I, što kažete?
Naravno, pitanje vrijedi samo za one koji su odgledali intervju Josipe Rimac na RTL-u ili pročitali makar izvatke iz tog "ekskluzivnog" istupa, prvog nakon 2,5 godine, kako je i sama bivša gradonačelnica Knina, svojedobno i HDZ-ova saborska zastupnica te državna tajnica u Ministarstvu uprave kazala pred kamerama kolega s RTL-a, donosi Slobodna Dalmacija.
A onda je krenulo: "Postavili ste puno pitanja, nadam se da ću vam u jednoj rečenici dati odgovor na sva postavljena pitanja. Ja sam legalist, smatrajući da vrijeme istrage nije vrijeme u kojem bi trebala davati bilo kakve intervjue i izjave i tako utjecati na smjer postupka koji se vodi protiv mene i ostalih sudionika u postupku"...
Čekajte, ako je tako, pa čemu onda senzacionalno najavljeni intervju? Nakon tolike šutnje čovjek očekuje neke rečenice koje će zatresti zidove važnih institucija u državi barem kao slabiji potres. Sve do Vlade, ako treba. Ali, ne. To joj nije bio cilj. A što je onda bio?
Pa bar je to lako odgonetnuti! Da bi se ojačala pozicija pravne obrane u nastavku postupka i kako bi se poslale političke i druge poruke. Kome? Prepoznat će se oni koji trebaju, rekla bi ona stara fraza.
Pa je Rimac tako izjavila da je s glavnom državnom odvjetnicom Zlatom Hrvoj Šipek razgovarala na temu kasnije "afere Vjetroelektrane", suprotno ranijim tvrdnjama Hrvoj Šipek da takvog razgovora nije bilo. Istina, to je iz DORH-a vrlo brzo i demantirano nakon samog intervjua: DORH je još iste večeri odbacio tvrdnje Josipe Rimac da je imala sastanak s glavnom državnom odvjetnicom na kojem su razgovarale o vjetroelektranama.
Uputila je Rimac više ili manje šifrirane poruke stranačkim kolegama i bivšim bliskim suradnicima ("Što se mene tiče, ja mislim da svatko zna što je imao u komunikaciji i kakvog sadržaja su te poruke bile(...) Vidite, poruke s Gabrijelom Žalac su samo jedan set poruka (...) Pa, u mojoj komunikaciji i u sadržaju ovog predmeta imate jako puno inicijala. Imate jako puno nadimaka. Imate, znači, inicijale AP, no to je već zadiranje u sadržaj predmeta, o čemu ne mogu govoriti. Ako to sutra bude dio spisa koji će se naći u sudskom postupku, tada ću o tome govoriti").
Onda slijedi red uobičajenog uopćavanja i relativiziranja, tipičnih za okrivljenike u sličnim situacijama ("Znači, ja nisam ubojica, ja nisam netko tko je trgovao ljudskim organima, nisam trgovala ni narkoticima da bi se toga bojala"), pa do predstavljanja žrtvom ("Znate, kada u kasliću dobijete sadržaj svog telefona i komunikacije s određenim osobama s kojima ste ili u nekakvom prijateljskom ili poslovnom odnosu ili su vam članovi obitelji, ili se to nađe u kaslićima vaših prijatelja, vaših članova obitelji, to nije niti malo ugodno niti se osjećate sigurno"(...) "Ja do danas nisam dobila odgovor na prijavu koju sam podnijela prilikom pronalaska za postavljanje prislušnog uređaja u moje vozilo, pa evo skoro tri godine" (...) "Ako vam netko govori o 3,5 milijuna stranica, zar stvarno mislite da je 3,5 milijuna stanica inkriminirajućeg sadržaja ili tu postoji ono osnovno temeljno ljudsko pravo, a to je zaštita privatnosti, prije svega zaštita dječjih prava").
Tu je, sasvim očekivano i predvidivo, i odbacivanje bilo kakve krivnje:
"Nikad nisam koristila ni zloupotrebila svoje ovlasti i položaj, nisam trgovala svojim utjecajem nego sam samo smatrala, kao dužnosnik, da je moja dužnost pomoći, ukloniti prepreke na koje ljudi nailaze u ovom dijelu šume, zavrzlame oko tumačenja pojedinih zakona, odredbi, uredbi".
Dakle, s odvjetničkog aspekta, tj. iz kuta obrane, posao je odrađen.
Osim činjenice da joj je ovo zbilja bio prvi javni istup nakon 2,5 godine, ni "e" od ekskluzive nismo vidjeli ni čuli! Osim ako u to ne ubrajate dvosmisleni odgovor na pitanje vidi li se još u politici.
Rimac je, naime, rekla: "Nikad ne recimo nikad... Nećemo o tome, prerano je. Imamo jedan dugi, dugi postupak u kojem prije svega trebam obraniti svoju presumpciju nedužnosti, a kad završimo, bit će još uvijek vremena i za možda političke aktivnosti, moj rodni list još uvijek nije žut"...
Kad je u pitanju "prikriveno oglašavanje" u medijima, svi smo s pravom pojačano budni, jer to iritira i čitatelje, a medije čini manje uvjerljivim u njihovoj izvornoj ulozi. E, baš tako nekako dođe i sa ovakvim intervjuima okrivljenika s naglom provalom navodne iskrenosti, koji su po svemu sudeći više plod dugoročno razrađene odvjetničke strategije nego plod stvarne želje da se u općem interesu otvori neka važna tema, da se o nečemu otvoreno progovori ili neka afera raskrinka do kraja.
I sad bi joj još netko trebao i povjerovati.