Predsjednik Recep Tayyip Erdoğan na udaru je sve žešćih kritika zbog široko rasprostranjenog programa amnestija, odnosno oprosta prilikom nepoštovanja propisa iz 2018., u sklopu kojeg su milijunima zgrada diljem Turske oproštene konstrukcijske mane i loše građevinske prakse, a koje su izašle na vidjelo u prošlotjednom potresu, piše Financial Times.
Erdoğanova vlada je u roku od godinu i pol odobrila 7,4 milijuna takvih zahtjeva, čime su legalizirane zgrade prilikom čije je konstrukcije prekršen niz osnovnih pravila licenciranja, projektiranja i sigurnosti. Planom amnestije je preko naknada za registraciju zgrada prikupljeno oko 24 milijarde turskih lira, što je u ono vrijeme bilo oko 4,2 milijarde u dolarskoj protuvrijednosti, izvijestilo je ministarstvo okoliša, piše Jutarnji list.
Stručnjaci za urbano planiranje rekli su da je plan amnestija, zamišljen kao mjera za osvajanje glasova, proguran prije predsjedničkih izbora 2018. na kojima je Erdoğan pobijedio, bio daleko šireg opsega od mnogih prethodnih amnestija u Turskoj, te da je prkosio upozorenjima da bi to moglo ozbiljno ugroziti otpornost zgrada na potrese.
Duygu Cihanger Ribeiro, profesorica na Bliskoistočnom tehničkom sveučilištu u Ankari i članica odbora Turske komore urbanista, rekla je da se ‘veliki opseg amnestija‘ odnosio na ‘gotovo sve što se može ilegalno izgraditi‘.
Nakon katastrofe 6. veljače, Kemal Kılıçdaroğlu, čelnik oporbene stranke CHP, rekao je da je vlada amnestijom pretvorila ‘kuće u grobove‘ i povrh toga ‘uzela novac za to‘.
Potres - glavno političko pitanje
Kritičari naglašavaju kako je razorni potres postao glavno političko pitanje za Erdoğana samo tri mjeseca prije općih izbora. Već je bio suočen s nezadovoljstvom javnosti zbog prve reakcije njegove vlade na potres, za koju su kritičari rekli da je bila prespora i neorganizirana.
Potres, najgora prirodna katastrofa koja je pogodila zemlju od 1939. godine, ubio je više od 31.000 ljudi u Turskoj i 3.580 u susjednoj Siriji, a tisuće zgrada su srušene. Građevinski inženjeri i stručnjaci za potrese rekli su da je razaranje bilo tako strašno zbog nedovoljnih građevinskih standarda u područjima sklonim potresima.
Erdoğanove amnestije iz 2018. bile su neke od najvećih u nizu sličnih populističkih mjera koje su pokretane od 1940-ih, često uoči izbora, rekla je Ribeiro. Kumulativni učinak bio je da su graditelji počeli unaprijed očekivati da će se ‘nelegalne gradnje legalizirati‘, dodala je.
Buğra Gökçe, urbanistički planer i zamjenik glavnog tajnika u istanbulskoj općini pod kontrolom opozicije, rekao je: ‘Sve do jedne amnestije su prošle i građani su dobili osjećaj da će država opraštati prekršaje, što je ljude potaknulo na sve veću bespravnu gradnju. Poruka je bili: Poštovati pravila je glupo.‘
Turska komora urbanista kazala je da ‘takve amnestije formaliziraju nezakonito izgrađena zdanja, čime se na najjednostavniji način poništavaju svi procesi planiranja‘. Shema iz 2018. ‘legalizirala je zgrade i strukture niske kvalitete‘ i ‘nema sumnje da potresom pogođena regija danas pati zbog ovog nemara‘.
Otprilike polovica svih zgrada u Turskoj, odnosno oko 13 milijuna jedinica, nije u skladu sa standardima, prema procjeni turskog ministarstva okoliša iz 2019. Vlada je u to vrijeme rekla da je dio razloga za amnestiju 2018. bio i to da se zgrade što prije stave po okrilje države kako bi se mogle priključiti na komunalne usluge poput električne energije.
Amnestija iz 2018. bila je prva takva koja je uključivala ilegalne jedinice izgrađene u procesu obnove koja je uslijedili nakon posljednjeg velikog smrtonosnog potresa u Turskoj, onoga u Izmitu 1999. godine.
‘Usklađivanjem zona riješili smo problem 205.000 građana Hataya‘, rekao je Erdoğan prije lokalnih izbora 2019. Pokrajina Hatay, u južnoj Turskoj, bila je jedna od onih koje su najteže pogođene prošlotjednim potresom. Predsjednik je na sličan način pozdravio program amnestije u govoru u Kahramanmaraşu, još jednom području koje je sada posve razoreno.
Gökçe je rekao da je teško utvrditi koliko je zgrada koje su sada srušene imalo koristi od amnestije. ‘Neke od uništenih zgrada jesu, ali ne može se reći da je to bio jedini razlog zašto su se sve srušile‘, rekao je.
Amnestije kao pomoć siromašnima, počeli su koristiti svi
Programi amnestije započeli su kasnih 1940-ih, ali su u početku bili usmjereni na pomoć najnižem sloju društva. Bili su usmjereni na takozvane ‘gecekondu‘, ili straćare niknule preko noći, u kojima su živjeli oni koji si nisu mogli priuštiti stanovanje u boljim zgradama.
Međutim, tijekom godina postali su alat koji se često koristio prije izbora, pokazalo je istraživanje koje je provela Meltem Şenol Balaban s Bliskoistočnog tehničkog sveučilišta. Posljednja runda amnestija 2018. godine bila je toliko rasprostranjena da je istovremeno pomogla onima koji su gradili male kuće, kao i velikim građevinskim poduzetnicima, dodala je Ribeiro, prenosi Jutarnji list.
‘Program koji je trebao pomoći siromašnima koji žive u straćarama proširen je i na ljude koji grade visoke zgrade‘, kaže Gökçe. ‘To je ozakonilo projekte u kojima se štedjelo na kvaliteti betona ili onima u kojima su dodavani dodatni katovi koji nisu bili u projektu, jer su građevinari znali da će ionako dobiti amnestiju.‘
Birači u Turskoj u svibnju izlaze na predsjedničke i parlamentarne izbore koji su ionako trebali biti najteži u Erdoğanovih dvadeset godina na vlasti. Na predsjednikovu popularnost utjecala je ozbiljna kriza troškova života, za koju su ekonomisti djelomično krivili njegovu neortodoksnu ekonomsku politiku. Turska oporba također se sprema podržati jednog zajedničkog kandidata koji će mu se suprotstaviti.