Prema informacijama do kojih je došla 'Slobodna Dalmacija', Crna Gora neće poslati novog vojnog atašea u veleposlanstvo u Zagrebu kad sadašnjem istekne mandat.
Za komentar sam zamolio crnogorsko veleposlanstvo, ali do zaključenja ovog teksta odgovor nije stigao.
Nemaju sve zemlje članice NATO-a u Zagrebu vojnog izaslanika, ali loš je signal ako se ne obnovi mandat postojećemu. To se može shvatiti dvoznačno, kao znak zaoštravanja bilateralnih ukupnih i posebno vojnih odnosa, ali i kao smanjenje interesa za suradnjom sa zemljom saveznicom u Sjevernoatlantskom savezu.
Prvi je argument održiv jer je krajem prošlog mjeseca službena Podgorica objavila kako želi otvoriti pitanje granice s Hrvatskom. I to, kako su izvijestili, ne samo na moru, nego i na kopnu. Iako je, nakon odlaska misije UN-a s Prevlake, a i još prije toga, bilateralno utvrđena postojeća kopnena granica.
Kad je riječ o granici na moru, dogovoreno je da se ili riješi dogovorom, što je malo vjerojatno, ili da će se taj problem riješiti na nekom od međunarodnih sudova.
LOŠA ISKUSTVA
Uzevši u obzir hrvatsko iskustvo s ad hoc Arbitražnim sudom, na kojem je Slovenija uspjela kompromitirati postupak nedopuštenim kontaktima sa sucima, to je sudište isključeno. Ali tu je Sud za pravo mora, Međunarodni sud pravde, oba tijela UN-a. Hrvatski ministar vanjskih i europskih poslova Gordan Grlić Radman bio je u posjetu Crnoj Gori i dao pomirljive izjave, ali loš je dojam ostao.
Drugi je argument, dakle, pitanje suradnje Podgorice s NATO-om, trajno pitanje koje se pojavilo s dolaskom na vlast sadašnje vlade, u kojoj su prosrpske stranke. Treba uzeti u obzir da je, prema zadnjoj anketi NATO-a, Crna Gora članica u kojoj je najniža potpora članstvu u Savezu, samo 50 posto. Dodatnu zabrinutost u Savezu izazvala je odluka Podgorice da ove godine ne pošalje pješadijsku bojnu u sastav KFOR-a, misije održavanja mira na Kosovu pod zapovjedništvom NATO-a.
"Zbog situacije izazvane koronavirusom i restrikcijama u budžetu, Vojska Crne Gore u 2021. godini ne planira aktivnosti po pitanju zajedničkih priprema, obuke ili angažiranja pješadijskog voda u misiji KFOR na Kosovu", objavilo je crnogorsko ministarstvo obrane. To se priopćenje, kako je objavio Radio Slobodna Europa, može lako dovesti u pitanje kao stvarni razlog ako se uzme u obzir da je prosrpski Demokratski front (DF) prije donošenja odluke javno upozorio ministricu obrane Oliveru Injac i premijera Zdravka Krivokapića da će ih pozvati na odgovornost ako pošalju vojnike u KFOR.
Milos Vujović
NATO je dosad bio strpljiv s crnogorskom vladom pa je glavni tajnik Jens Stoltenberg, nakon ove odluke, rekao da je riječ o nacionalnoj odluci. Ali zatim dodao:
"KFOR je važna misija. Temelji se na vrlo jasnom mandatu UN-a. I to je jedan od najopipljivijih izraza NATO-ove posvećenosti miru i stabilnosti u regiji. KFOR pomaže jamčiti sigurnost svim zajednicama na Kosovu i slobodu kretanja svima koji tamo žive." Što je jasna poruka važnosti sudjelovanja, posebno susjednih zemalja, u toj misiji. Podsjećam da je Srbija, nakon odluke Zagreba o povećanju broja vojnika u misiji, reagirala burno, a zajapureni ministar unutarnjih poslova Aleksandar Vulin govorio je o "okupaciji".
RIJEČI NISU DOSTATNE
U ponedjeljak je Stoltenberg bio još precizniji:
"Važno je da Crna Gora djelima nastavi pokazivati da je predana saveznica NATO-a. To je dobro za Crnu Goru, za regiju i za Savez." Što je novi kritički otklon u diskursu glavnog tajnika prema sigurnosnoj politici Crne Gore jer se glavni tajnik usredotočava na pitanje "djela". Riječi, očito, više nisu dostatne. Stoltenberg je još u ožujku ove godine, na pitanje o Crnoj Gori, potvrdio da je NATO usredotočen na zaštitu podataka te da radi sa saveznicima kako bi poštovali procedure i štitili povjerljive podatke. Pa se može smatrati da su osjetljivi podaci i dalje nedostupni Beogradu i Moskvi. Ovdje moram dodati da Rusija ulaže velika sredstva i napore da dođe do osjetljivih podataka Saveza i da se često otkrivaju sigurnosni proboji i u članicama osnivačima. Francuska, primjerice. Ili bivše ruske republike, kao Estonija.
Ranko Šuvar/Cropix
Crna Gora je u iznimno osjetljivom političkom trenutku, izložena pritisku Srbije i unutarnjih snaga koje nisu sklone članstvu u NATO-u. Strateški, Crna Gora je, ulaskom u Savez 2017. godine, jadransku obalu pretvorila u NATO obalu.
Moguća odluka o izlasku iz NATO-a, kakve nije bilo u povijesti Saveza, bila bi preduvjet za kreiranje strateške nestabilnosti na južnoj hrvatskoj granici. I to u slučaju sustavnog povezivanja s Republikom Srpskom – u Trebinju je najavljena gradnja aerodroma koju bi financirala Srbija.
Beograd bi tako mogao vratiti izgubljenu jadransku dimenziju, a Hrvatska bi na najužem dijelu ozemlja bila pod snažnim pritiskom. To je stvarna prijetnja Hrvatskoj i, posljedično, NATO-u. Sama Crna Gora, bez obzira na Boku, nije strateški izazov jer se s Prevlake bez problema može kontrolirati ulazak u zaljev. Odatle i priča o potrebi utvrđivanja kopnene granice, donosi Slobodna.