Rusija je, strateški gledano, ovaj rat već izgubila.
Kaže nam to prof. dr. Vlatko Cvrtila, jedan od vodećih hrvatskih geopolitičkih stručnjaka, rektor Sveučilišta Vern i nekadašnji savjetnik predsjednika Stjepana Mesića, piše Slobodna Dalmacija.
Vijest da su dvije dosad neutralne zemlje Finska i Švedska ovih dana zatražile ulaznicu u NATO savez, u trenutku kad razgovaramo više nije nova. No jasno je da ona donosi preokret kakvom Europa nije svjedočila još od 1989. i pada Berlinskog zida. Preokret nakon kojega ništa na političkoj i vojnoj karti Staroga kontinenta više neće biti isto.
Cvrtila, međutim, priču vraća na početak.
– Ovo je je doista velika promjena. Potez koji je Rusija poduzela agresijom na Ukrajinu prekršio je odredbe i međunarodnog prava i političkih deklaracija koje su štitile nepromjenjivost granica. Sad se to sve srušilo – ističe Cvrtila. Sigurnosne politike prije ruske agresije imale su, podsjeća on, svoje obrasce utemeljene na pretpostavci da se rat u Europi ne može dogoditi.
– Cijeli projekt počivao je na želji da se rat u Europi više nikad ne dogodi. Cijeli projekt Europske unije, europskog udruživanja i suradnje počiva upravo na tome. Rat se sad dogodio i to je promijenilo perspektive svih država, i onih koje su organizirane u NATO-u, i onih koje to do sada nisu bile. Cijeli zapadni svijet stao je na stranu žrtve, točnije na stranu obrane poretka koji je od 1945. godine čuvao stabilnost u Europi – pojašnjava Cvrtila.
Nepovoljna vijest
Finska i Švedska su, nakon ruske invazije na Ukrajinu, odlučile napraviti zaokret.
– Finska je 1939. ratovala sa SSSR-om, a u Drugom svjetskom ratu, da bi vratila teritorije koje je izgubila, bila na strani Njemačke. Nakon završetka rata Finska je bila država koja je isključena iz pobjedničke strane i kroz sporazum sa SSSR-om jamčila je vojnu neutralnost i nekorištenje finskog teritorija za napade na SSSR – naglašava Cvrtila.
Švedska ima nešto drukčiju priču. Njezina tradicionalna neutralnost datira još nakon Napoleonovih ratova 1812. godine i duboko se ukorijenila u njihovu kulturu. Švedska je u oba svjetska rata bila neutralna, iako je davala određene koncesije nacističkoj Njemačkoj kako bi ostala izvan sukoba.
No ruska agresija na Ukrajinu sve je to promijenila.
– Rusija je puno puta govorila da približavanje NATO-a ugrožava njihovu nacionalnu sigurnost. Paradoks je da su svojom agresijom potaknuli dvije države koje se nalaze na strateški iznimno važnom mjestu da uđu u NATO – naglašava Cvrtila. Rusi su se borili protiv NATO-a u Ukrajini, a dobili su ga u Finskoj i Švedskoj.
– Ruska strana je pogriješila u strateškim procjenama. Mislili su da se Zapad neće ujediniti oko Ukrajine te da će kroz priču o energentima Europu natjerati da ostane suzdržana. Za njih je ujedinjenje Zapada najveće iznenađenje – zaključuje ovaj geopolitički stručnjak.
Dr. Robert Barić s Fakulteta političkih znanosti poznati je stručnjak za NATO te europska vojna i sigurnosna pitanja. Za čitatelje Slobodne Dalmacije on iznosi sedam ključnih posljedica ulaska Finske i Švedske u NATO.
– Prije svega, jasno je da NATO ostaje ključna sigurnosna organizacija u Europi. Europska unija i njezine ideje o strateškoj autonomiji ne funkcioniraju. Cjelokupna vojna pomoć Ukrajini ide preko NATO-a. Tu glavnu inicijativu imaju SAD i Velika Britanija, Europska unija to tek prati. Strateški kompas EU-a koji je toliko bio hvaljen već je zaostao za događajima. Obrana Europe bez SAD-a još uvijek nije moguća – navodi Barić.
Druga važna činjenica je da su Švedska i Finska promijenile stav o svojoj neutralnosti jer u budućnosti ne žele same biti izložene prijetnji bez vanjske pomoći. Do 24. veljače ni među građanima ni među političkim elitama to uopće nije bila opcija.
– Finska i Švedska očito su šokirane ovim što se dogodilo u Ukrajini i odlučile su napraviti zaokret za 180 stupnjeva. To je za Rusiju strahovito nepovoljna vijest jer sada dobiva još 1300 kilometara izravne granice s NATO savezom. Tu dolazimo do treće važne činjenice. Vojni objekti na poluotoku Koli bit će posebno izloženi jer će do granice s NATO-om sada biti samo 200 kilometara. Tu je baza sjevernomorske flote, vojne zračne luke, dio sustava za rano upozoravanje za nuklearni napad – ističe ovaj stručnjak. Četvrto, ruskom invazijom na Ukrajinu završavaju rasprave o budućnosti Sjevernoatlantskog saveza, koje traju posljednjih 30 godina.
– NATO se ponovno čvrsto usmjerava prema kolektivnoj obrani, odvraćanju Rusije, s mogućnošću aktivnijeg angažiranja oko Kine, gdje će se geopolitički sukob nastaviti. Ako Kina na području Zapadne Afrike otvori svoju prvu pomorsku i zračnu bazu, što planira, to će biti novi značajan element – pojašnjava Barić.
Snažne države
Kao peto, on ističe da će Finska i Švedska značajno pridonijeti NATO-u s obzirom da je riječ o demokratskim, ekonomski snažnim državama koje imaju jake vojne organizacije.
– NATO će sada ozbiljno morati razmisliti o stvarnom razvijanju vojnih sposobnosti, pa i o stvarnoj primjeni odredbe o dva posto ulaganja. Nema više "free ridinga", što će za zemlje poput Hrvatske biti veliki izazov – upozorava Barić.
Kao šesto, on naglašava da je ovo veliki strateški poraz Rusije.
– Vladimir Putin htio je oslabiti NATO i to mu se obilo o glavu. Čak i da pobijedi u Ukrajini, što mislim da neće, on je tu gubitnik – smatra naš sugovornik.
Uz to, sedma važna činjenica jest jačanje kohezije NATO saveza.
– To Hrvatska neće spriječiti, a i Erdogan će dobro razmisliti želi li dodatno pogoršati svoj položaj. Rusija nije ni saveznica ni prijateljska zemlja Turskoj. Ove dvije države imaju povijesno loše odnose, i to rat i NATO ulaznica za Finsku i Švedsku neće promijeniti – poručuje Barić.
Znači li to da će ulaskom ovih dviju zemalja u NATO svijet postati sigurnije mjesto ili smo korak bliže nekom novom globalnom sukobu?
– Nakon katastrofalne izvedbe ruske vojske u Ukrajini jasno je da do toga sukoba neće doći. Posljednje vijesti govore da su Ukrajinci razbili ruske pokušaje desanta na rijeci Sjeverni Donjeck. Tu se pokazao značaj dalekometnog topništva, posebno američkih haubica M177, kao i radara za motrenje bojišta. Jednostavno, Rusija nije spremna za sukob – uvjeren je Barić. Što, međutim, ako unatoč tome nastavi prijetiti nuklearnim oružjem?
– Onda se može dogoditi da SAD ponovno razmjesti projektile srednjeg dometa, ovaj put ne na zapadnom dijelu kontinenta, nego u Poljskoj, možda i u Rumunjskoj. Poljaci će odmah pristati. A vrijeme leta čak i klasičnog balističkog projektila od Poljske do Moskve je manje od minute – zaključuje Barić.