U Hrvatskoj je potvrđen prvi slučaj majmunskih boginja, doznaje HRT iz Klinike za infektivne bolesti "Dr. Fran Mihaljević". Sumnja na bolest potvrđena je tijekom večeri PCR-om.
Kad se u svijetu počeo brzo povećavati broj slučajeva zaraze ovom bolešću, prof. Igor Rudan novinarki Jutarnjeg Tanji Rudež dao odgovore na pet ključnih pitanja o majmunskim boginjama.
Slučajevi rijetke, ali potencijalno smrtonosne bolesti majmunskih boginja (monkeypox) zabilježeni su u nekoliko europskih zemalja te Kanadi i SAD-u. Primjerice, Velika Britanija je u posljednja dva tjedna zabilježila devet slučajeva, u Portugalu je dosad potvrđeno pet, a u Španjolskoj sedam slučajeva. SAD je potvrdio jedan slučaj, a Kanada istražuje 13 sumnjivih slučajeva u Montrealu.
Epidemiolozi još istražuju kako se bolest, koja se obično javlja u zapadnoj i srednjoj Africi, pojavila na Zapadu, no ističu kako je ukupan rizik za cjelokupnu populaciju mali. Donosimo kratke odgovore na pitanja o toj zaraznoj bolesti.
Što su majmunske boginje?
- Riječ je o bolesti koju izaziva virus sličan velikim boginjama. Bolest je identificirana 1958. godine u kolonijama majmuna koji su se koristili za istraživanja. Prvi slučaj majmunskih boginja kod ljudi zabilježen je 1970. godine u Demokratskoj Republici Kongo. Od tad su majmunske boginje zabilježene u nizu zemalja srednje i zapadne Afrike kao što su Kamerun, Srednjoafrička Republika, Obala Bjelokosti, Demokratska Republika Kongo, Gabon, Liberija, Nigerija, Republika Kongo i Sijera Leone. Sporadično se bilježe i pojedinačni slučajevi bolesti na Zapadu. Primjerice, 2019. godine u Velikoj Britaniji je zabilježeno sedam slučajeva povezanih s putovanjima u Nigeriju te 2003. godine u SAD-u 47 slučajeva povezanih s uvozom zaraženih životinja iz Afrike.
Jesu li majmunske boginje dugo prisutne među ljudima?
- Virus majmunskih boginja je vjerojatno napadao ljude stoljećima, čak i tisućljećima. No ljudi su mislili da je riječ o velikim boginjama jer se klinički ne razlikuju. Kad je 1970-ih svijet bio blizu iskorjenjivanja velikih boginja, liječnici su u središnjoj Africi primjetili bolest koja je izgledala poput velikih boginja, ali nije se tako lako širila. Bile su to majmunske boginje - rekla je za američki National Public Radio (NPR) dr. Anne Rimoin s Kalifornijskog sveučilišta u Los Angelesu, jedna od vodećih svjetskih stručnjakinja za majmunske boginje.
Koji su simptomi majmunskih boginja?
- Simptomi ove bolesti su groznica, glavobolja, bolovi u mišićima, natečeni limfni čvorovi i osjećaj umora. Slijedi ih karakterističan osip, koji na koži stvara mjehuriće i kraste. Vrijeme od izlaganja virusu do pojave simptoma je oko 10 dana, a simptomi obično traju dva do četiri tjedna. Bolest može izgledati slično kao kod vodenih kozica. Dijagnoza se obično utvrđuje testiranjem uzorka dobivenog iz mjehurića ili kraste na koži na DNK virusa majmunskih boginja. Cjepivo protiv velikih boginja, koje su iskorijenjene sa Zemlje, trebalo bi sprečavati i zarazu majmunskim boginjama, s oko 85 posto učinkovitosti. Od lijekova, Cidofovir ili Brincidofovir bi mogli biti korisni - pojasnio je prof. Igor Rudan sa Sveučilišta Edinburgh.
Koliko je bolest ozbiljna?
Majmunske boginje su obično blage, no u afričkim zemljama zabilježena je stopa smrtnosti između jedan i 15 posto, pri čemu su djeca izložena najvećem riziku od smrtnog ishoda.
- Ipak, te brojke ne bi trebale biti primjenjive na razvijene zemlje, gdje bi rezultati liječenja trebali biti znatno bolji. Znači, načelno se ne očekuje visoka smrtnost u razvijenim zemljama, iako treba uvijek zadržati određen oprez, dok ne doznamo o čemu se točno ovdje radi, jer ne vjerujem da je itko očekivao ovu epidemiju u zemljama Zapada - smatra prof. Rudan.
Kako se mogu zaraziti majmunskim boginjama?
- Obično se ljudi zaraze preko zaraženih divljih životinja u dijelovima zapadne i središnje Afrike. To se može dogoditi ugrizom ili ogrebotinom zaražene životinje, rezanjem njezina mesa, krvi i izlučevina. Majmunske boginje se također mogu prenijeti jedenjem nedovoljno kuhanog mesa zaražene životinje. Virus se ne prenosi lako među ljudima, do zaraze može doći kontaktom s tjelesnim tekućinama, mjehurićima ili krastama zaražene osobe. Moguće je i zaraziti se spolnim odnosom sa zaraženom osobom. Prema američkom CDC-u (Centar za kontrolu i prevenciju bolesti), dodirivanje odjeće, posteljine ili ručnika koje koristi zaražena osoba također može predstavljati rizik.