Prošla su točno dva mjeseca otkako je Ministarstvo gospodarstva sklopilo ugovore s pet potrošačkih udruga koje su u rujnu službeno počele pratiti koliko se trgovci drže tečaja kod obveznog isticanja dvojnih cijena u kunama i eurima.
Prvih nekoliko dana rujna, pa čak i krajem kolovoza, kad su trgovci i pružatelji usluga već počeli s ispisivanjem cijena u budućoj valuti, bilo je dosta zbunjujućih situacija, najviše za nespremne potrošače. Onda je bilo i nekoliko nepravilnosti oko zaokruživanja u eurski iznos, ali danas, nakon dva mjeseca, tajni kupci u Hrvatskoj gotovo da nemaju što prijaviti. Marko Paripović iz Potrošačkog centra u Rijeci, koji u akciji "tajni kupac" pokriva tri županije, Primorsku, Ličko-senjsku i Istarsku, kaže kako su očekivali i veće nepravilnosti, ali one se danas ne odnose na preračunavanje.
Ana Knežević iz Hrvatske udruge za zaštitu potrošača u Zagrebu, koja pokriva zagrebačko i sisačko područje te Pulu, navodi da je sada sve uhodano. HZUP iz Zagreba kontrolira 60 proizvoda i 36 usluga, uvijek na istim prodajnim mjestima, kako je u početku bilo i zacrtano, ali jedino što imaju za primijetiti jest da cijene proizvoda rastu mimo ovih preračunavanja iz kuna u eure.
Ma, problem je...
Poskupljenja su jedino što su uočili aktivisti osječkog Centra za edukaciju i informiranje potrošača – CEIP. Predsjednica CEIP-a Tanja Popović Filipović kaže da uz kontrolu preračunavanja u novu valutu ne mogu ne primijetiti često bezrazložna poskupljenja. Tako su primijetili da su cijene promatranih proizvoda porasle za sedam do osam posto. Primjerice, navodi Popović Filipović, "Kraševe" napolitanke skočile su s 27,99 na 32,99 kuna. Problem nije u preračunavanju, nego u nečem drugom, a tajni kupci razlogu ne mogu doskočiti. Među tajne kupce naknadno se uključila i udruga "Zvonimir" iz Knina, nakon što je od projekta odustala splitska potrošačka udruga.
Renata Madžar, predsjednica kninske udruge, navodi kako je područje koje pokrivaju preveliko. Smješteni su u Kninu, a trebali bi kontrolirati Zadarsku, Šibensko-kninsku te, recimo to tako: Splitsko-dalmatinsku županiju, ali iz ove potonje samo grad Vrliku. Kako je Vrlika u Splitsko-dalmatinskoj županiji, to se onda računa da kninski "Zvonimir" pokriva i ovo veliko županijsko područje.
Inače, udruga "Zvonimir" se posljednjih dvadeset godina, otkako postoje, više bavi socijalnom djelatnošću, ljudskim pravima, obiteljskim nasiljem, brigom za starije i nemoćne, a u projekt "tajni kupac" uključili su se zbog toga što pomažu ljudima i kad imaju potrošačkih problema, donosi Slobodna Dalmacija
"Zvonimirovi" ljudi trenutačno prate preračunavanje cijena u eure na 15 mjesta, unutar kojih je i 15 potpisnika Etičkoga kodeksa, i na tim prodajnim i uslužnim mjestima kontroliraju 55 proizvoda. No jedino što primjećuju jesu poskupljenja.
Velika područja koja pokrivaju potrošačke udruge u ovom projektu "tajni kupac" bila su u startu i veliki problem.
Ministarstvo gospodarstva je za projekt osiguralo 750.000 kuna, što je podijelilo šest udruga, pa nije teško izračunati koliko je svakoj od njih pripalo. Ako su u prosjeku dobile 125.000 kuna za troškove kod praćenja preračunavanja cijena do kraja iduće 2023. godine, niti su udruge profitirale, niti kupci, potrošači od toga nemaju neke posebne koristi. Neki su ovaj projekt u startu nazvali amaterskim jer kad tajni kupac nešto i primijeti, može to prijaviti inspekcijama, a inspekcije – ne reagiraju. Tako nam je kazala i Ana Knežević, da na ono što su prijavili još nisu dobili odgovore od inspekcija.
Novac uložen uludo
Na kraju ispada da je novac uložen u krivi projekt. Trgovci i davatelji usluga dobro znaju što se kontrolira pa se ponašaju odgovorno što se tiče tih određenih proizvoda i usluga. Sve ostalo je u njihovim rukama. Marže su stvar slobodnog tržišta. U marže se zaklinjemo, nitko ih ne može niti mora kontrolirati.
A to je najveća nepoznanica i najveći problem, jer kako drukčije objasniti da već spomenute napolitanke poskupe za pet kuna, ili da deterdžent za pranje poda Ajax, o čemu smo nedavno pisali, poskupi 100 posto, a ovih dana uočavamo "nevažan" proizvod: Atrix krema za ruke u nekim dućanima još košta trinaestak kuna, u ostalima gotovo 29 kuna. I najgore je što takvih "nevažnih" proizvoda, koji nisu za golo mjesečno preživljavanje, ima "bezbroj".
Ti proizvodi nisu pod radarom tajnih kupaca. Trgovci kod velikog asortimana imaju odvezane ruke, a da ne govorimo još i o tome koliko područje tajni kupci mogu pokriti svojim kontrolama. S tim da južno od kninskog "Zvonimira", ili točnije južno od Vrlike, pa sve dolje do Cavtata i granice s Crnom Gorom tajnih kupaca nema.