Od 70 godina života više od 20 godina je na vlasti. Moglo bi se reći da je Vladimir Putin u tom dugom razdoblju moći prevalio put od potpune bezličnosti i kratkog razdoblja slave, pa do fatalnoga gubitka realne percepcije stvarnosti i osobnoga izopačenja. Potpuno ga je zatekao žestoki otpor Ukrajine okupaciji i snažna zapadna potpora Kijevu: ruski predsjednik postao je žrtvom vlastita autokratskog sustava u kojemu mu se godinama nitko nije usudio reći ‘ne‘, piše Slobodna Dalmacija.
Putin se ni u osvit gorkog 70. rođendana nije ni pokušao otresti vlastitih iluzija. U pokušaju mobilizirajućeg govora na Crvenome trgu prošlog tjedna, kad je dijelove ukrajinske zemlje proglasio ruskim teritorijima, grmio je kao da najprije sam sebe nastoji uvjeriti: ‘Pobjeda će biti naša!‘ Stvarnost je, međutim, drugačija: i u trenucima kad je potpisivao zakone o pripojenju ukrajinskih teritorija u protuofenzivnom galopu je gubio osvojena područja. Stotine tisuća ljudi bježale su u istom trenutku iz Rusije radije nego da budu unovačeni i poslani u okupacijsku misiju. Nitko u Kremlju, pa ni sam Putin, više ne spominje ukrajinske naciste i denacifikaciju kao motive za oružanu borbu: sad je taj isti rat proglašen egzistencijalnim i odsudnim za rusku naciju, a mrskim i sotonskim neprijateljem je označen cijeli kolektivni Zapad.
Biser dana ipak je ispalio Putinov osobni propagandist Vladimir Solovjov, kazavši da su ukrajinske snage tempirale svoje zadnje napredovanje samo kako bi upropastile Putinov rođendan.“Njihov cilj je da upropaste rođendan ruskog predsjednika, oni vole tu simboliku”, kazao je Solovjov svodeći Putina na ‘Kralja Sunce‘ oko kojega se okreće cijeli svijet.
Putinovo posljednje javno obraćanje, upriličeno ispod pozlaćenih kremaljskih lustera, ponovno je odrazilo njegovu mentalnu viziju novog svjetskog poretka, onakvog kakav bi on htio da bude. Ta slika uključuje moćnu i pobjedničku Rusiju nasuprot koje je uplašeni zapadni svijet kojega je bio prisiljen naučiti poštovanju, a Kijev je ponovno krotak i podčinjen Moskvi. Iako su mu ambicije u ovome trenutku potpuno iluzorne, Putin ih, čini se, nije sposoban ni korigirati ni umanjiti, navodi BBC u svojoj analizi.
Dok je invazija na Ukrajinu nazivana "specijalnom vojnom operacijom", mnogi su Rusi to mogli prihvatiti – pa čak i podržati – jer se to nije izravno odražavalo na njihove živote. No, velika mobilizacija vojne pričuve pretvorila je nešto daleko i apstraktno u vrlo blizak i osobni ratni rizik. Regionalni ruski političari padaju preko sebe u utrci u sovjetskom stilu da prepune svoje kvote, pozivajući u uniformu što više ljudi. „Za većinu Rusa rat je počeo tek prije nekoliko tjedana", kaže urednik britanske web-stranice ‘Riddle Russia‘ Anton Barbašin. Prvih mjeseci su, pojašnjava, na frontu umirali uglavnom ljudi s periferija i iz manjih središta. Ali mobilizacija će to rapidno promijeniti, jer će lijesovi ubrzo početi pristizati u Moskvu i Sankt Petersburg.
Golemi zamašnjak otpora ratu trenutno u ruskom društvu najviše pritišću žene i majke. Na društvenim mrežama javno razobličavaju tu tobožnju patriotsku misiju u Ukrajini kao sumorni kaos s besmislenim žrtvama za sumanuti cilj. Mnoge žene i majke danomice prenose svjedočenja svojih mobiliziranih iz Ukrajine: od loše hrane i starog i neupotrebljivog oružja do nepostojanja uniformi ili najnužnijih medicinskih potrepština. Takva otkrića buše rupe u jednoj od najponosnijih tvrdnji Vladimira Putina: da je ponovno izgradio rusku vojsku u profesionalnu svjetsku i borbenu silu. Mobilizacijski nered i vojna i logistička sramota tjeraju istaknutije osobe u ruskom društvu da progovore o istini, usprkos svim opasnostima od represije.
Ruske majke i žene po biološkom impulsu o tome govore bez zadrške i Putinov ‘autoritet‘ svakodnevno bacaju u blato. Situacija jako podsjeća na jedini trenutak u dosadašnjoj karijeri kad je Putin osjetio gnjev ruskog naroda: na tragediju podmornice Kursk, kad je na dnu Barentsovog mora 2000. godine završilo 118 članova njezine posade od kojih su mnogi danima bili živi, ali je Putin uporno odbijao pomoć stranih zapadnih vlada da sudjeluju u njihovu spašavanju. Kad su udovice ruskih podmorničara počele javno prosvjedovati i tražiti od Putina koji se odmarao u Sočiju da spasi njihove muževe, on ih je javno nazvao ‘kurvama od 10 dolara‘ koje je Zapad platio da ga namjerno diskreditiraju. Sve do Ukrajine nikad više tako nisko nije pao.
Putinova jedina sreća je što u Rusiji nema tko artikulirati politički otpor protiv diktatora osim njegova najužeg kruga: svi kritičari, oporbenjaci i dugogodišnji oponenti prisiljeni su pobjeći iz zemlje, baš kao i svi oni koji ne žele u njegov rat. Da bi prigušio narodni gnjev, on se očito ozbiljno sprema ritualno žrtvovati svog vjernog ministra obrane Sergeja Šojgua, baš kao što je Staljin izvodio ritualna pogubljenja ‘kukavica‘ i ‘nesposobnih generala‘ da bi od pogrešaka oprao svoje ruke.
U nuklearnu prijetnju Kremlja još uvijek malo ljudi istinski vjeruje. To se više tumači kao Putinova želja da atomskom eskalacijom Zapad malo odmakne od Ukrajine i time sebi i svojim nesposobnim trupama omogući lakše napredovanje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....