Hvala Slobodnoj Dalmaciji i hvala svim ljudima na donacijama. Nikada ne bismo uspjeli kupiti kuću za dicu da nije pokrenuta velika medijska humanitarna akcija. Bilo je to na Svi Svete, lani. Nakon točno godinu dana, evo nas u našoj novoj kući, svih osmero dice i ja udovac – dočekao nas je Mateo Torić (45) na novoj adresi gdje od danas stanuje s djecom, piše Slobodna Dalmacija.
Samo tijekom prva 24 sata humanitarne akcije "Kuća za Dijaninu dicu", u kojoj se prikupljala novčana pomoć građana za samohranog oca Matea koji je nakon smrti supruge Dijane ostao sam s osmero mališana - prikupljeno je pola milijuna kuna.
Humanitarna akcija pokrenuta je 1. studenoga kako bi se kupila kuća za Torića i njegovu djecu jer su živjeli u stanu od 60-ak kvadrata. U teškoj su se situaciji našli nakon što je supruga i majka Dijana umrla od malignog melanoma koji je metastazirao i prekinuo njezin život u 37. godini.
Čitav Zadar i Hrvatska su se pokrenuli, kako bi se za njega i djecu kupila kuća dostojna za život. Ciljani iznos bio je 3 milijuna kuna, koliko je procijenjeno da će biti potrebno za kupnju prikladnog objekta.
Akciju su medijski pokrenuli internetski portal Zadarski.hr i "Slobodna Dalmacija". Našu su potresnu priču o Mateu Toriću i njegovih osmero djece preuzeli su mnogi hrvatski mediji, te se na taj način uključili u lanac dobrote kojim se Torićima kupila kuća i na taj način olakšala tragedija koja ih je pogodila.
Godinu dana nakon pokretanja akcije, puno vedrija i veselija atmosfera. Prekrasna žuta dvokatnica na zadarskom Bokanjcu odjekuje veselim dječjim smijehom.
Ispred kuće trampolin za skakanje, u prizemlju prava pravcata igraonica... Kuća ima oko 350 četvornih metara po etažama, pet soba, šest kupaonica s wc-om, prostranu blagovaonicu. Djeca su se rasporedila po sobama, djevojčice imaju svoje sobe, a momci svoje, svi su puni dojmova.
Ispred kuće mramorno srce sa zemljovidom Hrvatske i natpisom "Ovo je kuća za Dijaninu dicu – dar hrvatskog naroda". U kući veliko srce obrubljeno kamenčićima sa Dijaninom slikom u sredini.
Uz kuću je čak bio i omanji bazen kojega je Mateo zatvorio jer mu je, kaže, takav luksuz nepotreban u situaciji u kojoj se nalazi, a i za djecu bi bio opasan. Umjesto toga, veliki stol sa stolicama za obiteljska okupljanja.
Od ciljana tri milijuna kuna, prikupljeno je 2,6 milijuna kuna koliko je kuća i koštala. U tom trenutku humanitarna akcija je završena, čak i prije predviđenog roka od četiri mjeseca kako to nalažu zakonski propisi.
Plaćen je porez, obavljene preinake u prostoru zbog čega se useljenje i odužilo jer je trebalo čekati majstore da obave potrebne radove. Doduše, neki su obavljeni besplatno, nekima je samo materijal plaćen, a "za ruke" nisu htjeli uzeti ništa, pomoglo se sa svih strana.
- Ovo je naša kuća žuta. To nam je mama kupila – kaže mali Šimun koji nas je prije godinu dana gledao velikim tužnim očima. Sad su znatno manje tužne.
- Sve nam se sviđa u kući. Pogotovo igraonica. Svašta se volimo igrati. A ja se jedino ne volim igrati lovice jer kad padneš, ko je kriv? A najbrži su najstariji - kaže nam ozbiljno Šimunova sestra.
Pored igraonice je i mala fitness dvorana koja će sada poslužiti djevojčicama za vježbanje ritmike koju treniraju. Nije lako organizirati svakodnevni život, pa neka djeca idu u školu s Mateom u Polaču gdje radi kao nastavnik zemljopisa.
Starija djeca krenula su u Katoličku školu gdje će se vremenom prebaciti i ostali mališani. Za najmanje su pomagali Mateovi roditelji, sad su krenuli u vrtić pa je lakše. Osim kad se prehlade pa opet moraju uskakati baba i dida...
Najstarija je Debora koja ima 12 godina, Ana 11, Edita 10, Šimun devet, Klara osam, Estera šest, Ivan četiri i Karmela tri godine. Jedno drugome svi do uha. Sad će imati dovoljno prostora za učenje, igru, svatko svoj krevet i sobe. Večeras će prvi put prespavati u novoj kući tako da je uzbuđenje na vrhuncu.
Prva godina bez Dijane bila je najteža, kaže Mateo. U pojedinim trenucima činilo se kao da neće moći, ali polako su prihvatili situaciju. Vrijeme tugovanja neminovno traje i do tri godine.
- Mogao sam uzeti bolovanje, ali nisam htio, nastavio sam raditi u školi. Nakon posla, obveze s djecom, jednoga na trening, drugoga kod pedijatra... ne staješ čitavi dan.
Misli su tu, ali nemam vremena ni žaliti, spasilo me to, ne misliš, nemaš kad. To mi je bila terapija. Još je sve to rano, ali u odnosu na prošlu godinu, dosta je bolje. Sad kad smo uselili u kuću, pogotovo. Dom za Dijaninu dicu je pun. A i srca se napunila vedrinom...
- Hvala puno "Slobodnoj Dalmaciji" i portalu Zadarski.hr. Bez vas zbilja ne bismo uspjeli. Kasnije su se u akciju uključili i drugi mediji, čitava javnost i nemam riječi zahvalnosti narodu za svaku pojedinačnu donaciju.
U najtežem trenutku, pronašli smo izlaz zahvaljujući svim dobrim ljudima. Nećemo to nikad zaboraviti – poručio je Mateo Torić koji je uspio urediti i grob gdje zauvijek počiva njegova preminula supruga Dijana.
