Kad moja djeca postanu punoljetna, možda saznaju koja je odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske u pitanju konverzije kredita u švicarskim francima, piše Slobodna.
Prošlo je sedam godina od konverzije, a ni najnovijom odlukom Vrhovni sud nije odgovorio na ključno pitanje ima li potrošač ili nema pravo na povrat preplaćenog novca, komentirao je jedan Splićanin odluku sudaca Vrhovnog suda, koju su u utorak svi s nadom i strepnjom iščekivali.
Sjednica Građanskog odjela Vrhovnog suda potrajala je cijeli radni dan, ali 55.000 hrvatskih obitelji pravo i pravdu na puno obeštećenje koju su priželjkivali nije u utorak dočekalo. Glasanje sudaca o tri pravna shvaćanja mnogima je bilo zbunjujuće, tražila su se objašnjenja, ljudi su bili razočarani, nadali su se kraju 11-godišnje agonije, ali pozitivan ishod nije se dogodio. Kraj muka nakon što se oglasio Vrhovni sud nije još na vidiku.
Nedostajala su dva glasa
Šest sudaca Građanskog odjela VSRH smatraju da potrošač u slučaju konverzije kredita nema pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, koji bi predstavljali možebitnu razliku između ukupnog iznosa koji bi mu pripadao po osnovi ništetnosti navedenih odredbi do dana izvršene konverzije i uplaćenog iznosa koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita. Njih deset je na strani potrošača, ali to nije bilo dovoljno za prihvaćanje pravnog shvaćanja, nedostajala su dva glasa.
Prema Poslovniku o radu VSRH, za pravovaljano odlučivanje na sjednici sudskog odjela potrebna je nazočnost natpolovične većine svih sudaca odjela i suglasnost natpolovične većine svih sudaca odjela. U ovom slučaju za usvajanje pravnih shvaćanja trebalo je minimalno 12 glasova sudaca.
No treće pravno shvaćanje, koje je prihvaćeno, a za koje je glasalo 13 sudaca, daje potrošaču pravo na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose, koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije.
Dakle, suci Vrhovnog suda složili su se samo o pravu potrošača na zatezne kamate na preplaćeni iznos do dana konverzije.
Kako je u priopćenju naveo sudac Željko Pajalić, glasnogovornik VSRH, sve sudske odluke koje su navedene i koje zastupaju tri različita pravna shvaćanja bit će predmet kontrole Službe evidencije sudske prakse.
Za komentar smo pitali splitskog odvjetnika Srđana Kalebotu, poznatog po uspješno dobivenim presudama u predmetima kredita u švicarcima, a čija obitelj je također osjetila kako je živjeti s kreditnom CHF omčom. Obitelj Kalebota kupila je prvo automobil, potom i stan kreditom u švicarskim francima.
- Iz priopćenja Vrhovnog suda teško je dati konačan sud jer ono ne sadrži nikakvo obrazloženje pa je najbolje pričekati odluke u sva tri sudska spisa.
Ovako na prvu mi je nejasno kako je uopće Vrhovni sud mogao donijeti pravno shvaćanje o zateznim kamatama, a da ne postoji niti jedan predmet u kojem je to uopće netko tražio. Uglavnom iz svih sudskih vještačenja proizlazi da konverzijom potrošači nisu u cijelosti obeštećeni, a bome nisu se potraživanja nikad odrekli niti je zakonom igdje nekakvo odricanje bilo propisano, a o tome odluke nisu donesene te je upitno uopće hoće li Vrhovni sud u vezi toga nešto reći u presudama koje slijede - kazao nam je odvjetnik Kalebota.
Što je činiti dužnicima koji su konvertirali svoje kredite? Neki se pitaju moraju li podnositi novu tužbu, sada samo za zatezne kamate. Srđan Kalebota kaže da je potrebno pričekati u situaciji kad odluka nije donesena.
- Na što se to treće pravno shvaćanje odnosi, možda ćemo saznati kad odluka bude napisana i izašla s Vrhovnog suda, ako i do toga uopće dođe. Ne bih se upuštao u izmjene tužbe za nešto što je pitanje hoće li biti – kaže odvjetnik Kalebota.
U Udruzi “Franak” nakon objave triju pravnih shvaćanja Vrhovnog suda o pravu potrošača na punu restituciju nakon izvršene konverzije CHF kredita, od kojih dva nisu prihvaćena, dok treće uopće ne odgovara na to pitanje, a još uvijek su, kako su istaknuli, razočarani neodlučnošću najvišeg suda, kao i potpuno promašenim načinom odlučivanja o istom pitanju dvaput, najavili su nastavak pravne borbe.
Pa nitko nije tražio zatezne kamate!
Zaključili su da Vrhovni sud nije donio pravno shvaćanje o pravu potrošača s konverzijama na punu restituciju, naime nije ga niti prihvatio, niti ga je odbacio. Također i da je Vrhovni sud RH donio samo jedno pravno shvaćanje koje zasad nije još prošlo sudsku evidenciju, ali to pravno shvaćanje nema baš nikakve veze s njihovim tužbenim zahtjevima. Nitko od potrošača, naglasili su, ne traži nikakve zatezne kamate koje bi tekle na preplatu iz konverzije.
- Nastavlja se naša pravna borba, ništa nije gotovo i VSRH će itekako imati i dalje nedovršenog posla s nama. Idemo dalje do konačnog pravnog shvaćanja, koje mora odgovoriti na vrlo jednostavno pitanje: Imaju li potrošači koji su konvertirali CHF kredite u euro kredite na temelju tzv. zakona o konverziji i dalje pravo na punu restituciju na temelju ništetnih ugovornih odredaba o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli CHF iz temeljnog ugovora? Matematički izračuni pokazuju da potrošači to pravo imaju, a Vrhovni sud samo mora utvrditi da se pravo na obeštećenje upravo mora utvrditi sudskim vještačenjem – poručili su iz Udruge “Franak”.
U utorak, odmah nakon što je Vrhovni sud Republike Hrvatske objavio pravno shvaćanje o pravnim učincima sporazuma o konverziji Ugovora o kreditu u CHF u EUR i pravima potrošača, oglasila se i Hrvatska udruga banaka (HUB), a u srijedu su svoje stajalište dodatno obrazložili.
Tako iz HUB-a poručuju da je na temelju preliminarne analize pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske moguće primijetiti da nije uvažen zahtjev za dodatnom restitucijom, na način na koji su to zahtijevali predstavnici potrošača. Nadalje navode i sljedeće:
”Hrvatska udruga banaka i dalje je stajališta da je zakonski provedenom konverzijom iz 2015. godine u potpunosti riješeno pitanje obeštećenja bivših korisnika CHF kredita te smatra da donesenim pravnim shvaćanjem Vrhovni sud odstupa od svojih dosadašnjih stajališta iznesenih u oglednom postupku, ali i pojedinih odredbi zakonskog rješenja koje je uredilo konverziju.
Podsjećamo da je upravo Vrhovni sud u jednom od ranije iznesenih stajališta zastupao shvaćanje kako je sklapanjem Sporazuma o konverziji osigurano otklanjanje nepoštenih ugovornih odredbi uz istovremeno održavanje valjanosti ugovora, a što je u skladu s temeljnim načelima europske regulative.
U Oglednom postupku Vrhovni sud je izrazio stav da Sporazum o konverziji, sklopljen na osnovi Zakona o potrošačkom kreditiranju, ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne pojedine odredbe osnovnog ugovora o kreditu. Kao obrazloženje navedenog stava Vrhovni sud, između ostaloga, jasno u svom obrazloženju zaključuje da Sporazum o konverziji predstavlja novu pravnu osnovu koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu ocijenjenom suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske te ima pravne učinke i valjan je u slučaju i kada su ništetne pojedine odredbe osnovnog ugovora.
Hrvatska je jedina država koja je imala zakonsko rješenje sa retroaktivnim učinkom, koje je jasno definiralo sve uvjete konverzije, način obeštećenja potrošača i uspostave istog položaja korisnika CHF kredita s korisnicima kredita s valutnom klauzulom u eurima.
U konverziji su sve preplate po osnovi tečajnih razlika i preplaćenih kamata banke bile dužne uzeti u obzir te su sve preplate retroaktivno iskorištene za namirenje kredita u EUR. Povrh toga, sklapanje Sporazuma o konverziji bilo je obavezno za banke i utemeljeno na načelu slobodnog i informiranog pristanka potrošača. Time su bivši korisnici CHF kredita obeštećeni, a svako dodatno obeštećenje jedne kategorije dužnika bilo bi diskriminatorno i narušilo bi zakonom uspostavljenu postojeću ravnotežu, što je u potpunoj suprotnosti europskog prava i načela zaštite potrošača.
Dodatno podsjećamo da je Sud EU u odluci C-567/20 utvrdio da potrošači nemaju pravo osporavanja odredbi aneksa ugovora kojim je provedena konverzija. Time je otpala osnova za restituciju budući da su sporne odredbe iz osnovnog ugovora zamijenjene aneksom koji je valjan. Restitucija po osnovnom ugovoru ugrađena je u mehanizam konverzije, te u slučaju konvertiranih kredita ne postoje više nikakva daljnja prava na restituciju s naslova osnovnog ugovora o kreditu.
Zaključno, ovakvo rješenje u suprotnosti je s ustavnim načelom trodiobe vlasti i vladavine prava te će, posljedično, negativno utjecati na razinu pravne i investicijske sigurnosti u Republici Hrvatskoj, kao i njezinu percepciju u očima domaće i inozemne investicijske javnosti. Banke će razmotriti daljnje mogućnosti i pravna sredstva koja im stoje na raspolaganju te pojedinačno odlučiti o njihovoj primjeni”, priopćili su iz Hrvatske udruge banaka.
Aleksić: Manipulacija istinom
- Izjave Hrvatske udruge banaka teška su manipulacija istinom. Istina jest da je izračun konverzije rađen tako da se od naplaćenih iznosa oduzimalo iznose po simuliranom euro kreditu ne bi li se tako došlo do novih umanjenih glavnica. Međutim, konverzije su rađene u vrijeme kada nije bila još uvijek utvrđena ništetnost valutne klauzule CHF.
Potrošači se konverzijom nisu odrekli svojih potraživanja u budućnosti, niti je konverzijom izvršena konvalidacija ništetnih ugovornih odredaba od početka ugovornog odnosa, već je tek od dana konverzije CHF zamijenjen eurom te je ugovorena nova kamatna stopa – ističe Goran Aleksić, koordinator ekonomsko-pravnog tima Udruge Franak.
Aleksić pojašnjava da su utvrđenjem ništetnosti valutne klauzule CHF potrošači dobili pravo da se izuzećem tih odredaba utvrdi veličina njihova obeštećenja. Zbog toga, iznosi preplaćenog tečaja i preplaćenih kamata ne mogu biti korišteni za potrebe banke, jer oni pripadaju potrošačima.
Osim toga, glavnice se po sili kolektivne presude moraju pretvoriti u kunske, a ne u euro glavnice, u skladu s početnim otplatnim planom u kunama bez rasta tečaja i bez rasta kamate.
- Potrošači s konverzijama, ponavljam još jednom, nisu dobili umanjenje glavnice izuzećem ništetnih odredaba jer je konvertirana glavnica veća od takve glavnice za 10 do 15 posto, nisu dobili preplaćene iznose kamata i tečaja, i nisu dobili pripadajuće zatezne kamate.
Potrošači s konverzijama uspoređuju se s potrošačima iz CHF kredita koji NISU konvertirali kredite, ali su dobili obeštećenja. Usporedbom s takvim potrošačima dolazimo do matematičkog zaključka da potrošači bez konverzija i s obeštećenjem do kraja otplate kredita plaćaju ukupno 40 do 50 posto manje iznosa u anuitetima od potrošača s konverzijama koji ne bi imali pravo na obeštećenje. To je klasični oblik diskriminacije i kršenja ljudskih prava – naglašava Goran Aleksić.
Dodaje da u Udruzi “Franak” zaključuju da odgovor na pitanje o pravu potrošača nakon konverzije nisu dobili, da će suci i dalje donositi različite sudske odluke, i da Vrhovni sud i dalje nije ispunio svoju zadaću ujednačavanja sudske prakse.
- To je sramota sudaca Vrhovnog suda, koju mogu sprati samo hitnim sazivanjem nove sjednice, i odlučivanjem o meritumu, a ne o nečemu čega u tužbama nema. Dotad, tužitelji moraju biti svjesni da pravne sigurnosti za njih i dalje nema, i da će se možda pitanje naših prava riješiti tek na Ustavnom sudu. Naglašavam i to da pravno shvaćanje, koje je objavljeno zajedno s neusvojenim shvaćanjima, nije prošlo sudsku evidenciju, pa nije isključeno da će sve to na kraju biti potpuno bezvrijedno - ističe Aleksić.