Na Mljetu, iz uvala Kulijer, Polače i Križice, ronioci su nedavno izronili 1100 kilograma različitog otpada. Prvi puta ovaj morski otpad razvrstan još u moru na staklo, plastiku, gumu, tekstil i metal. Ustanovljeno je kako je najveći dio uklonjenog smeća bilo staklo, a ne plastika. Dr. sc Pero Tutman iz Instituta za oceanografiju i ribarstvo u Splitu koji je sudjelovao u ovoj akciji objašnjava zašto se akcija provela na ovaj način o do kojih su saznanja došli.
Znanstvenici i ronioci
- Akcije se provode da se očisti more i podigne razina ekološke svijesti, međutim ono što nas kao znanstvenu instituciju zanima su podaci o količini i sastavu otpada jer onda temeljem količine možemo utvrditi izvore i porijeklo otpada, a na temelju toga se mogu preporučiti i neke eventualne mjere zaštite. Do sada smo naknadno, nakon što bi ga ronioci izvukli, radili razvrstavanje, vaganje i analizu otpada, a sad smo to pojednostavili da ronioci odmah ispod mora odvojeno prikupljaju otpad. Ono što bi ronioci skupili već je bilo odvojeno pa je bilo lakše analizirati procijeniti – govori dr. Tutman. On već godinama kao član znanstvenih timova prati stanje s otpadom u Jadranu, a smatra kako bi sustavnim organiziranjem i provođenjem na organizirani metodološki način ovakve akcije mogle djelovati kao značajna mjera za smanjenje količina morskog otpada. Objašnjava zašto je Jadran treće more u svijetu po zagađenosti plastikom.
- Staklo odmah potone i pretpostavka je da je takav materijal stvoren na licu mjesta gdje je potonuo, a plastika koja je lakša može doplutati iz drugih dijelova mora. Taj dio Mljeta je pod utjecajem otvorenog mora, i pretpostavka je iako su se etikete izgubile, da ima onih koje su pale s brodova i onih koje su prekograničnog porijekla, a i one koje su nastale blizu. Mediteran ima problem jer je poluzatvoreno more i okruženo zemljama različitog socijalnog, kulturološkog i ekonomskog statusa ljudi koji gravitiraju tom moru i prema njemu odnose na različiti način, a puno otpada u more dospijeva i rijekama. Podatak o zagađenosti Jadrana plastikom potiče iz istraživanja koje je rađeno na talijanskoj strani Jadrana, ciljano da se nađu područja većeg opterećenja plastikom, pa je istraživanje rađeno negdje ispred obale Barija. No problem Jadrana je što je poluzatvoreno more u poluzatvorenom moru, a ulazne struje u Jadranu sa sobom donose značajne količine tzv. prekograničnog otpada koje nošeno strujama i valovima dospijeva na Mljet, Korčulu, Pelješac, u dubrovačku gradsku luku – objašnjava dr Tutman.
Mljet, Pelješac, Korčula prvi na udaru
U ovoj akciji čišćenja sudjelovalo je 30-tak ljudi, ronilaca, zaposlenici Nacionalnog parka, uz znanstvenike IZOR-a i mještani, a sve u organizaciji Društva za podvodne sportove Zagreb. Tajnik DPS-a Matko Pojatina, koji redovito organizira slične akcije u suradnji s dr Tutmanom radi i pravilnik standardiziranih pravila za sigurne ronilačke akcije čišćenja podmorja, a kako bi svaka akcija čišćenja mora i podmorja bila provedena na način da sve što bude sakupljeno bude i razvrstano, izvagano, izbrojeno, a kako bi se prikupljeni podaci analizirali u dostupnoj bazi podataka.
- Ovo je prvi puta da surađujemo s nekom znanstvenom institucijom koja treba naše podatke, a kako bi ona mogla prema državi, odnosno Europi izaći s preciznim analizama koliko ima kojeg otpada i kojeg je porijekla, a kako bi mogli tražiti pomoć i financiranje za akcije čišćenja – govori Pojatina i dodaje kako je prva akcija razvrstavanja otpada pod morem prošla odlično. - Državu ovaj problem ‘kategorije morskog otpada ‘ kao da ne zanima, ne postoji zanimanje podvodni smetlar, a ovakvi znanstveno analizirani podaci će nam pomoći, da se država konačno pomakne i problem počne sustavno rješavati – dodaje kako je nužna sustavna pomoć i veća podrška ronilačkim timovima u njihovim volonterskim akcijama čišćenja podmorja.
Društvo za podvodne sportove Zagreb nastavlja s akcijama čišćenja, s Mljeta su krenuli na Ugljan do kraja godine se vraćaju na jug, u planu je čišćenje podmorja Korčule i Jakljana.