Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski podijelio je iftar s ukrajinskim vojnicima muslimanske vjere koji slave Ramazan. Iftar je obrok kojim se prekida dnevni post tijekom svetog islamskog mjeseca. Zelenski je na večeri s predstavnicima Medžlisa, jedinstvenog izvršno-predstavničkog tijela Krimskih Tatara, rekao da se mjesec ramazana poštuje posvuda u Ukrajini, pa čak i na prvoj crti, u najtežim borbenim uvjetima, piše Slobodna Dalmacija.
U muslimanskoj zajednici u Ukrajini dominiraju Krimski Tatari, narod koji vuče porijeklo od tatarskih skupina pristiglih na poluotok Krim u sklopu srednjovjekovne mongolske države, Zlatne Horde, još u 13. stoljeću. Krimski Tatari čine oko 13 posto svih stanovnika Krima i prilično se razlikuju od drugih Tatara koji žive u današnjoj Ruskoj Federaciji.
U Ukrajini danas ukupno živi oko 250 tisuća Krimskih Tatara koji su se iz središnje Rusije mahom vratili na Krim nakon uspostavljanja nezavisnosti Ukrajine 1991. godine. Putinova aneksija Krima 2014. mnoge je ponovno vratila pod rusku čizmu. Kroz dugu povijest ovaj narod je dobro iskusio više valova moskovske represije, naročito u 19. stoljeću, nakon ruskih carskih osvajanja, i tijekom Staljinova etničkog čišćenja Krima usred rata 1944. godine, kad su gotovo svi Krimski Tatari nasilno preseljeni u istočne dijelove Sovjetskog Saveza.
Na tadašnjem putu za Daleki istok veliki broj njih je ubijen ili je umro od gladi. Protjerani su iz svoje povijesne domovine samo zato što se paranoidni Staljin bojao da bi ga mogli izdati u borbi protiv Hitlerove Njemačke. Njegovi komesari crvenoarmejci su u samo par mjeseci, uglavnom pod okriljem noći, potrpali tatarske žene i djecu, trudnice i starce u stočne vagone i deportirali ih s Krima u Uzbekistan. Većina tatarskih muškaraca je u to vrijeme bila u redovima sovjetske vojske boreći se na fronti protiv nacista, zbog čega je Staljinova optužnica protiv ovoga naroda bila posebno apsurdna i besmislena.
Nakon što su potomci preživjelih Staljinovih izgnanika po povratku na Krim devedesetih godina uspjeli tamo obnoviti svoj život, te kulturnu i vjersku zajednicu, Putin je uskoro sve iznova vratio na početak.
Kalvarija ovoga naroda je sabrana u činjenici da je Krim njihova autentična prapostojbina, dok Rusima očito nije. Ruske pjesme ne pjevaju, poput njihovih, o krimskim čempresima i o morskom žalu, nego uglavnom o brezama i o Volgi.
Gotovo 50 tisuća Krimskih Tatara izbjeglo je s Krima nakon Putinova nasilnog proglašenja aneksije poluotoka i dio njih se bori u redovima ukrajinskih snaga. Oni što su ostali na Krimu iznova su izvrgnuti raznim diskriminacijama i progonima moskovskog režima, a od prošle jeseni i naročitoj perfidiji udbaša iz Kremlja: masovnoj mobilizaciji u rusku vojsku.
Aktivisti za ljudska prava u više navrata su upozorili kako je ruska mobilizacija na okupiranom poluotoku nesrazmjerno masovno usmjerena na Krimske Tatare. Većina mobiliziranih od rujna u svakom gradu na Krimu su upravo bili oni.
Putin je ovime nastavio svoju raniju praksu ritualnoga žrtvovanja nacionalnih manjina u svojoj ‘specijalnoj vojnoj operaciji‘: baš kao što je u svoj rat ranije mahom slao siromahe iz manjinskih ruskih regija poput Burjatije, Tuve i drugih republika Sjevernog Kavkaza, ista je sudbina zadesila i Krimske Tatare. Kao najmanje lojalan segment tamošnjeg stanovništva, kažnjeni su masovnim upućivanjem na front.
Deseci Krimskih Tatara utamničeni su i kao ruski politički zatvorenici, a i svi drugi pripadnici ovog naroda su pod stalnim ruskim sumnjama u potrazi za saboterima na Krimu. Volodimir Zelenski im je više puta obećao da će uskoro osloboditi Krim, pa je to učinio i prilikom nedavnog iftara.
“Pokušaj Rusije da porobi Ukrajinu i druge narode Europe počeo je upravo okupacijom ukrajinskog Krima i represijom na Krimu protiv slobode Ukrajine i Krimskih Tatara, protiv krimskih muslimana. Zato oslobađanje Krima nema alternative ne samo za Ukrajinu, već i za cijeli svijet“, poručio je Zelenski.