Nakon zadnjih nekoliko tjedana potpuno je jasno da će Rusija, bez značajnijeg uspjeha na bojnom polju, učiniti sve da ukrajinski narod pati što je moguće više i to putem konvencionalnih napada na kritičnu infrastrukturu pokušavajući i na taj način slomiti njihovu snažnu volju. Ovu strategiju Vladimir Putin provodi konstantnim žestokim udarima na ukrajinski energetski sustav koristeći projektile dugog dometa i iranske samoubilačke dronove. Očekuje se kako će uskoro svoje napade pojačati iranskim balističkim projektilima Fateh-110 i Zolfaghar, koji su prema procjenama zapadnih obavještajaca već isporučeni Rusiji, donosi Slobodna Dalmacija.
Oni bi trebali poslužiti kao zamjena za visokoprecizne krstareće rakete koje Rusima nedostaju budući njihova obrambena industrija nije sposobna proizvesti napredno streljivo brzinom kojom ga troše.
„Ovo je puno veći problem nego što mnogi misle, uključujući i one koji žive na velikoj većini ukrajinskog teritorija koji je i izvan kontrole Moskve. Jednostavno rečeno, obrana Ukrajine od ovih projektila bit će vrlo izazovna. Oružje je vrlo snažno i može pogoditi cilj gotovo bilo gdje u zemlji, stavljajući ionako već oštećenu energetsku infrastrukturu Ukrajine u ekstremni rizik – ocjenjuje specijalizirani vojni portal The Drive War Zone.
Jurij Ihnat, glasnogovornik ukrajinskih zračnih snaga, jučer je u Kijevu izjavio da bi Ukrajina mogla ciljati iranske projektile na njihova lansirna mjesta, koja se nalaze duboko unutar Rusije.
"Moraju se nekako uništiti, vjerojatno s mjesta na kojem su lansirani. Zato što nemamo učinkovitih sredstava za borbu protiv balističkih projektila, osim njihovog fizičkog uništenja u fazi lansiranja - poručio je objasnivši da iranske rakete imaju domet od 300 do 700 kilometara.
"Mislim da i vrh vojske i naši partneri rade na ovom pitanju, tražeći učinkovite načine suprotstavljanja ovim novim prijetnjama", rekao je Ihnat.
Dva najjača aduta Ukrajinaca za obranu protiv iranskih projektila su nedavno isporučeni najsuvremeniji njemački protuzračni sustav IRIS-T SLM te američki NASAMS koji je moderniji i učinkovitiji protuzračni štit od svih postojećih ukrajinskih raketnih sustava zemlja-zrak kratkog i srednjeg dometa koji datiraju iz sovjetske ere. Ali pouzdana obrana od niskoletećih projektila i bespilotnih letjelica vrlo je izazovna čak i za najnapredniju svjetsku mrežu protuzračne obrane, tako da čak i uz nadogradnje, značajan broj iranskih projektila i dalje može pogoditi cilj. Balističke rakete pogađaju puno jače od krstarećih i imaju daleko veće bojeve glave od samoubilačkih dronova dugog dometa.
Vojni analitičari navode kako je preciznost iranskih balističkih projektila kratkog dometa prilično impresivna, a njihova preciznost više nego dovoljna da razori ukrajinske čvorove za proizvodnju energije i distribuciju električne energije, izazivajući potencijalno katastrofalnu štetu. Dosad su Ukrajinci dokazali da su čvrsti kao čavli i vrlo prilagodljivi promjenjivim ratnim uvjetima. Pokazali su i veliku sposobnost u rušenju projektila i bespilotnih letjelica prije nego što bi oni dosegnuli željene ciljeve, međutim i onaj manji dio koji nisu uspjeli presresti napravio je ogromnu štetu. Strahuje se da bi na stotine iranskih balističkih projektila koji sad ulaze u vojnu jednadžbu mogli ozbiljno narušiti dosadašnju ukrajinsku učinkovitost u presretanju i obaranju.
Na pitanje koliko je zabrinut zbog mogućih napada iranskim balističkim projektilima, šef ukrajinske obavještajne službe, general bojnik Kiril Budanov proteklog je tjedna izjavio: „To je ozbiljna prijetnja jer su iranske rakete, za razliku od ruskih, vrlo precizne, vrlo brze i te su njihove karakteristike dokazane u borbama“.
Iranski projektili su za ukrajinsku elektroenergetsku infrastrukturu definitivno neizmjerno velika opasnost, a taj rizik dolazi u najgorem mogućem trenutku, kada stiže hladna zima. Smatra se da je najmanje nekoliko stotina iranskih projektila dio početne serije isporuka. Iranu je prijeko potrebna gotovina, a imaju jedan od najvećih i najraznovrsnijih arsenala projektila kratkog i srednjeg dometa na Bliskom istoku. Potencijalno bi mogli značajno i povećati proizvodnju uz financijsku potporu Rusije.
„Kako bi imali dobre šanse za suprotstavljanje ruskim balističkim projektilima iranske proizvodnje, Ukrajini bi trebao sustav protuzračne obrane MIM-104 Patriot, koji je optimiziran za presretanje SRBM-ova i to je činio više puta u prošlosti – navodi The War Zone. Za upravljanje sustavom Patriot potrebni su mjeseci obuke, za što Ukrajina sad nema vremena. Riječ je o vrlo složenom sustavu koji zahtijeva jedinstvenu tehničku stručnost ne samo za rad, već i za održavanje. Moguće je naravno da NATO pošalje ‘izvođače‘ koji bi upravljali i podržavali Patriot baterije, ali analitičari smatraju da je to manje vjerojatna opcija jer bi se na to gledalo kao na izravno uplitanje sukob.
