Kroz prolom oblaka od Dupca do Plata zaputili smo se preko granice u Crnu Goru, a kiša nas je pratila cijelim putem natrag, kroz Sutorinu i Grudu. Srećom, na izlazu iz Hrvatske, na Karasovićima uopće nije bilo gužve pa smo se brzo domogli raskrižja u Sutorini koja za cijelu Boku kotorsku i Crnogorsko primorje “glumi” našu Čibaču jer je samo tu dovoljno mjesta za gradnju više trgovačkih i poslovnih centara.
Potrošači u siromaštvu
U želji da doznamo kako u ozračju inflacije izgleda standard naših susjeda, posjećujemo tamošnje tržne centre Voli i HDL Laković. Prije svega, treba reći kako je u Crnoj Gori osnovni PDV 21 posto a sniženi od 7 posto primjenjuje se za mlijeko, kruh, ulje, šećer, lijekove, knjige i udžbenike, smještaj u hotelima, pansionima i kampovima. Također i za vodu za piće, javni prijevoz putnika, pogrebne usluge i autorska prava. Na žalost potrošača, mala Crna Gora nema razvijenu prehrambenu industriju niti industrijske pogone pa na policama prevladavaju uvozni artikli. I kako god raduje što su mnogi artikli upravo iz Hrvatske, standard je takav da crnogorski kupci jedva preživljavaju.
Jer, prosječna crnogorska plaća u prosincu je iznosila 727 €, a u Boki i Primorju oko 750 € i u odnosu na kraj 2021. veće su za trećinu! No, naš sugovornik Peđa, domaće čeljade, veli kako je povećanju plaće razlog naputak EU prema kojem minimalac ne smije biti ispod 450 €:
- Inače bismo bili još veći siromasi - kaže i napominje kako se potrošačka košarica penje do teško dostižnih 980 €.
- Snalazimo se i svako dva-tri tjedna više nas, zajedno ide do Lidla ili Sub Citya u Župi. Kad se podijeli gorivo i povrat poreza, dosta uštedimo. Ali, sad je problem za naša dva centra jer od Nove godine i ulaska u Schengen Hrvati ne smiju kupovati hranu. Bili su redoviti kupci, posebno našeg sira i suhog mesa te stočne hrane i nasada u Cvjetnom centru Sutorina - priča nam Peđa i otkriva kako mu je prijatelj išao u posjet rodbini u Mostar, ali je želio popiti kavu na Stradunu pa se umjesto preko Trebinja i Popova polja, kao u odlasku, vraćao preko Neuma i umalo nagrabusio:
- Na Graničnom prijelazu Zaton Doli je jedva izbjegao platiti 800 € kazne zbog PVC-vrećice s manje od dva kila domaćeg kivija! - ističe Peđa.
Kako je s gorivom?
Trgovac Veso Pavlović (33) jedan je od rijetkih koji je pristao nešto javno reći:
- Kad plate stan i komunalije koje su 350 € po kućanstvu te struju 60 €, a lani je bila 20, i vodu 15 umjesto prošlogodišnjih 12, za normalan život ostaje vrlo malo. Živim s roditeljima i svi ukućani rade, ne žalim se - kroz šalu kaže Veso ne prekidajući uređenje polica.
Šefica jednog od trgovačkih centara kaže kako su im u veljači kupci iz Konavala na akciji kupili pršut, sir, voće i neke sitnice za 150 €, ali su se vratili već za pola sata i predočivši račun, molili povrat novca jer su ih na GP Karasovići, kad su prijavili kupovinu, upozorili na kaznu od 2.230 €!
Sve u susjedstvu govori da će Crnogorci još češće do Župe po spenzu, ali i po gorivo u Hrvatsku, jer su vidne razlike cijena goriva: u Crnoj Gori je “Eurosuper 95” 1,55 a “Eurodizel” 1,48 €, a kod nas obje vrste goriva stoje 1,38 €. U Crnoj Gori smo neslužbeno razgovarali i s Graničnom policijom i doznali da Debeli brijeg trenutačno prelazi po 400 vozila dnevno, a takav promet očekuju sve do Uskrsa. No, svi strahuju od nove sezone i mogućeg ponovnog “spajanja” kolone od Kamenara do Debelog brijega kao prošlo ljeto:
- Postali smo tranzitno područje jer cijelo Kosovo i Albanija idu preko Crnogorskog primorja dalje kroz Dalmaciju jer nitko od njih neće preko Srbije. Gužve se protežu sve do Ploča gdje se vozila uključuju na autocestu. Problem će biti još veći jer slijedi otežani promet preko Veriga - rekao nam je jedan policajac, dok smo od Novljana čuli da je dosadašnji koncesionar “ispao iz igre” tako da će sve obavljati dva stara, upravo kupljena i navodno lani otpisana trajekta “Jadrolinije”.
Zdravstveni turizam
Za boravka u Crnoj Gori svratili smo i do Instituta za fizikalnu medicinu, rehabilitaciju i reumatologiju u Igalu gdje nam je direktor marketinga Nikola Mračević, inače dubrovački student rekao:
- Svake godine nam stiže sve više gostiju iz Hrvatske, najviše s juga i okolice Dubrovnika. Među njima je mnogo ambulantnih pacijenata koji nisu smješteni stacionarno nego dolaze dnevno i kad odrade terapije, vraćaju se kući. Za njih i sve korisnike iz bivše države cijene su niže. Mnogo ih je iz Konavala koji koriste pogodnosti male udaljenosti i samo dvadesetak minuta vožnje do Igala. Najčešće dolaze zbog širokog izbora fizikalnih terapija, a kao najveći multidisciplinarni centar za vanjsko liječenje nudimo sve oblike rehabilitacije za bolesnike s reumom, prijelomima i teškoćama koštano-mišićnog sustava. Većinom su to sredovječne i starije osobe, ali ima i mlađih, jedan mladi Cavtaćanin dolazio nam je dugo nakon prometne nesreće. Lani smo imali i pacijente iz Slavonije i zaleđa Dalmacije, ali prednjači jug Hrvatske.
Institut postoji već 74 godine i najveći smo centar ovog dijela Europe koji nudi neurološku i rehabilitaciju koštano-mišićnog sustava te kardiološku rehabilitaciju djece, ali i preventivne programe te tretmane ljepote i mršavljenja, a u svemu sudjeluju specijalisti fizikalne medicine te specijalisti kardiolozi i endokrinolozi - otkriva nam Mračević te ističe kako je uz pacijente iz bivše Jugoslavije, najviše Skandinavaca, osobito iz Norveške s kojom od 1976. imaju ugovor. Lani su ostvarili 226 tisuća noćenja, nešto manje od rekordne 2019. a prvi Norvežani stižu u svibnju i ostaju 28 dana.
