Prvostupanjski suci, koji sude na općinskim sudovima u Hrvatskoj, njih oko 1200, vrlo su blizu štrajka što zbog visine svoje plaće što zbog uvjeta rada i odnosa prema njima, piše Slobodna Dalmacija.
Ministarstvo pravosuđa u srijedu je pregovaralo sa izaslanstvom tih sudaca i koliko doznajemo nudilo im povećanje plaće u visini od 300 eura, dok suci traže puno više. Ante Šprlje, bivši ministar pravosuđa u vrijeme kolacije MOST-a i HDZ-a, sada je sudac Općinskog suda u Metkoviću i upoznat je sa cijelom problematikom ovog sudačkog bunta.
Nikad jedinstveniji!
- Razgovarao sam osobno s dvjestotinjak kolega koje muči ista problematika i mogu vam reći da nikada do sada nismo bili jedInstveniji u traženju svojih prava. Naša plaća je danas oko 1600 eura, a mi tražimo plaću od 3000 eura. Za one koji misle da tražimo puno, mogu samo reći da ono što sada tražimo već je bilo 1999. godine. Tada smo, naime, imali takvu plaću koju sada tražimo.
Kada usporedite plaću iz te godine i ukalkulirate indeksaciju porasta troškova i inflaciju dolazimo do ove cifre koju sada tražimo, a koju su suci imali dakle prije 24 godine.
Sve je ovo krenulo od kolega s Općinskog suda u Zagrebu. Zagrebačko pravosuđe čini jednu trećinu pravosuđa, ima najlošije uvjete i najveći broj složenih sudskih predmeta i najveći manjak kadrova. Mi suci smo ostali bez jednostavnih predmeta koje su preuzeli javni bilježnici, što je ok, a norma (kolokvijalni naziv za Okvirna mjerila koliko kojih predmeta treba riješiti) nam je povećana od prije dvije godine odlukom ministra pravosuđa Ivana Malenice, a sada su to složeniji predmeti.
Na sjednici Vrhovnog suda taj je Maleničin prijedlog jednoglasno odbačen kao neutemeljen, ali ministar je donio rješenje o normama unatoč tom jednoglasnom protivljenju struke. Moje kolege na sudovima moraju po hodnicima lovati zapisničare i upisničare da im pošalju predmete ili odluke, pa sada oko tisuću odluka samo na Vrhovnom sudu stoji jer ih nema tko obraditi i poslati.
Oko 200 sudaca je u zadnjih par godina otišlo iz sustava, a novi nisu u dovoljnom broju došli. Mi se se ne borimo samo za plaće nego i za dostojanstvo sudaca, rekao nam je Šprlje.
On smatra da je njegov kolega sa Krka Anton Hlače s odgodom ročišta zbog svoje zlovolje poslao jaku poruku Minstarstvu pravosuđa i cijeloj javnosti koliko je stanje prvostupansjkih sudaca teško.
Zatrpani brigama
- Kao što znate, mi suci uglavnom ne možemo raditi ništa drugo nego samo svoj posao i nikakvog drugog dodatnog izvora zarade nemamo. Ne možemo mi odlučivati o ljudskim sudbinama ako su i naše sudbine opterećene kreditima, brigom možemo li djetetu kupiti knjige ili možemo li sebi kupiti najobičniji automobil.
Kolegu sa Krka osobno ne znam, ali sam čuo da kao i svi mi ima problem i s kreditima i s osnovnom kvalitetom življenja koja nema nikave veze s luksuzom nego normalnom, svakodnevnom potrebom. Ovo što nam nude iz Ministarstva pravosuđa, a to je 300 eura odmah i sređivanje situacije do kraja godine i izrade novog Zakona o plaćama, nije dovoljno i nije pravi odgovor na naše probleme i zahtjeve, rekao nam je Šprlje koji upozorava da suce treba ozbiljno shvatiti jer su dugo čekali i trpjeli i promjene Zakona i povećavanje norme i dolazak složenijih predmeta na prvi stupanj sudovanja.
Na pitanje bi li time općinski suci imali veću plaću od županijskih sudaca koji se, eto, ne bune javno kao prvostupanjski, Šprlje je odgovorio:
- Ne. Oni se također bore kroz Udrugu hrvatskih sudaca za svoj dio prava, s tim da ne izlaze toliko javno. Njih je i puno manje nego prvostupanjskih. Oni su također postavili svoje zahtjeve i podržali prvostupanjske suce. Zaključci Zbora Udruge hrvatskih sudaca od prije 20 dana su jasni i nedvosmisleni i traži se bolji status za sve. Neodrživo stanje je zahvatilo cijeli pravosudni sustav, a najveća kriza je na prvostupanjskim sudovima na kojima sve vrije od nezadovoljstva i među sucima i među službenicima.
Dr. sc Mijo Galiot sudac Općinskog suda u Splitu koji je osam godina u dva mandata bio i član Državnog sudbenog vijeća te i podpredjednik tog tijela kaže da suci traže ono što imaju savjetnici na Vrhovnom sudu. Smatra također neophodno da se osnuje, i to što prije. Udruga prvostupanjskih sudaca.
-Da, savjetnici na Vrhovnom sudu imaju odprilike plaću do tri tisuće eura a njihov posao nije ništa teži od našega i takvu plaću opravdano tražimo. Ne očekujem razumijevanje i širu podršku javnosti. Iz njihove percepcije više-manje pravosudni aparat doživljava se kao neučinkovit i trom sustav u koje sjede suci kao parazitske izrasline društva koje uživaju benefite. U okolnostima kada smo suočeni s općim inflatornim trendovima koji pogađaju sve, a osobito one s nižim životnim standardom, iluzorno je, a može se reći i neopravdano očekivati da prosječni građanin ulazi u dublju analizu rasprave koja je i u tijeku. S druge strane, siguran sam da izvršna vlast ulaže iznimne napore da ekonomsko – gospodarsku stabilnost sustava održi na čvrstim nogama i kao jednu od mjera odnosno posljedica njezine politike vidi se u statističkim podacima povećanju i minimalne i prosječne plaće.
Paralelno, sudačke su plaće sve to vrijeme nepromijenjene i danas se nalazimo u situaciji da su one u rangu vozača za odvoz smeća komunalnog poduzeća u Splitu. Mislim da za tu situaciju postoji podijeljena odgovornost, u kojoj jedan dio svakako nose i sami suci koji su svih ovih godina propustili na to ukazivati i postupno kao što je to u drugim zanimanjima raditi na poboljšanju svog materijalnog statusa. Posebno začuđuje kako su sadašnjom situacijom najpogođeniji suci prvog stupnja iako su oni najbrojniji i obavljaju najveći dio posla. Ti su suci u svakodnevnom kontaktu sa strankama i svjedoče njihovom nepovjerenju u pravosudni sustav. To je vrlo apsurdna situacija jer prvostupanjski suci objektivno snose najmanju odgovornost zbog nekih krupnih predmeta zbog kojih je to povjerenje i narušeno - kaže Galiot.
Misli da se cijela situacija mogla i izbjeći da se na to ukazivalo pravodobno i sistemski.
- Da bi se izbjegle ovakve i slične situacije možda bi trebalo razmotriti mogućnost osnivanja Udruge prvostupanjskih sudaca, čiji je položaj zbog ovakve aktivnosti i pogođen. Osobito što su to suci kojima je sudačka plaća jedini izvor primanja, i za razliku od sudaca viših stupnjeva nemaju mogućnost drugih primanja. Nije samo riječ o materijalnim pravim, već i o dignitetu sudačke profesije. Nije prirodno da se odvjetnicima tarifa u prošloj godini uveća za 33 posto, a da se sucima koji se bore za prava koje druge javne službe odavno imaju (platni razredi, regres, božićnica, putni trošak itd.) sada prigovaraju njihovi preveliki apetiti - navodi Galiot.