevno izmjenjujemo. Nikad ne bi išao jedan vatrogasac sam, nego dvojica i odmah bi se vraćali. Osim toga, vrlo često smo se iz Zagreba vraćali s medicinskom opremom i drugim potrebnim sredstvima za bolnicu i druge ustanove kojima je takva oprema bila potrebna. Vatrogasci su u ovo vrijeme učinili više od 60 "tura" prema Zagrebu i prešli gotovo 100 tisuća kilometara. No, s ovim naš posao nije prestao, mi i dalje vozimo i stojimo na raspolaganju Stožeru. Hvala svim tim momcima, da ih sve ne nabrajam, znaju oni tko su!
Jedno vrijeme ste bili gotovo jedina veza između Zagreba i Dubrovnika...
Rijetki su bili dani da nismo, posebno iz Zagreba, nekoga dovozili prema Dubrovniku. Najčešće su to bili studenti koji su radi raznih razloga morali ostati uz fakultete i nisu se imali čime idoma. Ljudi su znali da mi idemo, svatko ima nekoga svoga, pa su slali pakete, burse, kufere... Koliko smo god mogli, mi smo izlazili ususret, no medicinska oprema bila je na prvom mjestu. Tek kada bi nju ukrcali, mogli su razmišljati što dalje.
Osobno ste i Vi nekoliko puta vozili uzorke u Zagreb.
Bio sam nekoliko puta! Na početku nije bilo baš jednostavno... Nisu ljudi znali što voze, koliko je opasno. Ni ja sam nisam znao, ali sam vjerovao dr. Bekiću, dr. Đuričiću, dr. Lakiću i drugim zdravstvenim djelatnicima koji su nam rekli kako ne trebamo brinuti. Nije lako kad vozite kutiju s uzorcima koju vam prethodno u automobil stave bolnički djelatnici u svoj toj zaštitnoj opremi...
Je li Vam netko iz Dubrovnika ponudio pomoć, zamjenu, da vatrogasci i njihova vozila malo "odmore"?
Budući da je ovo specifična situacija, ponudile su se pojedine Udruge, međutim zbog ozbiljnosti situacije odlučeno je da prijevoz uzoraka za Zagreb ostane unutar naše službe. Mislili smo da će se vremenom uzorci početi nositi u Split, što bi nam puno olakšalo, ali medicinska struka se odlučila za Zagreb, u bolnicu Fran Mihaljević, tako da vatrogasci i dalje svakodnevno voze.
Osim stalnog putovanja, vrijeme koronavirusa donijelo je vatrogascima još dodatnih poslova.
Predstavnici vatrogasaca su u svim općinama i gradovi članovi Stožera. Stavili su se na raspolaganje svim Općinskim stožerima u cijeloj županiji. Tako su primjerice pomagali policiji na punktovima, dezinficirali javne površine... Među najlakšim, ali ujedno i najtežim poslovima zasigurno je bilo nošenje hrane starijima, ali i oboljelima od koronavirusa po kućama. Znate, nije lako reći nekome neka pođe do kuće gdje je netko zaražen. Tako su na intervenciji u Rogotinu u kojoj je umro stariji čovjek ispred svoje kuće, među prvima su intervenirali upravo vatrogasci. Nema općine koja nije tražila pomoć od svojih vatrogasaca, a da se oni nisu bili među prvima koji pomažu.
Koronavirus donio je financijske probleme svima, pa tako i vatrogascima. U trenutku je eskalirao problem vatrogasca na Mljetu kojima se plaća trebala smanjiti 30 posto.
Mljet je specifičan otok! Najljepši! U vrijeme korone kada su svi po naređenju Stožera ostali doma, vatrogasci su bili u službi, ne samo na Mljetu, nego svugdje. I u nekim drugim općinama plaće vatrogasaca su smanjene, ali ne tako puno kao na Mljetu. Međutim, taj problem je zasad riješen. Prošlog tjedna sam bio s glavnim vatrogasnim zapovjednikom Slavkom Tucakovićem na Mljetu u Općini i Nacionalnom parku i zajednički smo dogovorili smanjenje plaća od 15 posto, s čime su se vatrogasci suglasili.
Vatrogasci više nisu samo vatrogasci...
Istina je da ljudi u bilo kakvoj nevolji, osim zdravstvenoj kad zovu Hitnu, prvo pomišljaju na vatrogasce. Nije to samo u nas, nego svugdje. Vatrogasci su postali pomoć za sve vrste ugroze. Istina, za razliku od prije, vatrogasci su sada, osim za požare, osposobljeniji, i znanjem i opremom za pomoć u ugrozama svih vrsta. Imaju potrebna znanja i opremu za poplave, za spašavanje ljudi iz prometnih nesreća, za potrese uređaje za traženje i spašavanje u ruševinama itd. U našoj županiji vatrogasci čak imaju dva potražna psa za slučajeve traženja živih ljudi u prirodi i među mogućim ruševinama. Ranije je bilo nezamislivo da vatrogasci imaju ovoliko obveza kao danas. U poslu ne razlikujemo profesionalne od dobrovoljnih vatrogasaca, jer kada je nevolja, svi smo jednaki.