Ekstremni i produženi toplinski valovi, popraćeni višemjesečnim izostankom kiše, uzrokuju isušivanja svjetskih rijeka i jezera. I dok samo smanjenje vodostaja nije neuobičajeno za kasni kolovoz, sami razmjeri ovih amplituda uzrokuju značajne probleme onima koji o ovim pritocima i akumulacijama egzistencijalno ovise. Tako je Yangtze, treća najveća svjetska rijeka, koja pitkom vodom opskrbljuje više od 400 milijuna kineskih građana, opala za 50 posto, na najnižu razinu od početka vođenja evidencije, tjerajući lokalne vlasti da cisternama dopremaju vodu za piće u područja koja su u potpunosti presušila, piše Slobodna Dalmacija.
U Sečuanu, pokrajini od 84 milijuna ljudi, hidroenergija čini oko 80 posto kapaciteta električne energije, a većina nje dolazi iz Yangtzea. Kako se njezin tok usporava, proizvodnja struje se smanjila, što je natjeralo vladu da na šest dana zatvori sve tvornice, među kojima su Toyota, Apple i Tesla. Osim toga, na ravnicama oko "Duge rijeke" se uzgaja dvije trećine tamošnje riže. Zbog svega ovoga je Kina objavila nacionalni alarm za sušu u cijeloj zemlji prvi put u devet godina, a toplinski val najdulji je u posljednjih šest desetljeća. Chen Lijuan, glavni prognostičar kineskog nacionalnog klimatskog centra, prošli je tjedan kombinaciju toplinskih valova i suše usporedio s ekspres loncem.
- Moramo se suočiti s činjenicom da će se slični toplinski valovi u budućnosti događati sve češće i to će postati novo normalno - kazao je.
Kina se također okreće zasijavanju oblaka - punjenju oblaka srebrnim jodidom kako bi se formirali kristali leda, što rezultira padalinama - kako bi pokušala spasiti prinose. Iako samo nekoliko zemalja, uključujući SAD, provodi ovakve istraživačke programe, ta tehnologija zapravo postoji još od 1940-ih. Međutim, ovo ne može biti trajno rješenje. Za početak, ono se ne bavi temeljnim uzrokom klimatskih promjena, niti promiče ikakve napore za njihovo ublažavanje. Nadalje, mogu postojati još nepoznati učinci sijanja oblaka, poput nakupljanja toksičnih tvari iz srebrnog jodida, pošto stručnjaci ne znaju u potpunosti njegovu učinkovitost ili kako će utjecati na dugoročne hidrološke obrasce.
Na američkom zapadu, suša koja je počela prije dva desetljeća sada se čini najgorom u posljednjih 1200 godina, prema studiji koju je provelo Kalifornijsko sveučilište u Los Angelesu. Rijeka Colorado toliko je opala da je američki Ured za reklamaciju 16. kolovoza proglasio drugu uzastopnu godišnju nestašicu vode, što je pokrenulo ponovne obavezne redukcije vode u Arizoni, Nevadi i Meksiku. Dužnosnici Westlands Water Districta u Central Valleyu, najvažnijem poljoprivrednom području u državi, kažu da je otprilike trećina od 600.000 jutara poljoprivrednog zemljišta ove godine ostalo neobrađeno zbog nestašice vode, a poljoprivredni prognostičari očekuju da će farmeri izgubiti više od 40 posto usjeva pamuka.
A ako mislite da se ovakve biblijske katastrofe događaju "negdje drugdje" - promislite opet. U koritu Rajne, kanala ključnog za europsku otpremu robe, dijelovi uobičajenog dna su izronili iznad površine vode, tako privremeno obustavljajući normalno funkcioniranje opskrbnih lanaca. Potpuni prekid prometa Rajnom teško bi pogodio europsko gospodarstvo; šestomjesečna obustava u 2018., također izazvana sušom, koštala je oko pet milijardi eura, a predviđa se da će niski vodostaji Njemačku stajati 0,2 boda gospodarskog rasta ove godine. I dok je EU povećanje vodenog tereta za 25 posto jedan od prioriteta zelene tranzicije EU bloka, Njemačka sada pojačano radi na tome da ga preusmjeri na željeznicu i cestu - iako je između 40 i 100 kamiona potrebno za zamjenu standardnog teretnog broda.
Francuske vlasti panično puštaju vodu iz brana u rijeku Loire kako bi osigurale dovoljno vode za hlađenje četiri nuklearne elektrane koje se nalaze uz nju te proizvode 70 posto nacionalne električne energije. Stroga pravila reguliraju koliko nuklearne elektrane smiju podići temperaturu rijeke kada u nju ispuštaju rashladnu vodu pa kako rekordno niske razine vode i visoke temperature zraka znače da je rijeka već pregrijana, Francuzi nemaju izbora nego smanjiti proizvodnju. Tome unatoč, a zbog rastuće energetske krize u Europi, nacionalni nadzor nuklearki je početkom kolovoza dozvolio da se u pet elektrana privremeno prekrše pravila.
Zbog niskog vodostaja rijeke Po, Jadransko more je prodrlo duboko u njeno ušće, a naglo povećanje slanosti tla će se veoma loše odraziti na usjeve koji proizvode između 30 i 40 posto talijanske hrane. Po je toliko isušena da je nedavno u njenom koritu uočena bomba iz Drugog svjetskog rata, a trećina školjki u venecijanskoj laguni je umrlo. U Rumunjskoj, Srbiji i Bugarskoj radnici vade mulj i pijesak iz Dunava samo kako bi se održala plovnost na ovoj, nekoć, lijepoj plavoj rijeci, iz koje sada vire olupine nacističkih krstarica, još uvijek dobro opskrljenih eksplozivom. Čak je i Norveška, koja se oslanja na hidroenergiju za oko 90 posto svoje proizvodnje električne energije, izjavila da bi je neobično niske razine njezinih rezervoara mogle na kraju prisiliti da ograniči izvoz električne energije.
Sve ovo će potencijalno imati dramatične posljedice za industriju, teretni promet, energiju i proizvodnju hrane – baš u vrijeme nestašice opskrbe i rasta cijena uslijed ruske invazije na Ukrajinu. Potaknuti klimatskim slomom, neuobičajeno suha zima i proljeće, praćeni rekordnim ljetnim temperaturama bez značajne količine oborina i bez naznaka da će ih biti u bliskoj budućnosti, meteorolozi kažu da bi suša mogla postati najgora na ovom kontinentu u više od 500 godina.
- Nismo u potpunosti analizirali ovogodišnji događaj jer je još uvijek u tijeku. U proteklih 500 godina nije bilo događaja sličnih suši iz 2018. Ali ova je godina, mislim, gora - rekao je Andrea Toreti iz Zajedničkog istraživačkog centra Europske komisije. Dodao je da postoji "vrlo visok rizik od sušnih uvjeta" koji će se nastaviti tijekom sljedeća tri mjeseca, dodajući da će se bez učinkovitog ublažavanja intenzitet i učestalost suše "dramatično povećati u Europi, i na sjeveru i na jugu".
Inače, istraživači uspoređuju suše mjereći rast godišnjih godova stabala koji odražavaju količinu oborina i temperaturu iz godine u godinu u određenim područjima. Ujedinjeni narodi kažu da je broj suša u svijetu porastao za 29 posto od 2000. godine zbog degradacije tla i klimatskih promjena, dok najnovije izvješće UN-a o klimi kaže da je globalno zatopljenje povećalo budući rizik od suše u cijeloj mediteranskoj regiji.
Prema inicijativi World Weather Attribution, međunarodnom konzorciju klimatskih znanstvenika koji proučavaju uzroke ekstremnih vremenskih nepogoda, temperature zabilježene u UK-u ovog srpnja - čak 40,3 stupnja Celzijevih - bile su "krajnje malo vjerojatne" bez klimatskih promjena koje je uzrokovao čovjek. "Dok Europa posljednjih godina sve češće doživljava toplinske valove, nedavno opažena vrućina u Ujedinjenom Kraljevstvu bila je toliko ekstremna da je također rijedak događaj u današnjoj klimi", istaklo je istraživanje. Ta je studija, koja je kombinirala analize promatranja i modeliranja, otkrila da klimatske promjene uzrokovane ljudskim djelovanjem povećavaju vjerojatnost previsokih temperatura najmanje deset puta.
- Prva istina je da živimo u noćnoj mori. To je upravo ono što su klimatski modeli predviđali da će se dogoditi: intenziviranje ekstremnih vremenskih prilika, ozbiljne posljedice za javno zdravlje i nevjerojatno frustrirajuće nedjelovanje Kongresa. Nema razumnog scenarija u kojem bi se zagrijavanje zaustavilo na 1,2 °C, tako da će se sigurno pogoršati - rekla je NASA-ina klimatska znanstvenica Kate Marvel za Axios u vezi s ekstremnom vrućinom u Europi.
U Hrvatskoj je vodno stanje, makar službeno, najkritičnije u Istarskoj županiji koja je još 18. srpnja uvela prvostupanjske restrikcije na potrošnju, pritom zabranivši korištenje pitke vode za pranje javnih površina i vozila, zalijevanje zelenih terena, sportskih igrališta, a ukinuto je i tuširanje na plažama. Slično je uskoro uslijedilo i u Zadarskoj županiji, konkretno na otoku Ugljanu. Dostupnost vode bi ubuduće mogla postati problem i južnije na Jadranu. Uloga krških voda osobito je značajna za vodoopskrbu stanovništva, poglavito u predjelima koji su deficitarni s vodnim resursima.
- Vode u kršu, koje pripadaju jadranskom slivu, ovisnije su o oborinama, pa ako se idućih ljeta budu ponavljala ovakva razdoblja bez oborina, treba očekivati probleme i na tim područjima, posebice radi turističke sezone i povećane potrošnje vode - poručili su iz Službe za hidrološke studije, analize i prognoze DHMZ-a.
Vode su danas na području Hrvatske niske i uglavnom stagniraju do lagano opadaju, a zabilježeni su i vodostaji niži od apsolutnih minimuma.
- Kopneni dio naše zemlje trenutno ima dovoljne zalihe pitke vode. Količine podzemnih voda koje crpimo i uglavnom pijemo ne osciliraju brzo i naglo, odnosno ne reagiraju naglo na nedostatak oborina i na sušne uvjete. Međutim, važno je napomenuti, ako razdoblje bez pritjecanja dovoljne količine nove vode iz bilo kojeg razloga potraje jako dugo i vodonosnici se krenu iscrpljivati, trebat će im i mnogo više vremena da se vrate u optimalno stanje - pojasnio je meteorolog Darijo Brzoja.
Ipak, posljedice suše su na nekim lokacijama itekako vidljive. Presušila je rijeka Vuka u Vukovaru, a Sava u Slavonskom brodu je na svega nekoliko centimetara od povijesno najnižeg vodostaja, dok je vodostaj u Zagrebu samo 40 centimetara viši u odnosu na najniži zabilježeni ikad. Drava je također nedavno izmjerila povijesni minimum vodostaja od minus četiri centimetara, a mjerenja se provode od 1827. godine. Suša pogađa i potoke pa je, primjerice, potok Vrapčak u Zagrebu potpuno presušio. Na Bundeku je na Malom jezeru ostalo tek nekoliko centimetara vode, a na pojedinim je dijelovima vidljivo i dno. Što se tiče Velikog jezera, i ono je gotovo presušilo.
No, ono što nas posebno treba zabrinuti jest to da se aktualna suša odrazila i na razine podzemnih voda koje zbog svoje zaštićenosti i kvalitete predstavljaju najbolji izvor vode za piće. Naime, u Hrvatskoj čak 83 posto vode za javnu opskrbu dolazi iz podzemnih voda. Državni hidrometeorološki zavod u svom priopćenju piše kako se kvaliteta i količina podzemnih voda prati pijezometarskim bušotinama (odnosno zdencima malog promjera) na kojima se mjeri njihova razina, a DHMZ kroz mrežu 703 hidrološke postaje istražuje, analizira i prati ovaj nezamjenjiv i dragocjeni resurs. Informacije koje su iznijeli ovih dana ne ulijevaju nadu.
Šest hidroloških postaja podzemnih voda, dvije uz Savu te četiri uz Dravu, ukazuju na opadanje razine podzemnih voda tijekom lipnja i srpnja 2022. te sugeriraju kako će se taj trend nastaviti i u mjesecima koji dolaze. Na postaji Gornji Miholjac već su u lipnju zabilježeni novi apsolutni minimumi razine podzemne vode, dok su razine na sva četiri dravska pijezometra bile ispod mjesečnih srpanjskih minimuma za referentno razdoblje 1991.- 2020.
Paklene vrućine i izostanak oborina uništavaju i hrvatsku poljoprivredu i smanjuju prinose. Procjenjuje se pad prinosa kukuruza 70 posto, krumpira 50 posto te ječma, suncokreta i pšenice 40 posto. Također su ugrožene soja, jabuke i šećerna repa, a kod stočara dolazi do trenda rasprodaje blaga jer vide da ga već sada nemaju čime prehraniti. Svi ti negativni trendovi i rast troškova negativno će se u konačnici odraziti i na daljnji rast cijena hrane za potrošače, koji su i sad već pod udarom rasta inflacije i ogromnog rasta cijena hrane. Hrvatska poljoprivredna komora pozvala je sve hrvatske županije i Grad Zagreb da zbog dugotrajnog izostanka kiše proglase vremenske nepogode zbog suše koja je naštetila velikom dijelu proizvodnih područja u poljoprivredi.
- Da nema navodnjavanja, šteta bi bila 100 posto. Bundeva uništena, kukuruz, zelje, paprika ima ožegotina od sunca koje moramo baciti. Stalno smo zalijevali i nismo mogli spasiti - očajna je Mirjana iz Vratnog.
A navodnjavanje u Hrvatskoj je, malo je reć‘, poražavajuće, što je otvoreno priznalo i Ministarstvo poljoprivrede u Strateškom planu Zajedničke poljoprivredne politike:
- Povišene temperature, s mogućnošću osiguravanja odgovarajuće vode, mogu dovesti do povećanja prinosa. No, i to osvajanje novih površina za uzgoj i dalje će zahtijevati sustave navodnjavanja koje Hrvatska nije uspjela osigurati ni na postojećim poljoprivrednim površinama koje se već desetljećima obrađuju. Velike planove za navodnjavanje imale su baš sve vlade od hrvatske samostalnosti, išlo se u prikupljanje različitih iskustava u različite zemlje, sklapali su se različiti protokoli suradnje s brojnim zemljama... ali malo toga se uspjelo realizirati.
Iako njezin vodni potencijal omogućuje da, uz očuvanje vodnog dobra, navodnjava više od 202 tisuće hektara, Hrvatska navodnjava manje od 30 tisuća hektara, što je oko 1,9 posto poljoprivrednog zemljišta. Donijela je Hrvatska 2016. godine i Nacionalni projekt navodnjavanja i gospodarenja poljoprivrednim zemljištima i vodama koji je trebao povećati površine koje se navodnjavaju na 36 tisuća hektara, ali zadani ciljevi nisu postignuti.
Ono o čemu poljoprivrednici još nisu spremni razmišljati su - poplave. Naime, suše bez presedana također mogu stvoriti začarani krug u kojem suše i poplave mogle naknadne suše i poplave učiniti još ozbiljnijima. Sve što hara zemljom - bilo da je to šumski požar potaknut sušom ili iznenadna poplava koja odnosi drveće s tla - povećat će vjerojatnost budućih iznenadnih poplava i mogućnost odrona i klizišta. Intenzivna suša ubija biljke, ostavljajući krajolik golim i smanjujući sposobnost dehidriranog tla da zadrži vodu. Obilna kiša također može stvoriti tvrdu koru na vrhu tla tako da pri sljedećoj kiši voda još brže otječe.
- I dalje možemo očekivati da nakon izrazito sušne godine dolaze dvije poplavne. Taj hidrološki ciklus se mora uprosječiti. Sad smo u deficitu padalina u cijeloj Hrvatskoj - prognozira Tomislav Novosel iz Hrvatskih voda.
Nova analiza WWF-a procjenjuje da bi se 17 posto ljudi u Europi i 13 posto njenog BDP-a moglo suočiti s visokim do ekstremnim rizicima nestašice vode do 2050., pri čemu će najgore proći Grčka u kojoj bi 82 posto stanovništva moglo biti oskudno vodom i Španjolska gdje će iste tegobe imati tri četvrtine građana.
- Ovogodišnje suše i ove alarmantne prognoze povećanog rizika od nestašice vode još su jedan poziv na buđenje - još jedno hitno upozorenje o potrebi djelovanja u vezi s vodom. Sve tvrtke i investitori moraju procijeniti svoje trenutne i buduće rizike vezane uz vodu i zajednički reagirati kako bi izgradili otpornija poduzeća, smanjujući rizike za svoje operacije i imovinu, kao i za zajednice diljem kontinenta - rekao je Alexis Morgan, voditelj WWF-a za upravljanje vodama.
Samo, šteta što razlog djelovanja tvrtki i investitora nije briga o održivosti i dobrobiti populacije, već natjecanje s konkurencijom i ostvarivanje profita u što kraćem periodu. Tako da, gospodine Morgan, slobodno povucite vodu za svojim vapajima. Ako je još išta ostalo...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....