Nakon dvije godine pandemije mnogo toga se izmijenilo u našim životima, svijet više nije onakav kakav poznajemo i nameće se pitanje što treba mijenjati da bismo krenuli na novi, bolji put, piše Slobodna Dalmacija.
Traže se brza i inovativna rješenja u mnogim segmentima života, da ne bismo svi zapeli tu gdje jesmo, u socijalnom, mentalnom i poslovnom smislu.
No nije trebalo puno da bi se promišljalo kako dalje, što potvrđuje i studija globalne agencije Deloitte pod nazivom "Urbana budućnost sa svrhom: 12 trendova koji oblikuju budućnost gradova do 2030. godine". Deloitteovo izvješće može biti vodič gradovima za bolju izgradnju koristeći tehnologiju i inovacije, jer identificira neke od razvojnih izazova uključujući ekonomska, socijalna i ekološka pitanja, kao što su stanovanje, segregacija i nejednakost te klimatske promjene.
Deloitte je osnovan u Londonu 1845., danas zapošljava 345.000 ljudi širom svijeta, a ima i svoju tvrtku kod nas, Deloitte Hrvatska (osnovana 1997.), koja pruža usluge revizije, poreznoga konzaltinga, poslovnog i financijskog savjetovanja. Na globalnoj razini, Deloitte se kontinuirano bavi istraživanjima na svim područjima, kao što je i ovo o gradovima budućnosti nakon pandemije, pa je tako i nastalo ovo izvješće koje definira urbani razvoj u idućih deset godina.
Iako je pandemija poremetila samu suštinu i srž urbanoga gradskog života – od socijalnog distanciranja do destabiliziranih lokalnih ekonomija – gradovi su i dalje u dobroj poziciji da odgovore na krizu i postave pravila za obnovu i izgradnju. Zajedno sa svojim ljudskim kapitalom i infrastrukturom, urbani centri mogu potaknuti promjenu potrebnu za stvaranje zelenog, digitalnog i inkluzivnog društva budućnosti, stoji u izvješću.
– Ovi trendovi ne samo da mogu pomoći vladama u razvoju strategije urbane transformacije, nego ih mogu i uputiti kako da na najbolji način izbalansiraju kratkoročne pritiske s dugoročnim potrebama – kaže Dejan Obradović, menadžer za poslovna savjetovanja u Deloitte Hrvatska.
Veliki 'reset'
Voditelj Deloitteova izvješća bio je Miguel Eiras Antunes, partner u Deloitteu, ekonomist po struci i inače zadužen za pitanja globalnih pametnih gradova i pametnih nacija. Studija o gradovima budućnosti temeljila se na opsežnim intervjuima s istaknutim istraživačima, kreatorima politika i gradskim liderima. Među intervjuiranima spomenimo Carole Mancel-Blanchard, europsku povjerenicu za koheziju i reforme, Jukku Mäkelä, gradonačelnika finskoga grada Espooa, Mohameda Ridouanija, gradonačelnika belgijskoga grada Leuvena, Ruija Moreira, gradonačelnika Porta, Yvonne Aki-Sawyerr, gradonačelnicu Freetowna, glavnoga grada Sijera Leonea, ali i niz stručnjaka, urbanista, financijera, bankara, svečilišnih profesora itd.
U predgovoru autor upozorava da će pandemijska 2020. ući u povijest kao odlučujuća godina za budućnost svijeta i njegovih gradova. Svjetski ekonomski forum, napominje Antunes, preporučio je veliko resetiranje nakon pandemije koronavirusa, Europska komisija pozvala je na zelen, pošten i samo gospodarski oporavak, a C40 – globalna mreža gradonačelnika koji poduzimaju hitne mjere kako bi se suočili s klimatskom krizom – upozorio je da je ovo prilika za promjenu koja se ukaže jednom u životu.
Dvanaest trendova
Dakle, studija "Urbana budućnost sa svrhom" govori o 12 trendova koji bi mogli oblikovati ljepšu i humaniju budućnost gradova u idućem desetljeću.
Zeleno planiranje javnih površina. Gradove tradicionalno karakterizira velika gustoća naseljenosti i sve više se suočavaju s pritiskom rastućeg stanovništva, ograničenim resursima i sve većim utjecajem klimatskih promjena. Pandemija je stavila u fokus urbano planiranje, posebice "zeleno planiranje". To nas dovodi do ključnih trendova: povećanje broja zelenih površina, sadnja drveća, razvoj javnih parkova i zelenih oaza u urbanim sredinama, razvoj mreže biciklističkih i pješačkih staza...
Dobri primjeri ovakvog ozelenjivanja već se događaju u Freetownu (Sijera Leone), Lisabonu i Shirazu (Iran).
Sve na 15 minuta. Urbanisti trebaju osmisliti kvartove tako da se glavni sadržaji nalaze na 15 minuta hoda ili vožnje biciklom, s nizom stambenih objekata, više zelenih površina i označenih pješačkih i biciklističkih staza. Cilj je smanjenje emisije ugljikova dioksida smanjenjem upotrebe automobila, kao i jačanje decentralizacije, pri čemu bi svaka četvrt imala sve što je neophodno za nesmetan život i rad.
Najbolji primjeri su Pariz, Portland, Stockholm i Melbourne.
Inkluzivne usluge i planiranje. Vlade diljem svijeta proaktivno provode rješenja usmjerena na inkluziju, s ciljem da svi imaju ista prava i mogućnosti – od pristupa stanovanju i infrastrukturi do jednakih prilika za zapošljavanje. Gradovi se razvijaju na način da pružaju usluge svim građanima, smanjujući nejednakost kroz pružanje usluga stanovanja te povezanu infrastrukturu.
To se radi u gradovima Medellín u Kolumbiji, Quito u Ekvadoru i Nagareyama u Japanu.
Pametne zdravstvene zajednice. Gradovi razvijaju ekosustave zdravstvene zaštite koji se ne fokusiraju samo na dijagnosticiranje i liječenje bolesti, nego i na prevenciju i rane intervencije koristeći digitalne tehnologije.
Globalno, pet od 10 uzroka smrti je direktno povezano s nezdravim ponašanjem i navikama. U budućnosti, gradovi će razvijati sustav koji se odmiče od tradicionalnog "dijagnosticiranja" prema prevenciji.
"Smart Health Communities" (SHC) okuplja pacijente, kompanije i javne ustanove (gradove) s ciljem razvoja digitalnih zdravstvenih usluga. Takve primjere pružaju već Chicago, Cascais (Portugal), Nica i Louisville.
Zdrava cirkulacija resursa
Inteligentna i održiva mobilnost. Gradovi budućnosti zamišljeni su s mnogo više pješačkih i biciklističkih staza, ali i brojnim promjenama kad je u pitanju kretanje ljudi, koje će se u idućem desetljeću ubrzati elektrifikacijom, autonomnom vožnjom, pametnom i povezanom infrastrukturom, intermodalnom mobilnosti.
Dakle, digitalna, čista, pametna i intermodalna mobilnost s ciljem smanjenja stakleničkih plinova i prometnih gužvi, na čemu najbolje rade u Los Angelesu, Shenzhenu i Kopenhagenu.
Ekosustav digitalnih inovacija. Nastojeći privući talente, omogućiti kreativnost i potaknuti disruptivno razmišljanje, gradovi promoviraju nove izvore zapošljavanja i gospodarski rast koji se odnosi na tehnološke inovacije. Na tome rade u finskom gradu Espoou, New Yorku i Portu.
Cirkularna ekonomija i lokalna proizvodnja. Gradovi usvajaju cirkularne modele temeljene na zdravoj cirkulaciji resursa i principima dijeljenja, ponovne uporabe i obnove, čemu su se na najbolji način već okrenuli u Seoulu, Glasgowu i Cape Townu.
Masovno sudjelovanje. Gradovi se razvijaju tako da budu više usredotočeni na ljude i dizajnirani u skladu s potrebama svojih građana. To su mjesta na kojima građani, društveni inovatori, organizacije civilnog društva, tvrtke i akademska zajednica zajedno rade na procesu izgradnje svojih gradova. Gradovi se razvijaju na način da građani budu u centru razvoja, promovirajući participaciju u svim segmentima života. Najbolji primjeri su gradovi Leuven (Belgija), Mexico City i San Diego.
Svijest o cyber sigurnosti i privatnosti. Razvijanje pametnih gradova bez razmatranja cyber sigurnosti i privatnosti može rezultirati iznimno ranjivim okruženjem. Zbog toga gradovi stvaraju robusne strategije i politiku kibernetičke sigurnosti.
Na tom su poradili u Tokiju, Tel Avivu i Torontu.
Pametne i održive zgrade i infrastruktura. Koristeći digitalne tehnologije, gradovi mogu koristiti podatke za optimizaciju potrošnje energije i korištenje resursa u zgradama i komunalnim uslugama, uključujući otpad, vodu i energiju. U tom smjeru već idu u Singapuru, Adelaideu (Australija) i gradu Fukuoki u Japanu.
AI u rješavanju problema
Funkcioniranje grada uz pomoć umjetne inteligencije. Koristeći umjetnu inteligenciju, tehnološka infrastruktura može podržati gradove u automatizaciji operacija, stvaranju efikasnosti, rješavanju problema i pružanju boljih usluga.
U starom Rimu akvadukti su bili nužni za rast populacije. U 19. st. Chicagu su neboderi bili rješenje za manjak zemlje. Umjetna inteligencija se nameće kao sljedeća faza razvoja gradova. Digitalne platforme (umjetna inteligencija) nadzirat će i upravljati svim operacijama grada, na taj način vršeći optimizaciju trošenja resursa i dodane vrijednosti
Gradovi poput Dublina i Singapura napravili su "digitalne replike" gradova te koriste digitalne platforme za predviđanje budućih potreba prigodom urbanog planiranja. Tu su dobri primjeri Cascais (Portugal), Beč i Calgary.
Nadzor i policijska predviđanja putem umjetne inteligencije. Gradovi koriste umjetnu inteligenciju kako bi osigurali javnu sigurnost svojih građana, a istodobno zaštitili privatnost i osnovna ljudska prava. Trenutačno postoji velik broj nadzornih kamera (prometnih i ostalih) koje se mogu koristiti za praćenje i, još važnije, predviđanje kriminalnih aktivnosti kroz umjetnu inteligenciju. Navedeni trend je najkontroverzniji, ali i jedan s vrlo konkretnim implikacijama. Primjeri su Singapur, Kanagawa u Japanu i Rio de Janeiro.
Dosegnuta utopija
Kad bi urbane sredine krenule putem ovih nabrojenih 12 trendova razvoja, mogli bismo reći da bi svijet do 2030. konačno stigao do utopije, naravno tehnološki suvremenije od one kakvu je zamislio humanist iz renesanse Thomas More. Teško da će se to i dogoditi, ali voditelj ove studije Miguel Eiras Antunes ionako u uvodnom dijelu naglašava kako nisu ni mislili da bi svaki grad trebao usvojiti sve ove točke razvoja. Trebao bi u idealnom smislu, ali... Gradovi mogu birati samo jedan ili nekoliko ovih trendova ili ih barem mogu pokušati slijediti, kaže Antunes.
Dejan Obradović spominje nam tračak nade kod nas, hrvatski primjer Smart City Dubrovnik, u čijem projektu je i sam sudjelovao. Projekt se počeo provoditi još 2014., nositelj je bila DURA, Dubrovačka razvojna agencija, a krenuli su s rasvjetom i turizmom. Dubrovnik je pionir po tom pitanju u Hrvatskoj, a Dubrovnik Smart City je zbog toga okrunjen i nagradama kao najbolji grad u Hrvatskoj. DURA je u projektu imala dobru podršku, naglašava Obradović, pa su realizirali pametnu gradsku rasvjetu i semafore koji reagiraju na gustoću prometa, a sve to ide u pravcu uštede energije, što zadovoljava barem jedan od 12 trendova iz studije.
– Razvoj prema gradovima budućnosti uvijek ovisi o financijskoj strani. Zagreb je najjači financijski centar u Hrvatskoj pa opet nije išao u tom smjeru. U Zagrebu su se gradile fontane, što jest dio ove studije, ali fontane ne utječu na kvalitetu života – kaže Obradović.
To je onaj vidljivi dio, a nevidljivi, kao što je zbrinjavanje otpada, politiku ne zanima puno. Da i uz financijsku stranu koja osigurava život iz bajke, ne treba zaboraviti ni političku koja će direktno utjecati na ovom putu prema boljem. Ali treba imati viziju poput autora Deloitteova izvješća. Antunes napominje kako moramo proći kroz tranziciju od urbanog življenja do ljudskog življenja, razbijati usamljenost i nepovezanost u sredinama, vratiti život i humanost... sve ključne uvjete za procvat nekog grada i održivo društvo koje će napredovati. To je, kaže Antunes, urbana budućnost sa svrhom.