Na stranici Tata je tata objavljena je lijepa vijest, posvećena ‘gradu čije nas rane uvijek zabole‘:
- Maleni su vrijedno skupljali poklone danima i donosili svojim odgojiteljicama, koje su kao uvijek potaknule ovu lavinu dobrote i ljubavi.
- Mame su pakirale u ukrasne papire slatkiše, igračke i čestitke ispisane srcem dijeteta:"Volimo vas i Pčelica i Radost, pozdrav iz Mokošice, iz Dubrovnika, iz Zatona...Mislimo na vas... Puno pusa od Mara, Petre i Đive..."
- Stotine pisama, poruka i lijepih želja. I stotine poklona došlo je do grada čije nas rane zauvijek bole...
- Ukupno 17 velikih paketa sa stotinama malih poklona za 275 vrtićke djece s poteškoćama u razvoju i za nekoliko desetaka osoba s intelektualnim poteškoćama krenulo je prema gradu o kojem se priča tiho, sjetno i s puno ljubavi, iz jednog drugog grada, Grada velikog srca koji se smjestio podno Srđa. Grada sa velikim "G", iz našeg Dubrovnika.
- Što reći o gradu o kojem s jednakim ponosom izgovaraju njegovo ime i mali i veliki. Dovoljno je reći Vukovar. Riječi postanu suvišne. Sve je rečeno u tih sedam slova.
- Neka je posebna povezanost između ova dva grada koja su olovna vremena devedesetih još i više spojila zavazda. Vukovar i Dubrovnik. Tako posebni, tako svoji...
- Hvala vam maleni, velika su vaša srca, za naš najveća...
- Nacrtali ste najlijepši mogući dječji osmijeh, osmijeh malih Vukovaraca. Obojili ste vodotoranj najlijepšim bojama koje postoje, bojama ljubavi, mira i zajedništva.
- Kao i svake godine, opet će Vukovar biti u zagrljaju Dubrovnika, siguran, nasmijan i pun dječje radosti...