Godinama prije ove nesretne inflacije naručivanje kave u kafiću u mjestu blizu mora, naročito u sezoni, slovilo je kao izazov za financijske avanturiste. Njena je cijena mogla biti adekvatna cijeni obroka u nekoj zalogajnici, donosi Slobodna Dalmacija.
Cijene su godinama u porastu, a u ovim okolnostima one su još i više.
Jedan je gost u jednome opatijskome kafiću naručio mali kroasan sa šunkom i sirom, malu kavu s mlijekom i prirodni sok od limuna. To malo zadovoljstvo platio je nemalih 107 kuna. kroasan je platio 30, mali macchiato 32, a limunadu 45 kuna. Račun je objavio na Facebooku uz komentar: "Ne znam jesam li u životu gledao cjenik kad idem na kavu. Očekivao sam skuplje. Ali ne ovako skupo. Moja objava je upozorenje da netko slučajno tako ne sjedne sa svojom obitelji jer će ih taj izlazak na kavu koštati 400 kn", napisao je on, prenosi Večernji list.
Objava je izazvala dosta komentara. Uz one uobičajene "Strava!" ili "Strašno!", bilo je i konstruktivnih savjeta da se prije narudžbe pogleda cjenik, kao i to da ga ugostitelji izlože kao u restoranima. Neki su bili i duhoviti: "I u Madridu su takve cijene. Pa onda radije tamo pijem".
Šalu na stranu, cijene su za domaće ljude zaista paprene. Ne ulazeći u to o kakvom je lokalu riječ, je li gost izdaleka mogao prepoznati da je riječ o skupome hotelu s pet zvjezdica ili o nekakvom ugostiteljskom "žapcu" koji je umislio da je princ, te peče li i puni kroasane dokazani chef, a neprskani limuni dobavljaju se izravno s Visa, dati 107 kuna za kavicu i mali zalogaj stvarno je previše.
O tome svjedoče i reakcije samoga gosta te komentari na Facebooku. To što turistima nije puno, ne znači mnogo jer oni uglavnom imaju puno bolje plaće i zadržavaju se ovdje samo nekoliko dana. Ali što će domaći ljudi koji tu moraju biti i piti više od 300 dana godišnje? Ili ugostitelji od takvih cijena zaista mogu preživjeti drugu polovicu godine i baš ih briga za potrebe domicilnoga stanovništva?
