Ruski su vojnici pobjegli tjednima prije iz Balkalije. Ali posvuda su ostavili svoje tragove. Betonske stepenice vode u podrum njihovog navrat-nanos napuštenog sjedišta u ovom malom riječnom gradu u istočnoj Ukrajini. Iza čeličnih vrata bunkera s oznakom "Zapovjedna skupina" smrdilo je po vlazi. Neki su dokumenti, nagoreni, bačeni u peć. Drugi su bili razbacani po podu...
U jednoj bilježnici s koricama "na cvjetiće" neimenovani stožerni časnik ostavio je crtež vojnika i svoja razmišljanja o odlasku kući. Na 91 rukom ispisanoj stranici nalazile su se i druge informacije: koordinate ruskih obavještajnih jedinica, zapisi poziva zapovjednika, detalji o bitkama, poginulima i uništenoj opremi. I izvještaji o padu morala i discipline. Sve u svemu, u bunkeru su pronađene tisuće stranica dokumenata koje su došle u ruke agenciji Reuters. Pregledali su ih više od tisuću.
Ti zapisi detaljno opisuju unutarnje funkcioniranje ruske vojske i bacaju novo svjetlo na događaje koji su doveli do jednog od najtežih Putinovih poraza na bojnom polju - kaotičnog povlačenja Rusije sa sjeveroistoka Ukrajine u rujnu, donosi Slobodna Dalmacija.
U tjednima prije tog poraza, ruske snage borile su se s pomoću nadziranja i sredstava elektroničkog ratovanja. Koristili su bespilotne letjelice kojima su upravljali slabo obučeni vojnici. Njihova oprema za ometanje ukrajinskih komunikacija često je bila izvan pogona. Do kraja kolovoza, pokazuju dokumenti, snage su bile iscrpljene, desetkovane pogibijama, dezerterstvom i stresom. Dvije jedinice - koje su činile oko šestinu ukupnih snaga - djelovale su s tek 20 posto svojih kapaciteta.
Dokumenti također otkrivaju sve veću učinkovitost ukrajinskih snaga i donose naznake kako bi se mogao dalje odvijati rat s Rusijom koja je sada pod intenzivnim pritiskom na južnom frontu oko obale Crnog mora.
U tjednima prije njihovog povlačenja, ruske snage oko Balaklije, grada 90 kilometara južno od Harkiva, bile su pod teškim bombardiranjem iz raketnih bacača HIMARS, koje su Ukrajini nedavno isporučile Sjedinjene Države. Precizni projektili više puta su pogodili zapovjedna mjesta.
Ruski časnik koji je tri mjeseca služio u snagama u Balakliji, opisao je Reutersu osjećaj velike prijetnje koji se bio nadvio nad okupatorima. Jedan od njegovih prijatelja iskrvario je početkom rujna nakon ukrajinskog napada na zapovjedno mjesto u obližnjem selu. "To je rulet", rekao je časnik, koji je tražio da ga se identificira po vojnom kodnom imenu Plakat Junior 888. "Ili imaš sreće ili nemaš - projektili mogu pogoditi bilo gdje."
Dokumenti u bunkeru identificiraju pukovnika Ivana Popova kao zapovjednika ruskih snaga koje su djelovale iz Balaklije. Popov i mnogi njegovi viši časnici pripadaju 11. armijskom korpusu, dijelu Baltičke flote Ruske mornarice. Godine 2017. službene novine ruskih oružanih snaga objavile su profil Popova. Rečeno je da je služio u ruskom ratu protiv separatista u Čečeniji i invaziji na bivšu sovjetsku republiku Gruziju 2008. godine. Navodi se da je visoko "motiviran za postizanje uspjeha".
U ruskom zapovjednom lancu kotira vrlo visoko, šesti je u nizu ispod Putina na vrhu:
Snage u Balakliji uključivale su i zapovjednika odgovornog za držanje lokalnog civilnog stanovništva pod kontrolom. U novinama se spominje samo pod pseudonimom, zapovjednik Granit. Nadgledao je najmanje jedan centar za ispitivanje u kojem su civile tukli i ispitivali koristeći elektrošokove, prema svjedočenju šest bivših zatočenika i ukrajinskih dužnosnika.
Reuters je provjerio autentičnost dokumenata tako što je posjetio pet napuštenih vojnih predstraža u sjeveroistočnoj Ukrajini, čije su koordinate zabilježene u pronađenim dokumentima. U svakom slučaju, lokalno stanovništvo potvrdilo je da su tamo stacionirane ruske snage. Novinari Reutersa također su intervjuirali pet vojnika koji su služili u snagama u Balakliji i usporedili detalje u dokumentima s izvješćem koje je čuvao jedan od ruskih vojnika.
Život pod okupacijom
Ruske su trupe početkom ožujka okupirale Balakliju, miran gradić sa stambenim zgradama okružen idiličnim selima. Na jugu mu je regija Donbas pod ruskom kontrolom; na sjeveru grad Harkiv, ukrajinsko uporište. Vojnici su zauzeli oronuli kompleks za popravak vozila na periferiji grada. Postao je zapovjedni centar za Balakliju i desetke okolnih sela i farmi. Reuters je upravo tu, u podrumu, pronašao skrivene dokumente. Okupatori su sa sobom donijeli stare sovjetske karte Ukrajine.
Ruski helikopteri i bespilotne letjelice stalno su kružili iznad baze, rekao je Volodimir Liovočkin, mještanin koji je rukovodio tim objektima prije dolaska Rusa. Deseci raketnih bacača GRAD i drugih vojnih vozila bili su tu parkirani, rekao je. U zapovjednoj sobi, reporter Reutersa vidio je stolove poredane u pravokutnik. Svaki je nosio crvenu pločicu s oznakom pojedinog sektora: borbena koordinacija, elektroničko ratovanje, obavještajni rad, bespilotna letjelica. Ovdje su se svakodnevno sastajali zapovjednici odjeljenja, uključujući i zapovjednika odgovornog za civilno stanovništvo, prema rasporedima koji su ostali zapisani na pronađenim papirima.
Reuters je identificirao najmanje 11 časnika koji su prisustvovali tim sastancima. Petorica njih, uključujući pukovnika Popova, nisu odgovorili na zahtjeve za komentar. Do ostalih se nije moglo doći.
Popisi osoblja pokazuju su da su se ročnici iz ukrajinske regije Luhansk pod kontrolom Rusije borili zajedno s pripadnicima ruskog 11. armijskog korpusa. su sa sobom donijeli stare sovjetske karte Ukrajine.
Baza je služila i kao pritvor za zarobljene ukrajinske veterane. Jedan vojni veteran rekao je Reutersu da su mu stavili kapuljaču, pretukli ga i bacili u podrum, gdje su ga držali šest dana s još nekoliko drugih.
Jedan vatrogasac rekao je da su ih tamničari tukli drvenim palicama i davali elektrošokove. Bio je optužen za skrivanje oružja i organiziranje lokalne partizanske skupine, što on negira.
Albina Strilec (33) ispričala je da su ona i druge žene zatvorene samo zato što su bile "proukrajinske". "Muškarce su mučili toliko da sam u jednom trenutku čula ruskog vojnika kako govori: "Donesite vreću za tijelo", rekla je Strilets. Drugi put sam čula ženu koja je silovana na katu poviše i koja je satima plakala. Strilec je rekla da je razbila WC u ćeliji tako da je "zvučalo kao vodopad", samo da ne bi čula ženino vrištanje.
Kremlj i Ministarstvo obrane Rusije nisu odgovorili na pitanja o događajima u Balakliji. Harkivska regionalna policija priopćila je da su ukrajinski istražitelji otkrili 22 prostorije za mučenje u novooslobođenim gradovima i selima u regiji. “Ne možemo prebrojati koliko je ljudi privedeno. Riječ je o stotinama ljudi. Ali, svaki zločin ima svoje ime i sigurno ćemo pronaći odgovorne", rekao je šef regionalne policije general Volodimir Timoško.
U uredu nasuprot policijske postaje rođaci zatvorenika ponekad su molili Rusa poznatog kao komandant Granit da oslobodi njihove bližnje. Tatjana Tovstokora (57), ravnateljica škole, rekla je da je njezin suprug odbijen kada je tražio informacije o njezinom pritvoru koji je trajao nekoliko dana. Veliki dio policije koja je kontrolirala stanovništvo pripada je snagama iz separatističkog Luhanska. Bila je to skupina s još manje resursa od svojih ruskih kolega, pokazuju dokumenti.
Jednom kaplaru iz Luganska bilo je 64 godine. Jednom borcu pružena je liječnička pomoć zbog ranjenih prstiju nakon što je eksplodirao magacin njegove puške Mosin, zapisao je bolničar. Njezin mehanizam konstruiran je krajem 19. stoljeća i izašla je iz proizvodnje prije nekoliko desetljeća, kako je Reuters izvijestio u travnju.
Proračunska tablica u bunkeru otkriva da je ruski narednik bio plaćen 202.084 rublje (3200 dolara) mjesečno, što je plaća plus bonusi, dok je narednik u separatističkim snagama primio samo 91.200 rubalja (1400 dolara).
Šef satnije za bacače plamena u Luhansku zabilježio je u jednom dokumentu da je osam njegovih podređenih ranije osuđivano - uključujući jednog za silovanje i seksualni napad.
Velika cijena
Dana 19. srpnja, četiri mjeseca nakon što su zauzeli to područje, ruski su se okupatori susreli s prvim ozbiljnim otporom ukrajinskih oružanih snaga, pokazuju dokumenti u koje je Reuters imao uvid. Na redovnom jutarnjem sastanku u bunkeru izvještaji dostavljeni zapovjedniku, pukovniku Popovu, bili su uobičajeni: Prošla noć bila je relativno mirna i položaji neprijatelja su nepromijenjeni. Na dnevnom redu za dan: topnička paljba po ukrajinskim položajima.
Ali, do ranog poslijepodneva, kolona ukrajinskih vojnika, potpomognuta tenkovima i pod zaštitom topničke vatre, napala je rusku liniju bojišnice kod Hrakova, sela na sjeverozapadnom rubu teritorija koji su držale ruske snage iz Balaklije. Vojnici ruske 9. motorizirane streljačke pukovnije skrili su se u betonskom silosu za žito u Hrakovu. Postavili su topove na vrh. Novinar Reutersa koji je posjetio taj objekt u listopadu vidio je znakove da su vojnici spavali na pokretnim trakama za žito.
Do 15 sati, neimenovani Rus na prvoj crti bojišnice kod Hrakova, javio je radiovezom svojim zapovjednicima u Balakliji da je položaj "pregažen" i da se moraju povući. Zatražio je topničke napade da se uništi ta lokacija. Tada se komunikacija prekinula. U bunkeru u Balakliji, anonimni stožerni časnik je zapisao u svoju bilježnicu: "Municija je pri kraju."
Zapovjednik Zapadnog vojnog okruga, jedan od najviših ruskih časnika, zahtijevao je brifing o situaciji i "naredio da se Hrakovo ne smije predati", stoji dalje u zapisima. Prema službenim podacima, tadašnji zapovjednik bio je general-pukovnik Aleksandar Žuravljov, kojeg je Putin otpustio. Žuravljova je do srpnja zamijenio general-pukovnik Andrej Sičevoj. Reuters nije uspio doći do Žuravljova.
U satima koji su uslijedili, ruski zapovjednici poslali su pojačanje i pokrenuli jurišne helikoptere. Do 18 sati Ukrajinci su se povukli, a ruske snage su ponovno preuzimale izgubljeno područje. Ali, cijena je bila visoka. Rusi su izgubili tenk, dva oklopna transportera i drugu opremu. Ranjeno je 39 ljudi, sedam ih je poginulo, a 17 se vode kao nestali, stoji u izvješću koje je Popovu predočeno 21. srpnja. Među poginulim Rusima bio je kaplar Aleksandar Jevsevljev, zapovjednik tenka.
Popis žrtava pronađen u zapovjednom bunkeru navodi da mu je trbuh bio rasporen, otkrivši mu crijeva, te da je imao ozljede od šrapnela na desnom gornjem dijelu bedra. Njegovi roditelji, koje je kontaktirao Reuters, rekli su da je njihov sin smrtno ranjen kada je na njegov položaj u blizini Hrakova pucano iz ukrajinskog helikoptera. Nakon ove bitke petorica vojnika trebala su liječenje zbog "akutne reakcije na stres". Uz svako njihovo ime u zdravstvenom kartonu stajalo je: "Ne zahtijeva evakuaciju".
Navodi se da je vojnik u svojim dvadesetima zadobio ozljede od eksplozije. Reuters ga je kontaktirao, muškarac je rekao da se sjeća malo toga, samo da su "borbe bile žestoke". Govorio je pod uvjetom da ostane anoniman. Nakon bitke, pukovnik Popov je podnio zahtjev svojim nadređenima da 34 njegova podređena dobiju medalje za hrabrost. U dokumentima se ne navodi kako su nadređeni na to reagirali. Dvojica vojnika rekla su Reutersu da još nisu primili svoja odličja.
Pjotr Kalinjin, 25-godišnji zapovjednik izviđačkog voda, našao se na Popovljevom popisu. Kalinjin je s Krima i kratko je služio kao kadet u ukrajinskim oružanim snagama prije nego što je Rusija anektirala poluotok 2014., prema njegovim objavama na društvenim mrežama. Fotografija ga prikazuje u ukrajinskoj uniformi. Kalinjin nije odgovorio na poruke Reutersa koji je zatražio komentar.
Blizu prijelomne točke
Dokumenti u bunkeru pokazuju da su ruski zapovjednici bili svjesni nedostataka svojih snaga. Dana 19. srpnja, nekoliko sati prije bitke kod Hrakova, neimenovani je časnik nažvrljao na dnevnom brifingu molbu da se dronovima prati protivnike: "Kvadkoptere!!! Hitno!” Bespilotni kvadrokopteri uglavnom nisu vojne klase i mogu se kupiti u trgovinama i na internetu. Kako je Reuters izvijestio u lipnju, ruske trupe su se čak oslanjale na crowdfunding kampanje za kupnju dronova.
Postrojbe u Balakliji konačno su 20. srpnja dobile tri bespilotne letjelice s kvadrokopterom Mavic-3, navodi se u dnevnom izvješću. Međutim, nisu bile spremne za let jer im softver još nije bio instaliran. U istom dnevnom izvješću navodi se da se 15 vojnika obučava kako njima upravljati. Ukrajinske snage su u međuvremenu bile zauzete upravljanjem svojim bespilotnim letjelicama iznad ruskih položaja, a zadatak im je bio utoliko lakši jer su dva od tri ruska uređaja za ometanje bila izvan pogona i čekali su popravak, navodi se u izvješću jedinice za elektroničko ratovanje.
Dnevno izvješće od 21. srpnja sadržavalo je još alarmantnije vijesti za pukovnika Popova, zapovjednika snaga u Balakliji: ruska obavještajna agencija, FSB, doznala je da ukrajinske snage u to područje dovoze tri vrlo precizna lansera projektila HIMARS, koje su isporučile Sjedinjene Države. A Ukrajinci su prethodno točno locirali jedno rusko zapovjedno mjesto i četiri skladišta koja su koristile ruske snage u Balakliji.
Ukrajinsko ministarstvo obrane i vojska nisu odgovorili na pitanja Reutersa o oružju i taktici na tom terenu.
Tri dana kasnije, 24. srpnja, netko od Rusa je rukom zapisao u bilježnicu da je u napadu HIMARS-a ubijeno 12 ruskih vojnika koji su pripadali 336. brigadi marinaca Baltičke flote. Borba je dodatno narušila moral i disciplinu među njima. Artjom Štanko zapovijedao je vodom koji je bio u središtu bitke za Hrakovo i pretrpio znatne gubitke, prema njegovom ocu Alekseju i Plakatu Junioru 888, ranije spomenutom ruskom časniku u Balakliji.
Aleksej je rekao da je Štanko odbio zapovijed zapovjednika satnije da "pošalje svoje ljude u topničku vatru". Plakat Junior 888 identificirao je zapovjednika kao Viktora Aljohina, koji je djelovao sa zapovjednog mjesta u blizini Hrakova. Kontaktiran od Reutersa, Aljohin je potvrdio da je bio na toj dužnosti, ali je odbio išta više komentarati. U bazi u Balakliji, anonimni vlasnik bilježnice napisao je 24. srpnja - pet dana nakon bitke za Hrakov - da je Štanko "kopile" koje će se morati suočiti sa stegovnim postupkom jer je "povukao svoj vod i odveo ga u pozadinu". Štankovi zapovjednici premjestili su ga u drugu jedinicu, rekao je Reutersu njegov otac. Rekao je da se Štanko još uvijek bori u Ukrajini.
U bilježnici je zabilježeno i dezerterstvo Romana Elistratova, desetnika 9. motostreljačke pukovnije, koji je osjetio svu snagu ukrajinskog juriša. Elistratov nije odgovorio na poruke Reutersa. Kasnije je autor pisao o vojniku koji si je namjerno pucao u ruku kako bi izbjegao daljnje ratovanje. Zapovjedništvo treba obavijestiti o incidentu, dodao je.
Nijedna od ovih epizoda nije dospjela u službena izvješća u koja je Reuters imao uvid.
"Nema zaliha"
Do kraja srpnja ruski su časnici bili uvjereni da ukrajinske snage pripremaju protuofenzivu kako bi "preuzele kontrolu nad Balaklijom", pokazuju dokumenti u bunkeru. Presretnute komunikacije pokazale su da je napad neizbježan. Neke od komunikacija bile su s mobitela registriranih u zemljama poput Estonije, VelikenBritanije, Nizozemske i SAD-a.
Stoga su ruski časnici u zapovjednom bunkeru zaključili su da su telefoni u posjedu plaćenika ili stranih instruktora koji pomažu ukrajinskoj vojsci. (Estonija je za Reuters opovrgnula da njezine obrambene snage djeluju unutar Ukrajine. Velika Britanija, SAD i Nizozemska nisu odgovorile.) Otprilike u isto vrijeme u Balakliju su stigli ruski vojni stručnjaci za elektroniku. Željeli su vidjeti može li se ruski sustav "Pole-21" za ometanje satelitskih navigacijskih sustava prilagoditi za suzbijanje projektila HIMARS, prema dnevnom izvješću od 4. kolovoza.
Bez obzira na ishod tog eksperimenta, ukrajinski udari su nastavljeni. Razgovori s ruskim vojnicima, rodbinom poginulih i lokalnim stanovništvom pokazuju da su najmanje tri ruska zapovjedna mjesta u sjeveroistočnoj Ukrajini pogođena projektilima HIMARS u tjednima koji su uslijedili.
Suočeno s pojačanim ukrajinskim napadima, zapovjedništvo Balaklije krenulo je s novačenjem dodatnih trupa, prema dnevnim izvješćima i zapisima u rukom pisanoj bilježnici stožernog časnika. Ipak, proračunska tablica od 30. kolovoza pokazuje da je angažirano samo 71 posto snaga. Neke su druge jedinice bile još daleko lošije, prema istoj proračunskoj tablici. Druga jurišna bojna imala je 49 ljudi, a trebala ih je imati 240.
9. brigada BARS, neregularna postrojba, bila je na svega 23 posto planiranog ljudstva.
Zabilježen je i nedostatak opreme. Dok su 25. srpnja raspolagali s pet dronova, do kraja kolovoza bila su ih samo dva. Osam oklopnih transportera smanjeno je na tri. Snagama su preostala četiri protutenkovska oružna sustava "Fagot", što je pad u odnosu na 24 potkraj srpnja. Jedan sustav "Zoopark" koji su imali za suzbijanje elektroničkih sustava neprijatelja nestao je iz dokumenata do kraja kolovoza.
Rusija je ranije tvrdila da njena vojska ima sve što joj je potrebno za vođenje rata. Press služba Kremlja proslijedila je Reutersova pitanja za ovaj članak Ministarstvu obrane, koje međutim ništa nije komentiralo.
Plakat Junior 888, ruski časnik s kojim je kontaktirao Reuters, opisao je pokušaje borbe protiv uzastopnih ukrajinskih napada tijekom kolovoza, a bez odgovarajućih zaliha. Mali kalendar koji je imao pri sebi tijekom svoje tromjesečne smjene daje strašnu sliku. Dani su obilježavani nažvrljanim riječima "Napad" i "Bježao iz obruča" ili s imenima suboraca poginulih u akciji. 27. kolovoza je označen jednostavno kao "najgori dan". To je, rekao je, bilo kada je njihov položaj bio pod teškim artiljerijskim napadom, a jedan od njegovih prijatelja umro mu je na rukama. "Nije bilo zaliha streljiva niti bespilotnih letjelica", rekao je o situaciji krajem kolovoza.
Ukrajinske snage su pokrenule napade, ali "naša artiljerija nije uzvratila".
Kaos i povlačenje
Ukrajinska protuofenziva zaozbiljno je počela 6. rujna. Ruski vojnik koji je tog dana bio u Krakowu rekao je Reutersu da je Ukrajina prva napala ruske položaje topništvom. Do večeri su ih ukrajinske snage nadjačale. U tom trenutku je izdana zapovijed za povlačenje iz sela, rekao je. Bitka se nastavila. Između 6. i 8. rujna, precizni udari pogodili su zapovjedni centar u Balakliji. Mještanin Ljovočkin rekao je da se cijeli objekt našao u plamenu. Iz ruševina su izvučeni deseci tijela ruskih vojnika, rekao je. "Kuća mi je zaplesala" od eksplozije, rekao je.
Video objavljen na društvenim mrežama 10. rujna prikazuje ukrajinske vojnike kako promatraju uništeni hangar u kojem su ruske snage držale svoja vozila. "Ovako izgleda rezultat rada HIMARS-a", rekao je na ukrajinskom pozadinski glas u videu.
Natalija i Viktor, stariji par koji živi manje od 300 metara od bunkera, rekli su da su čuli stalne ukrajinske udare u posljednjim danima okupacije. Kad su napadi prestali, vidjeli su 30 vojnika, od kojih su mnogi bili ranjeni, kako se vuku po cesti u povlačenju. Dvoje drugih stanovnika kažu da su vidjeli ruske vojnike kako bacaju oružje i napuštaju svoja vozila dok su bježali.
Drugi Ukrajinci opisali su kako su borci iz Luhanska pobjegli, često prateći rusku vojsku u povlačenju.
Tjednima nakon ruskog povlačenja, sve što je ostalo od stožera bio je krater i hrpa dokumenata. Iz hrpe izgorjele ruske opreme dizao se oblak dima. Popov, zapovjednik poraženih snaga, u jednom je trenutku ozlijeđen i proveo je mjesec dana u bolnici, rekla je Reutersu njegova supruga. Izjavila je da je u međuvremenu promaknut u čin generala i da će uskoro krenuti na novi zadatak. Nije otkrila gdje.
Zanimljivi su i posljednji, nedatirani unosi u bilježnicu anonimnog stožernog časnika. "Ako sjedite i gledate u rijeku dovoljno dugo, na kraju ćete vidjeti svoje neprijatelje kako plutaju", napisao je. Na sljedećoj stranici čini se da zamišlja svoj život u budućnosti, u gradu na ruskoj granici s Kinom, 7000 km od Balaklije: “Otišao sam kući 10. kolovoza 2023., već sam kod kuće s obitelji”, napisao je. "Lijepo mi je u Habarovsku s obitelji, sa suprugom i mojim djevojčicama."