Antonio Puhalović, poznatiji kao Servantes, znao je reći: “Ja sa ka tica nebeska, uvik u istomen perju.”
Prevoditelj i pjesnik iz Maloga mista nikada nije puno držao do mode. Isto ono što bi uvečer skinuo i izuo, ujutro bi oblačio i obuvao: prekratke svijetle hlače, pretijesni tamni sako, zgužvani panama šešir i škorcane postole. Uz Servantesa, svijet je na puno načina bio bolje mjesto. Među ostalim i zato što njega nije bilo briga kako će se tko oblačiti, otmjeno ili jeftino, odvažno ili ziheraški, njemu je bilo svejedno, piše Slobodna Dalmacija.
Ima, međutim, i ljudi kojima ta pitanja nisu sporedna, dapače. Vjerojatno ste čuli ili pročitali, tisućama kilometara daleko od nas, u Iranu, tinja građanski rat niskog intenziteta koji je započeo zbog jedne djevojke odnosno njezina modnog izbora da među ljude ne izlazi dolično kamuflirana, kako to već nalažu lokalni barbarski običaji. Velim kako se radi o građanskome ratu niskog intenziteta, jer se na ulicama ne uprizoruju sukobi dvaju nepomirljivih, a jednako borbenih snaga. Ratuje ustvari samo jedna strana, ona iza koje stoji autoritet državnog grba i zastave, odlično naoružana i nepokolebljiva u uvjerenju da se tim oružjem treba služiti. Druga strana, civilna i nenaoružana, uglavnom samo trpi napade, uzvraćajući tek kad je prisiljena braniti goli život.
Teheranski Jelačić plac
No, “niskost intenziteta” zvuči kao neukusan vic znamo li koliko je do sada palo žrtava. Službeni izvori govore o tristotinjak mrtvih, među kojima ima i “mučenika”, kako režim pompozno titulira svoje batinaše. Građanske, pak, udruge barataju brojkama od oko 450 ubijenih prosvjednika i 60 pripadnika snaga sigurnosti te više od 18 tisuća uhićenih građana.
Cijela ta lavina zakotrljala se samo zato što je jedna djevojka izabrala prkositi tamošnjoj mjeri čednosti. Mjeri koja, naravno, nema nikakve veze ni s pameću ni s dostojanstvom koje nominalno želi obraniti, jer se radi o pukom teroru manijaka koji su uzurpirali vjeru te uzeli za pravo krivotvoriti je i propisivati što jest, a što nije ispravno. No, nemojte se zanositi mišlju kako su takvi uzurpatori i krivotvoritelji specifičnost samo jednoga podneblja, odnosno samo jedne tradicije ili vjeroispovijesti. Nisu. Okovani, zavareni, zapečeni mozgovi nisu ničija ekskluzivna nesreća, ima ih posvuda, na širokome potezu od Teherana do Zagreba. Nekidan su se, recimo, takvi tipovi okupili na Jelačić placu gdje su prigodnim happeningom koji uključuje klečanje i molitvu, pokušali utjerati jezu i strah u nevjerničke kosti. A kad kažem nevjerničke, onda mislim na sve koji ne dijele njihov pervertirani, talibanski pogled na kršćanstvo.
Samo nemojte odmahivati rukom i smijati se, jer vam se analogija između teheranskih batinaša i zagrebačkih “koljenaša” može činiti nategnutom. Nije. Sva razlika između tamošnjih i ovdašnjih radikala tiče se njihova formalno-pravnog statusa: tamo su na vlasti, ovdje nisu. Još uvijek. Točno, u pravu ste, ovi naši pretežno izgledaju redikulozno, ali tako su izgledali i njihovi iranski pobratimi dok se činilo kako će šah Reza Pahlavi vječno vladati. A onda su, doslovce preko noći, smiješni tipovi u dugim haljinama, kojima su usta bila puna ženske čednosti, prestali biti smiješni. I evo, teče već peto desetljeća kako je vrag odnio šalu, kako šaka mizoginih barbara drma zemljom podčinjavajući žene (sve, bez iznimke) i muškarce (one slobodnoga duha).
Pod kaptolskim prozorima
A sve je počelo na nekom iranskom Jelačić placu, gdje se nekoliko redikula svojedobno zauzelo za čednost, muževnost i žensku drugotnost.
Ono što uznemiruje i plaši, čak i više od morbidnog ceremonijala kojemu su Zagrepčani svjedočili u tmurno subotnje jutro, jest šutnja službene crkve. Pod kaptolskim prozorima netko se rugao slovu i duha evanđelja, ali o tome biskupi nisu izvoljeli kazati ni jednu jedincatu riječ makar suzdržane i oprezne kritike. Vjerojatno stoga što lijepome dijelu našega klera nije mrzak svijet što ga naviještaju katolički talibani. Toleriranje, pa čak i zdušno, premda još uvijek razmjerno tiho, poticanje ovakvih javnih predstava, moglo bi im se, međutim, obiti o glavu. Ovakve demonstracije srednjovjekovne zatucanosti ljudima će relativno brzo i apsolutno učinkovito ogaditi i vjeru i Crkvu. A kad toga Kaptol postane konačno svjestan, možda će već biti kasno, možda će vjernika preostati tek za jedan minibus. Svi ostali živjet ćemo kao ptice nebeske, servantesovski nezainteresirani za pitanje tko je izabrao kakvo perje i koje je sve dijelove tijela njime pokrio. Na potezu je, dakle, Kaptol koji bi mogao izvesti pouke iz iranskog slučaja.
Jer, čak je i teheranskim drmatorima postalo jasno da se nalaze na nizbrdici, pa su u nedjelju odlučili raspustiti moralnu policiju i poručiti javnosti kako će dobro promisliti ima li smisla i dalje nametati obvezu nošenja hidžaba.