Jagoda Buić Wuttke umrla je u 93. godini života, u svojem domu u Veneciji. Bila je najveća majstorica tapiserije na ovim prostorima, i jedna od najvećih umjetnica, izlagala je u najvažnijim svjetskim muzejima diljem svijeta, a da će upravo tapiserija biti njezin glavni izričaj, odlučila je još šezdesetih godina, piše Jutarnji list.
Rođena je u Splitu, na Matejuški, 1930. godine. Otac joj je bio Mirko Buić, splitski gradonačelnik i ban Primorske banovine. Kućni gosti bili su im, među ostalima, Marino Tartaglia, Ivan Meštrović, Ivo Vojnović, Ivo Tijardović i Emanuel Vidović. Bila je buntovno dijete, izbacili su je iz splitske gimnazije. Djetinjstvo je prekinuo rat. U Beču je potom bila najbolja studentica. Studirala je potom u Zagrebu, na Akademiji primijenjenih umjetnosti, koja je, nažalost, kratko trajala. Imala je profesore poput Koste Angelija Radovanija i Vjenceslava Richtera.
Za Hansa Wuttkea, bankara i ljubitelja umjetnosti, udala se nakon dva mjeseca poznanstva i otišla s njim u Washington jer je on bio potpredsjednik Svjetske banke. Imao je velik senzibilitet za kulturu pa su ga znali nazivati i "poetom među bankarima".
Upoznao ih je diplomat Budimir Lončar. "Pitao me može li s nama na večeru. Kad je ušao, ugledala sam najljepšeg muškarca na svijetu. Kako se pokazalo, bio je i izrazito pametan, pažljiv. Imala sam sreće." Nalikovao je, rekla je jednom prilikom, Charltonu Hestonu (uistinu jest). Dva su desetljeća zajedno putovali svijetom, ali on je, nažalost, prerano preminuo. Među ljudima s kojima su se družili bili su bivši francuski predsjednici François Mitterrand i Jacques Chirac, Aga Khan na čijoj su jahti znali ploviti, prijatelji su joj bili bliski i Edo Murtić, Jure Kaštelan i Dušan Džamonja.