„Je li Milan Bandić znao da ga istražujemo i da prisluškujemo njegove razgovore? Ne mogu odgovoriti konkretno, ali mogu načelno. Svi oni koji su svjesni da su u nekom kriminalu računaju i na tu opciju. Ima tu i bahatosti, poput razmišljanja i stava ne može mi nitko ništa. Ima i toga da se u jednom trenutku opuste, pa počnu pričati. U oko pola milijuna snimljenih razgovora na kapaljku govore o inkriminacijama zbog kojih su naložene mjere tajnog snimanja i praćenja. Radi se o 10 tisuća sati snimljenih razgovora”, otkriva za novi Globus Božo Barbarić, načelnik riječkog PNUSKOK-a, prekaljeni policijski istražitelj koji je s povjerljivim i stručnim timom od nekoliko desetaka policajki i policajaca vodio jednu od najkompleksnijih i najuspješnijih antikorupcijskih akcija - otkrivanja skandalozne interesne mreže bivšega zagrebačkoga gradonačelnika.
„Ova akcija vodila se pod kodnim imenom 'House'. Ne znam tko je točno dao ime, ali bila je to asocijacija na božićne kućice, glavni grad. Kodno ime je bitno jer ono otklanja pozornost od konkretnih imena, na neki je način zaštita podataka, iako mi koristimo niz načina da sačuvamo tajnost akcije”, kaže Barbarić.
Pitamo ga koliko je danas tehnika praćenja djelotvorna, od slušanja razgovora do ugradnji 'bubica' u aute, ozvučenja restorana.
„Sve više. Kao prvo i osnovno, sva sredstva na kojima se komunicira mogu se i prisluškivati. To je pravilo svih pravila. Sve se može presresti, prisluškivati. Što se tiče nadzora, osim naše specijalne opreme za prisluškivanje i analizu telefonskih razgovora možemo vratiti sve podatke s mobitela, imamo dobre uređaje za pretrage. Bitno je da sve ono što radimo - radimo uz ispunjenje svih zakonskih pretpostavki”, znakovito odgovara Barbarić.
Znači li to da vlasnik restorana u kojem je prisluškivan Bandić nije morao znati da je objekt ozvučen?
„Točno tako. Kao što ćemo, prije nego što odlučimo kako i gdje nekoga prisluškivati ili nadzirati, analizirati kako ta osoba komunicira o nečemu što je predmet naše istrage. Ako utvrdimo da je to neki objekt ili vozilo, poduzet ćemo sve da na zakonit način na tom mjestu i prikupimo dokaze. Recimo, ako dvoje ljudi konkretno razgovaraju kad se odvoje na neko mjesto, onda to 'pokriješ'”, govori Barbarić.
„Kad sam bio na obuci u FBI-u”, dodaje, ”nisam mogao vjerovati kakve sve tehnike koriste, a danas i mi raspolažemo takvim tehnikama. O njima, iz razumljivih razloga, ne mogu govoriti. Ali, slikovito, svi sustavi kojima nas dvojica komuniciramo, uključujući i kriptokomunikaciju, podložni su presretanju i prisluškivanju. Doslovce koliko ti mašta radi možeš koristiti tehniku. S druge strane, mi ćemo poduzeti sve, a u tome smo dosad bili uspješni, da onaj kojeg prisluškujemo ili pratimo to ne otkrije ili ne posumnja”, napominje Barbarić.
Pitamo ga je li smrt Milana Bandića poremetila istragu te kako uopće gleda na činjenicu da se ljudi na takvim pozicijama dovode u situaciju da ih PNUSKOK istražuje.
„Jest, poremetila je istragu, ali moj je odnos prema tome profesionalan. Prihvatili smo činjenice kakve jesu. Bez obzira na sve, mi smo svoj posao odradili. Kao čovjeka, naravno, iznenadi me količina kriminalnih aktivnosti i upornost. Ponekad pomisliš da kad uhitiš zbog korupcije neke ljude koji su ugledni i moćni, da će toga biti manje. Nakon svih ovih koji su 'pali' i koji će pasti pitaš se čemu tolika pohlepa da se odlučuju bez imalo skrupula i straha uzimati mito. Nikad neću razumjeti psihološki profil tih osoba, u čemu je ta potreba da stavljaš svoju slobodu na kocku”, iskreno priznaje iskusni istražitelj.
Mogu li se očekivati u dogledno vrijeme i nova uhićenja, pitamo Barbarića.
„O tome, normalno, ne mogu govoriti, ali puno je suspektnih događanja i informacija koje imamo. Otvarat ćemo nove slučajeve. To je naš posao i to nikad nije završena priča”, kaže prvi čovjek PNUSKOK-ove akcije „House”.