Bojim se da je ovakve ekstremne scenarije teško predvidjeti, ali možemo povesti više računa o mentalnom zdravlju djece. I naše, i svako društvo.
Ne mogu govoriti o konkretnom slučaju jer ne znam detalje. Mediji prenose izjave učenika koji su ga poznavali i koji govore kako je “poludio” zbog jedinice u školi, da je inače bio odličan učenik i da su ga zvali “štreber”.
Načelno, znamo da reakcije tinejdžera mogu biti nagle, burne. Ali ovakva frustracija obično ne dolaze preko noći. Jedinica iz povijesti možda je bila samo okidač, možda je i ranije postojao neki problem s mentalnim zdravljem. Ne mora to biti ništa veliko, ali čaša se punila kap po kap i onda prelila, nažalost, na najgori mogući način – kaže u razgovoru za našu novinu splitska dječja psihologinja Žana Pavlović, koju smo zamolili za komentar u vezi nemilog događaja u beogradskoj Osnovnoj školi Vladislava Ribnikara.
Uzorni učenik
14-godišnji učenik sedmog razreda te škole, prema pisanju beogradskih medija, pucao je u više učenika i učiteljicu u prostorijama škole te usmrtio ukupno osmero djece i zaštitara te ranio još nekoliko osoba. Tamošnji mediji navode riječi školskih kolega koji su ga poznavali a prema kojima je riječ o dotad uzornom učeniku koji je sudjelovao i osvajao nagrade na natjecanjima iz matematike i povijesti, zvali su ga “štreber”, a jedna djevojka je izjavila i kako je bio “fin, tih, imao dobre ocjene, ne bih nikad rekla da će tako nešto napraviti”.
Što je na kraju presudilo da digne ruku na svoje kolege i učitelje, istražit će mjerodavne institucije, ali krvavi događaj iz našeg najbližeg susjedstva nije ostavio ravnodušnim ni našu javnost.
Mnogo se pitanja mota po glavama ljudi, od toga što može natjerati mladog čovjeka na ovakvu ekstremnu reakciju do pitanja sigurnosti (i) u našim školama. Asocijacije, među ostalim, skreću i prema našim mladima, njihovom mentalnom stanju i pritiscima kojima su izloženi.
Uz, ponovno, ogradu kako je bez dovoljno konkretnih informacija nezahvalno analizirati motive i stanje učenika iz Beograda, psihologinja Žana Pavlović upozorava:
- Puna su nam usta djece, ali djeca nisu dobro. Anksiozni su, depresivni, tjeskobni, s manjkom radnih navika. Osobito je teško današnjim mladim generacijama koje su prošle pandemiju, online nastavu, a u Hrvatskoj i veliki štrajka prosvjetara i potrese te praktički, poput današnjih petaša, jedva da su imali nastavu uživo. Premalo je stručnjaka mentalnog zdravlja u odnosu na rastući broj problema – ističe splitska psihologinja.
Škole su danas najviše usmjerene na obrazovni dio, kaže ona, na svladavanje gradiva, da se prijeđu sve te puste lekcije. Svaka školska godina kreće s inicijalnim testovima, a onda opet test po test, kontrolni, i tako uglavnom cijele školske godine.
- Primjećujem užasan pritisak, osobito pri kraju školske godine, isključivo na ocjene i to podjednako od strane roditelja, učenika, ali i nekih nastavnika koji se dokazuju kroz ocjene i natjecanja. Upozoravala sam kako će nam ocjene biti najmanji problem ako zanemarimo mentalno zdravlje mladih – ponavlja Žana Pavlović.
Fokusirani na ocjene
Mladi s kojima radim, dodaje, nerijetko su jako usmjereni na ocjene. Ako se dogodi neka mala kriza, osobito kod učenika koji su od početka školovanja navikli na sve petice, a ocjena padne na jedan, dva, tri, odmah “raspad sistema”, roditelji histeriziraju “popustio/la je”, pritisak je sve veći, kaže naša sugovornica.
- Gledati isključivo mladu osobu kroz ocjenu nije dobro, to vodi depersonalizaciji, demoralizaciji. Osobito ako još uz to ide ruganje vršnjaka “štreber si”, ako su izloženi bullyngu, ako vas vršnjaci tlače: “Ej, štreberu daj mi domaći”, ako idete na natjecanja, a nitko vam i ne čestita na uspjehu.
Mnogo takve djece se povlači, u mnogih se frustracija skuplja mjesecima, pa i godinama – objašnjava psihologinja Pavlović.
Kako ponavlja, ekstremne situacije poput ove u Beogradu teško je predvidjeti.
- Onaj tko je odlučio napraviti tako nešto, kad krene u pohod nikakve ga sigurnosne prepreke ne mogu zadržati. Ali zato kao društvo moramo više raditi na prevenciji, više se baviti mladim čovjekom kako bismo spriječili slične tragedije, poslati pravodobne poruke kakvo je ponašanje (ne)prihvatljivo, i što je vrlo važno, dati im do znanja, i stvoriti za to preduvjete, da postoje stručnjaci i službe kojima se mogu obratiti za pomoć – poručuje psihologinja Pavlović.