Dajte mladima da glasaju. Poručila je to potpredsjednica Europske komisije Dubravka Šuica ovih dana, iznoseći na saborskom Odboru za europske poslove plan rada EK-a za 2024. godinu. Pozvala je Sabor da u idućem sazivu razgovara o snižavanju dobne granice za glasanje. Bliže se EU izbori, a na njima će u pet država članica glasati i mlađi od 18 godina. To bi, smatra ona, trebala učiniti i Hrvatska.
Nejasno je doduše ostalo zašto bivša dubrovačka gradonačelnica sada od Sabora traži da u idućemu mandatu smanji dobnu granicu kada je to mogla od stranke koja je na vlasti – i kojoj i sama pripada – tražiti i ranije. Recimo, tijekom posljednje četiri godine. To, dakako, ne znači da inicijativa nije legitimna. Uoči svakih izbora aktualizira se isto pitanje: treba li dobnu granicu za glasanje pomaknuti s 18 na 16 godina?
Miješaju se dva načela
Za prof. dr. Berta Šalaja, politologa sa zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti, dileme nema. I šesnaestogodišnjaci i sedamnaestogodišnjaci bi u Hrvatskoj trebali imati pravo glasa. Ne samo na europskim, nego i na svim ostalim izborima.
– Kao politolog kojeg zanima daljnja demokratizacija političkog sustava, snažno podupirem spuštanje dobne granice za glasanje na 16 godina i na parlamentarnim, predsjedničkim, europskim i lokalnim izborima. Kažemo da je demokracija pravo da svi oni na koje se neka odluka odnosi imaju pravo sudjelovanja u donošenju te odluke. Kod nas je ta dobna granica 18 godina, a time je iz procesa odlučivanja isključen značajan dio mladih – upozorava Šalaj, koji je za GONG radio studiju koja se bavi upravo ovim pitanjem.
Glavna teza protivnika spuštanja dobne granice jest da mlađi od 18 godina nisu dovoljno kompetentni da bi mogli donijeti zrelu političku odluku.
– Tu se miješaju dva načela: jedno je načelo kompetencija, a drugo demokratsko načelo da svi moraju imati pravo glasa. Analizirao sam kako su se ponašali birači mlađi od 18 godina u državama koje imaju spuštenu dobnu granicu, poput Austrije, Njemačke za dio lokalnih izbora i Grčke. Tu se pokazalo da teze o nezainteresiranosti i nekompetentnosti mladih ne drže vodu – ističe Šalaj.
Šesnaestogodišnjaci i sedamnaestogodišnjaci u izbornom procesu, naime, nisu sudjelovali u manjoj mjeri od, recimo, dvadesetdvogodišnjaka.
– Svi ti argumenti kad se testiraju u empirijskoj stvarnosti gube svoju snagu. Ostaje jedan element. U gotovo svim državama, pa i u Hrvatskoj, velika većina građana još se uvijek izjašnjava protiv spuštanja dobne granice – napominje ovaj politolog. Sličnih je situacija bilo i prije, navodi on, kada su se muškarci protivili da se uvede pravo glasa ženama, pa je na koncu to pravo ipak zaživjelo i danas je općeprihvaćeni standard.
– Zbog demokratskog načela i Hrvatska bi trebala uvesti pravo glasa za mlađe od 18 godina jer se nije pokazalo da je to prijetnja za demokraciju. Ne znači da će svi mladi u Hrvatskoj glasati za Pernara kad jednom dobiju biračko pravo, kao što ni svi mladi birači u Austriji nisu glasali za ekstremiste i populiste – zaključuje Šalaj.
Naspretne stranke
A kako bi to izgledalo u praksi? Stručnjak za politički marketing Gordan Turković podsjeća da istraživanja pokazuju da najmanji dio biračkog korpusa dolazi iz generacije mladih.
– Među mladima vlada apstinencija, apatija i nezainteresiranost prema politici. Mladi naprosto ne osjećaju da ne postoji razlog za bunt, za promjenu, pa je čitava ta scena u Hrvatskoj prilično umrtvljena. To se osjeti i kod ostalih birača koji ne znaju bi li izišli na izbore ili ne, a pogotovo kod mladih – ističe Turković. Iz ponašanja političkih stranaka vidi se, napominje on, da se one pokušavaju okrenuti i mladim biračima.
– Stranke se uključuju na kanale poput TikToka ili Instagrama. Često puta sve to skupa pomalo nespretno izgleda. Najveći je problem što stranke općenito ne daju neki veliki motiv mladima da iziđu na izbore, niti mladi vide da kroz politiku išta mogu napraviti. Oni odrastaju u svijetu visoke tehnologije u kojoj se puno manje nego prije ovisi o državi. Iz te perspektive mladima je politika zapravo dosadna – ocjenjuje Turković.
Istraživanja pokazuju, naglašava on, da mladi ne prate klasične medije. Njima su izvori informacija influenceri, društvene mreže i njihovi partneri i prijatelji.
– U njihovu je svijetu važnije ono što njihovi vršnjaci dijele nego ono što prenose mediji, a nema ni velikih društvenih lomova koji bi ih motivirali na izlazak na birališta. Sada idu europski izbori, Europska se unija bavi time kako da motivira mlade da sudjeluju u političkim procesima, a mladi ni ne znaju da politike Europske unije njima zapravo donose ono što danas imaju – zaključuje Turković.
Snižavanjem dobne granice definitivno bi se proširio bazen birača. S kojim efektom? To ne znamo dok se promjena ne uvede u praksi. I dok prvi šesnaestogodišnjaci na biralištima prvi put u povijesti ne iskažu svoju političku volju. •