'Vjerujem da je Hitler također imao židovske krvi i da su neki od najgorih antisemita bili Židovi' izjavio je u nedjelju ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavorov u razgovoru za talijansku televiziju, a zatim dodao kako židovsko ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog 'ne negira postojanje nacističkih elemenata u Ukrajini', piše Slobodna Dalmacija.
Iako je službeni Izrael Lavrovljevu izjavu opisao kao 'najnižu vrsta rasizma protiv Židova' u pozadini čitave stvari se, vjerojatno, kriju ozbiljni problemi službenog Kremlja koji zbog nervoze odstupa od razumne diplomatičnosti i poseže za teorijama zavjere.
Jedna od takvih teorija je vrlo stara priča o, navodnom, židovskom podrijetlu Adolfa Hitlera koju je u novije vrijeme razotkrio jedan od najboljih poznavatelja njemačke i Europske povijesti 20. stoljeća, britanski povjesničar Ian Kershaw.
On je u svojoj knjizi 'Hitler' napisao kako je njemački nacistički diktator i s očeve i sa majčine strane bio austrijskog podrijetla s područja današnje sjeverne Austrije. Svoje zloglasno prezime dobio je od oca koji je kao izvanbračno dijete u četrdesetoj godini uzeo prezime svog očuha koje se ponekad izgovaralo Hiedler, Hietler, Hüttler ili Hütler. Ova knjiga, koja je dostupna u hrvatskom prijevodu, svakome može biti dobar vodič u tragičnu povijest 20. stoljeća koju ruski ministar svojim izjavama pokušava zamutiti.
Važan dio te povijesti su zloglasni pogromi Židova u Ruskom carstvu. Žrtva tih pogroma bila je i obitelj Jareda Kushnera koji je zet bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa.
Taj ruski antisemitizam bio je živ i u sovjetsko doba kada je poznati sovjetski ideolog, vojskovođa i političar Leon Trocki, pravim imenom Lev Davidovič Bronštejn, u izvjesnoj mjeri bio i žrtva antisemitizma u sovjetskom komunističkom vrhu. Posebno karakterističan primjer toga je tzv. 'Doktorska zavjera' koju je Staljin inscenirao početkom 1953. Sasvim izmišljena priča kako je skupina židovskih liječnika planirala likvidirati sovjetski komunistički vrh Staljinu je poslužila za raspirivanje antisemitske kampanje i progon nepoćudnih Židova.
Kad se zna sve ovo ne treba čuditi što je ruski ministar Lavrov na izraelske optužbe za antisemiseitizam, prema pisanju Newsweeka, uzvratio:
'Zbog nekog razloga još uvijek se u zapadnom tisku i među našim liberalima vode rasprave oko toga ima li u Ukrajini neonacista. Svi se oni pozivaju na argument o židovskom podrijetlu Volodimira Zelenskog. Taj argument je netemeljen. Povijest, nažalost, poznaje tragične primjere židovskog kolaboracionizma s nacistima'.
U pozadini ovih riječi ruskog ministra vanjskih poslova ponajprije valja vidjeti nervozu kremaljskog vrha koji na sve načine želi zataškati svoj sve izgledniji poraz u Ukrajini i koji zbog toga poseže za proizvodnjom zapadnih neprijatelja koji su, navodno, sklopili zavjeru kako bi uz pomoć Ukrajine uništili Rusiju. Zato bi se moglo dogoditi da Putin i ljudi oko njega čak i Izrael proglase neprijateljem Rusije.
Takav postupak ne bi bio ništa novo jer je sličan bijes službenog Kremlja Izrael već osjetio na samom početku svog postojanja, kada je Staljin Izraelcima zamjerio 'izdaju' i prelazak u zapadni politički blok. Čak štoviše, Staljin je naredio progon sovjetskih antifašističkih Židova koji su se u sovjetskom Velikom domovinskom ratu borili protiv Hitlera. Da stvar bude stravičnija, u Sovjetskom savezu je uslijedilo Staljinov tajni Holokaust.
Naime, dana 13. siječnja 1948. ulični čistači u gradu Minsku u Bjelorusiji našli su, duboko zakopano u snijeg, tijelo Solomona Mikhoelisa, predsjednika Židovskog antifašističkog komiteta. Prema službenoj verziji riječ je bila o prometnoj nesreći, no u stvarnosti, ovaj nesretni čovjek je po Staljinovu nalogu više puta pregažen kamionom i ostavljen na ulici.
Sljedećih godina u Sovjetskom savezu se zbivao Staljinov antifašistički Holokaust koji je npr. detaljno zabilježen u knjizi 'Staljinov tajni pogrom' koja je izašla prije 18 godina i koje, nažalost, nema u Hrvatskoj.
Sve u svemu, vrlo je vjerojatno da Putin i ljudi oko njega, frustrirani neuspjehom u Ukrajini, sve više rade diplomatske greške koje će imati dugoročne posljedice. Tim više što je moderni Izrael vrlo važan politički igrač kako na Bliskom istoku, tako i šire.