'Govorili su mi da nisam normalan'
Danas se Ćirova staza proteže od Hercegovine, preko Hrvatske i Konavala sve do Crne Gore, gdje će ožvjeti tek s projektom Ćiro 2 koji je nedavno odobren i bit će financiran sredstvima Europske unije. Prije 3 godine realizirana je ideja za revitalizaciju ove uskotračne željezničke pruge kao biciklističke trase u projektu Ćiro 1, a stvorena je zajednički, sredstvima EU, u suradnji s obje strane granice, Hrvatske i BiH, u cilju očuvanja staze kao povijesne baštine te razvijanja nove turističke ponude.
Na mnogim su mjestima kao spomenici Ćiru ostale i njegove nekadašnje postaje. U dvjema stanicama u Ravnom i Zavali danas su restorani sa smještajnim jedinicama. Prvi koji se ondje upustio u obnovu potpuno devastirane željezničke stanice u Zavali bio je Teo Andrić, rođeni Dubrovčanin porijeklom iz ovog kraja, u suradnji s poslovnim partnerom Velimirom Soldom. Zajedno sa svojom suprugom Anom koja ga je svesrdno podržala krenuo je u, naizgled, nemoguću misiju – obnovu ruševine u kojoj će pokrenuti posao privlačan gostima, 14 kilometara daleko od Slanoga i mora.
- Govorili su mi da nisam normalan – reći će Teo danas, sedam godina nakon te odluke. Ideja se, kaže, davno rodila u njegovoj glavi. Uvijek je volio izazove, pa je riskirao i krenuo. Pokazuje nam fotografije tadašnje ruševine, koja je velikim trudom obnovljena u duhu onog vremena kada je Ćiro trubio ovim krajem. Zgrada je sačuvala svoju autentičnost koliko je to god bilo moguće; s tarace puca pogled na široko Popovo polje, kao neko golemo zeleno more koje se kilometrima pruža na zapad i na istok.Cestu upravo prelazi stado od stotinjak ovaca u pratnji krupnog tornjaka, što idilu čini potpunom.
Blagodati umreženosti
- Nakon mukotrpne obnove, prve dvije-tri godine malo smo se mučili s poslovanjem – s osmijehom kazuje Teo. Onda se dogodio pomak, a preklani su zabilježili golem rast potražnje za njihovom autentičnom, domaćom hranom iz eko proizvodnje koju uzgaja lokalno stanovništvo i posebno smještajem u kraju koji je sačuvan od turističkog ludila.
- Domaća hrana je bila važan dio našeg projekta. Uključili sam lokalne proizvođače, stvorio se lanac suradnje i svi smo zadovoljni – ističe. Prosjek ostanka gosta u njihovu restoranu je između 3 i 4 sata, jer se tu uživa po starinsku. Inače je taj prosjek sat do sat i pol.
- Gosti iz zemalja Beneluxa se najviše bave biciklizmom i, uz Amerikance, naši su najčešći gosti. Biciklisti žele napraviti dnevno 30 do 50 kilometara i u tri dana prođu tri države – govori o atraktivnosti Ćirove staze. – Od nas do Ivanice je 36 kilometara. Rade se organizirane biciklističke ture u kojima sudjeluje 6-7 biciklista, prvi dan voze kroz Konavle, spavaju u Dubrovniku, drugi dan voze od Ivanice do tu, vodič im donese prtljagu. Ocjene tih gostiju su odlične jer su redom oduševljeni. Uglavnom se radi o Amerikancima visoke platežne moći, rančerima, sportašima... Tu su i biciklisti koji dolaze sami i putem kampiraju, pa dođu i do nas jer nas jednim klikom pronađu na internetu – govori o blagodatima današnje umreženosti. Gostionica Zavala nudi biciklistima sve što je njima važno – bukiranje samo jedne noći, alat za popravak i zaljučani prostor gdje mogu pohraniti svoje skupe bicikle.
Od sjedanja nema ništa
- Kad je počeo projekt Ćiro 1, ljudi su mislili da će tih 700.000 eura biti uloženo u asfaliranje staze. Naravno da se to nije učinilo, staza je ostala kakva je i bila, samo dijelom asfalt, a dijelom makadam. Novci su uloženi u promociju i označavanje staze, bike-stopove s alatom i uljem za podmazivanje lanca, te kupnju bicikala koje su podijelili objektima na trasi. Čim je staza označena, odmah je 'buknula' – sjeća se Teo. Danas je prohodna gotovo od Mostara do Konavala, s iznimkom kod nekih sela gdje su međudržavne granice.
- Dubrovčani, Korčulani i Konavljani su često kod nas, i biciklisti i motoristi. Često dolaze i biciklisti iz Mostara – nadovezuje se.
Glavna atrakcija ovog kraja, udaljena tek tristotinjak metara od Gostionice Zavala, jest špilja Vjetrenica, 'mistični svijet dostupan svima', kako je opisuju na svojim stranicama. Ovaj zaštićeni spomenik prirode pruža fascinantan uvid u daleku ljudsku povijest sve do kamenog doba, čije materijalne ostatke čuva prvi Biospeleološki muzej u blizini. U Vjetrenicu će se uskoro moći ući i virtualno.
- Sedamdesetih godina vlak je dovodio goste i obilazak Vjetrenice bio je najprodavaniji izlet u Dubrovniku, zajedno s obilaskom Hutovog blata – prisjeća se Teo. Nakon rata je ponovo otvorena za posjetitelje 2010. U zadnjih pet godina broj prodanih ulaznica upeterostručio se, najviše zahvaljujući cesti kroz Zavalu koju je obnovila općina, ali i Andrićevom objektu s restoranom i apartmanima. Ono što bi Ravnom, ali i cijelom Dubrovačkom primorju puno značilo, jest obilaznica sela Mravinca, koja je već u projektu, jer je postojeća cesta vrlo uska i nesigurna za sve veći promet iz Hrvatske.
Korona epidemija i ovdje je ostavila svoje ekonomske posljedice – posla je sve manje, ljudi se boje, turisti otkazuju dolaske. No, Općina Ravno dosad je bila pošteđena korone – nisu zabilježili nijedan slučaj do danas.
- U životu uvijek treba vjerovati u bolje. Postoje usponi i padovi, ali treba nastaviti raditi. Jučer sam sve travnjake pokosio jer od sjedanja i plakanja nema ništa - optimistično će Teo Andrić. – Na koronu ne mogu utjecati, ali mogu na to da hrana bude dobro spravljena, okoliš uređen i konobari ljubazni – kaže pragmatično.
Cijela ta priča s koronom ipak nije zaustavila velike projekte i investicije. Pored braće Burum koji u Orahovom Dolu trenutno grade vinski podrum, restoran i apartmane, ono što će puno značiti ovoj općini jest skorašnja izgradnja 31 kamene vile za odmor s bazenima u blizini Zavale, u koje ulažu poduzetnici iz Švicarske i Šveđske, porijeklom Hrvati. Investicija je to do koje je došlo sasvim slučajno – posjetili su Zavalu i oduševili se.
Načelnik: 'Nudit ćemo vrhunske sadržaje'
Andrija Šimunović, zaljubljenik u svoj kraj i čovjek koji predano radi na njegovu razvoju, načelnik je Općine Ravno u petom mandatu. Razvoj ove općine svoju je ekspanziju doživio posljednjih deset godina, kada se dogodilo ono što nitko nije sanjao nakon tragičnih ratnih razaranja 1991. – općina Ravno postala je mjesto poželjnog življenja. Otvorena su tri restorana, izgrađena je zgrada Općine, ceste i Dom za starije. Upravo se dovršava zgrada sa šest stanova i nekoliko poslovnih prostora za mlade obitelji koje bi živjele i radile u Ravnom, a financira je Općina svojim sredstvima. Uskoro će biti dovršena i šetnica koja će povezati Dom s centrom mjesta.
- Popovo polje je glavni resurs općine Ravno s 2500 hektara obradive zemlje. Radimo projekt okrupnjavanja općinske zemlje jer je to jedini način da se ljudi počnu ozbiljnije baviti poljoprivredom. Uspjeli smo pokrenuti nastavak uređenja Ćirove trase kao biciklističke staze, projekt protupožarne zaštite u međugraničnoj suradnji i mnoge projekte vezane za turizam. Cilj nam je postati prepoznatljiva ruralna destinacija, utemeljena na načelima održivog razvoja. Nadam se da ćemo uspjeti privući goste s vrhunskim sadržajima – istaknuo je načelnik Općine Ravno.
Ako se ovih dana uputite prema Ravnom, važno je znati da je granica na Orahovom Dolu zatvorena, ali je otvorena ona iznad Slanoga i preko Čepikuća.
