Specijalistice javnog zdravstva u Službi za promicanje zdravlja Zavoda za javno zdravstvo Dubrovačko-neretvanske županije, prim. mr. Ankica Džono Boban i prim. mr. Marija Mašanović, napravile su analizu kretanja pobačaja obavljenih u zdravstvenim ustanovama u Dubrovačko-neretvanskoj županiji za razdoblje od 2002. do 2020. godine.
Praćenje pobačaja u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, kao i u Republici Hrvatskoj, provodi se putem individualnih prijava ispunjavanjem obrasca JZ-POB u zdravstvenoj ustanovi.
Na 100 rodilja 16,8 pobačaja
Analiza je pokazala da su najčešći razlozi za pobačaj različiti abnormalni produkti začeća kao što su odumrlo jajašce, patološka promjena posteljice - nehidatidozna mola, rana fetalna smrt sa zadržavanjem mrtvog fetusa i drugi poremećaji. Slijede spontani i legalno inducirani pobačaji. U 2020. godini skoro svaka druga žena, kod koje je registriran legalno inducirani pobačaj, nije imala živorođeno dijete, dok je najviša dobno-specifična stopa tih pobačaja bila u dobi 25-29 godina. Svi legalno inducirani pobačaji (osim njih dva) izvršeni su na zahtjev žene.
Praćenje pobačaja u Republici Hrvatskoj, pa tako i u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, provodi se putem individualnih prijava ispunjavanjem obrasca JZ-POB u zdravstvenoj ustanovi. Od 2017. godine te prijave direktno se upisuju u Nacionalni javnozdravstveni informacijski sustav (NAJS), za svaku trudnoću završenu pobačajem. Također se prijavljuju i komplikacije pobačaja i neuspio pokušaj pobačaja . U Republici Hrvatskoj na snazi je Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece, prema kojem žena na zahtjev može zakonski prekinuti trudnoću bez dopuštenja povjerenstva ako se radi o trudnoći koja traje do 10 tjedana od dana začeća. Sukladno istom zakonu, prekid trudnoće moguć je isključivo u ovlaštenim stacionarnim zdravstvenim ustanovama.
U njihovom preglednom radu prikazani su podaci o pobačajima u DNŽ za razdoblje od 2002. do 2020. godine, koji su registrirani u županijskim zdravstvenim ustanovama i koji se odnose na žene s prebivalištem u ovoj županiji. U prvom dijelu promatranog razdoblja (2002. - 2009.) prisutan je rast broja pobačaja registriranih u zdravstvenim ustanovama u DNŽ, a zatim pad. Ponovni porast broja obavljenih pobačaja zabilježen je u zadnje dvije godine; 140 pobačaja u 2019. i 164 u 2020. godini. Stopa pobačaja na 100 rodilja u 2020. godini opet iznosi kao i u početnoj godini ove analize; 16,8 pobačaja na 100 rodilja.
Prema MKB-10 klasifikaciji najčešći razlozi za pobačaj u promatranom razdoblju bili su ostali abnormalni produkti začeća s udjelima u rasponu od 49,7 do 72 posto u ukupnom broju obavljenih pobačaja. Na drugom mjestu su spontani pobačaji , čiji se udio u ukupnim pobačajima značajno smanjio s 33,5 u 2002. godini na 12,2 posto u 2020. Nasuprot tome, porastao je broj legalno induciranih (medicinskih) pobačaja s najvišim udjelima u 2019. (20,0%) i 2020. godini (17,7%). U 2020. godini u zdravstvenim ustanovama u DNŽ prijavljeno je 164 pobačaja, što je 17,1 posto više u odnosu na prethodnu godinu.
Najveći broj pobačaja u ukupno registriranim u zdravstvenim ustanovama naše županije odnosi se na ostale abnormalne produkte začeća , 108 ili 65,9 posto. U Hrvatskoj to je također najčešće registrirana vrsta pobačaja, ali sa značajno manjim udjelom od 36,5 posto u 2020. godini. Slijede legalno inducirani pobačaji s udjelom od 17,7% (RH 34,7%), spontani pobačaji ) 12,2% (RH 19,6%) te izvanmaterična trudnoća 4,3% (RH 7,3%). Prema starosti ploda, najveći broj pobačaja odnosno njih 75,0% bio je unutar prvih 10 tjedana gestacije (trudnoće) (RH 79,5%), 14,6% od 11. do 12. tjedna, a od navršenih 17 tjedana i više njih 3 posto.
U cijelom promatranom razdoblju, 50,6% žena s prijavljenim pobačajem imalo je ≥ 2 živorođene djece, a 27,0% žena nije imalo djece. U 2020. godini 35,4% žena s registriranim pobačajem nije imalo djecu (RH 35,2%), a njih 28,7% imalo je jedno dijete. Stopa obavljenih legalno induciranih pobačaja na 100 rodilja u DNŽ ima uzlazni trend. U ukupnom broju legalno induciranih pobačaja u 2020. godini najviše je žena koje nisu imale živorođenu djecu s udjelom od 41,4% (RH 29,7%). 27,6% legalno induciranih pobačaja bilo je kod žena s dvoje živorođene djece (RH 26,7%), a 24,1% kod žena s jednim živorođenim djetetom (RH 20,3%).
Prema dobi, najveći broj žena s legalno induciranim pobačajem je u dobi 30-39 godina, 41,0% u 2020. (RH 47,3%) te 20-29 godina 31,0% (RH 36,0%). Iste godine jedna maloljetnica je imala legalno inducirani pobačaj. Međutim, najviša dobno-specifična stopa legalno induciranih pobačaja bila je za dobnu skupinu 25-29 godina i iznosila je 247,0 na 100.000 žena te dobi u 2019. godini (još nije objavljena procjena stanovnika na županijskoj razini za 2020.)
Od 29 prijavljenih legalno induciranih pobačaja, njih 27 je obavljeno za zahtjev žene, jedan zbog utvrđenih malformacija ploda i jedan iz nepoznatog razloga. Prema bračnom statusu žene s prijavljenim legalno induciranim pobačajem njih 11 je bilo u braku, a deset nije. Za osam žena taj podatak nedostaje. Prema dostupnim podacima žene s legalno induciranim pobačajem nisu koristile metode kontracepcije. Većina legalno induciranih pobačaja (89,7%) obavljeno je do navršenog 10. tjedna trudnoće.
Svaki pobačaj, bio on spontan ili induciran, predstavlja rizik za fizičko, mentalno, spolno i reproduktivno zdravlje žene. Porast broja legalno induciranih pobačaja u DNŽ posljednjih godina, većinom obavljeni na zahtjev žene, posredno ukazuju na važnost redovitog zdravstvenog prosvjećivanja o ovoj komponenti zdravlja već u adolescentnoj dobi.
Abortus je ubijanje novog života
Na pitanje što se poduzima u svrhu edukacije mladih djevojaka i žena kako bi se broj pobačaja smanjio, odgovara voditeljica Službe za školsku medicinu Asja Palinić Cvitanović, dr.med. specijalist školske medicine:
- Preventivni programi školske medicine obuhvaćaju zdravstveni odgoj tijekom kojeg se s učenicima prije pandemije obrađivala i tema odgovornog spolnog ponašanja i planiranja obitelji. Učenici su dobijali informacije o prevenciji spolno prenosivih bolesti i informacije o tome da novi čovjek živi od samog začeća. To znači da abortus učinjen bilo kojim putem, kemijskim ili mehaničkim, u bilo kojem stupnju trudnoće znači ubijanje novog života i sigurno vuče i tjelesne i mentalne posljedice za onog tko to čini. Struka ne može narediti mladom čovjeku kako će se spolno ponašati, ali struka sigurno daje sve dostatne informacije – ističe dr. Palinić Cvitatanović.
- Problem je što sva istraživanja ukazuju da učenici tijekom puberteta daju veći značaj online informacijama nego informacijama koje daje struka. Jasno je i to da se mi (struka) vrlo kratko pojavljujemo u njihovom životu i da ne možemo imati značaj koji imaju npr. roditelji koji borave s njima svakodnevno. Iz tog razloga roditelji se ne bi trebali oslanjati samo na jednokratne informacije stručnjaka, nego češće razvijati temu odgovornog spolnog ponašanja, jer se uvjerenja, moralna načela i drugi temelji oblikuju unutar obitelji. Roditelj koji čeka da mu stavove kod djece razvije zdravstveni djelatnik ili crkveni djelatnik, ako su vjernici, ne nudi svom djetetu optimalne uvjete za razvoj. Osim zdravstvenog odgoja koji smo (mi liječnici specijalisti školske medicine) nudili svim učenicima, učenice prvih razreda srednje škole imale su godinama dodatni zdravstveni odgoj iz spolnog zdravlja, koji smo provodili po svim srednjim školama Dubrovačko-neretvanske županije, Nadalje, za učenike postoji trajna mogućnost savjetovanja u svezi svih poteškoća u školskim dispanzerima. Posebice smo godinama naglašavali potrebu savjetovanja u svezi spolnog zdravlja, predlagali individualna savjetovanja ili savjetovanja u manjim grupama, gdje je odaziv bio minimalan. Kada pitate učenike kako tumače nezainteresiranost za tako važnu temu i tjelesnog i mentalnog zdravlja, odgovor je uvijek isti, oni sve znaju o toj temi. To jest tipičan pubertetski odgovor, ali i otegotna okolnost za uspješniju suradnju – zaključila je liječnica školske medicine.