Jasno mi je da je teško očekivati kako će odjeća danas biti šivana igdje osim u Kini, Pakistanu, Turskoj i slično, no to kakav se kineski bofl u strogom centru Zagreba prodaje pod lažne talijanske brendove - i po kakvim cijenama - najbolje pokazuje gdje se otprilike nalazimo kao društvo i potrošači.
I ne samo to da se zbog činjenice što ih je iz Kine uvezla talijanska kompanija pretvaraju da je riječ o "talijanskoj modi", nego sam u Masarykovoj naletjela čak i na primjer trgovine u kojoj prodaju kapute i jakne po nekoliko stotina eura, kojima su svima s unutarnje strane odrezali ušivene etikete s, pretpostavljam, oznakama Made in PRC, piše Jutarnji list.
"Čiji su vam ovo brendovi?" pitam neku poluzainteresiranu prodavačicu koja mi kao iz topa ispali: "Talijanski".
O.K., na etiketi, koju je nalijepio uvoznik, doista piše "Zemlja podrijetla: Italija", no nakon što sam prikupila nekoliko primjera takvih "talijanskih modnih brendova", kod kuće sam si dala truda i malo ih proguglala, da vidim o kakvoj je to točno robi riječ.
Stvar je vrlo jednostavna - riječ je uglavnom o veleprodajnim kompanijama registriranim u Italiji, koje uvoze robu iz Kine i nemaju vlastitu proizvodnju, a za nekoliko njih pronašla sam čak da su im i vlasnici Kinezi.
Da me se krivo ne shvati, nemam ništa protiv Kineza, ali imam kad se taj kineski bofl, nakon što je za njega plaćeno nekoliko eura po komadu, izvjesi na štendere trgovina u Vlaškoj i Masarykovoj ulici i gore nalijepe cijene od 800 eura, kao da kupujem u Max Mari, a ne Kineskom zidu (sada već zaboravljeni kineski veleprodajni šoping-centar na Samoborskoj cesti).
Uzmem u ruku neki tanašni kaput - piše cijena 728 eura.
Vidno nekvalitetna zimska jakna - 489 eura.
Ali, imam sreće - u trgovini je sezonski popust, na većinu robe i 50 posto, pa će me kaput, ako se odlučim, na kraju izaći 350, a jakna samo 250 eura.
Brendovi su pritom posve nepoznati - a kako bi i bili poznati kad je riječ o masovno proizvedenoj i uvezenoj robi iz Kine - ali im legitimitet valjda daje ta napuhana cijena, usprkos činjenici da im je s unutarnje strane našivena deklaracija Made in China, a na nekima sam čak pronašla i podatke o talijanskoj tvrtki za prepakiravanje koja ih je valjda proslijedila dalje po Europi.
Na sličan sam primjer naišla i u Vlaškoj - tamo s jedne trgovine vrište reklame za popuste i do 60 posto pa me neki teddy kaput, kojemu je početna cijena inače bila 300 eura, sad lijepo može koštati 140.
Guglam ime brenda - ni internet ni Instagram ga ne poznaju (a mislim da bi trebali kad već za njega treba izdvojiti 300 eura), ali pronalazim zato da je ta kompanija registrirana u Padovi.
Ukucam adresu u Google Maps - ispadne mi slika neke kućice u obiteljskom naselju u kojoj je službeno registrirana tvrtka čiji je vlasnik Kinez.
Nije teško u nekoliko koraka razotkriti da je riječ o jeftinoj, štancanoj robi, ali vlasnicima ovih trgovina treba odati priznanje - jako dobro znaju da većina potrošača neće ići u takve istrage te da će dobar dio njih, vođen kompulzivnošću, htjeti iskoristiti taj genijalni popust kako bi se prijateljima poslije pohvalili da su kaput od 800 na kraju uboli za 400 eura.
Te ljude još i razumijem, ali ne razumijem tržišne inspektore kojima pod nosom, u najstrožem centru metropole, šverceri skidaju i bez ikakve grižnje savjesti lijepe lažne deklaracije na kineski bofl, prodaju ga građanima i turistima po basnoslovnim cijenama i predstavljaju jednu od glavnih zagrebačkih šoping ponuda.