Nostradamus je svoje davno rekao. Za 2022. je predvidio "vatru koja pada s neba", rat koji će krenuti kroz napad s istoka na Francusku, glad i klimatske promjene. Kažu da je najavio i inflaciju.
Ali lako je tako, predvidi, majstore, nešto za trusno hrvatsko tlo, kad si tako vidovit!
Naravno, ovaj poznati liječnik i prorok iz 16. stoljeća nije ništa kazao o zbivanjima koja nas čekaju ove godine u Lijepoj našoj. Tko zna, možda je i njega zavarala činjenica da u 2022. nemamo nikakvih izbora! Za razliku, recimo, od susjedne Slovenije, koju očekuju čak tri izborna ciklusa. Od parlamentarnih preko predsjedničkih do lokalnih izbora.
Sudeći po uvjerljivoj razlici u rejtinzima koju vladajući HDZ ima pred oporbom, reklo bi se da će u Hrvatskoj do kraja 2022. ustvari biti jako dosadno. Čista bonaca. Po zadnjem IPSOS-ovom Crobarometru, objavljenom pred sam Božić, HDZ je na uvjerljivih 29,7 posto, SDP-ov pad se zaustavio na 13,1, Most se nakon solidnog odjeka svoje referendumske inicijative dobacio do 10,6, Možemo je na 8,8, a iznad izbornog praga je još i Domovinski pokret koji uživa 5,3 posto podrške građana...
Hoće li premijer Andrej Plenković započinjati u naizgled "mrtvoj" godini rekonstrukciju Vlade, teško je reći, iako kandidata ima (prije svega Darko Horvat, ministar prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, i to zbog obnove). U svakom slučaju, opuštanje i eventualno spuštanje razine očekivanja od ministara bi mu se dugoročno moglo obiti o glavu, piše Slobodna Dalmacija.
Referendumske priče
Naime, upravo je referendumska inicijativa vezana uz COVID mjere pokazala da za vladajuće opasnost može doći i iz neočekivanih smjerova, ne nužno kroz "klasične" političke teme. Pa se tako ispostavilo da je upravljanje pandemijom za vlast postalo potencijalno osjetljivijom točkom od bilo kojeg skandala nekog od HDZ-ovih ministara (Gabrijela Žalac je samo najnoviji, iako drastičan primjer), pa čak i od obnove koja je još uvijek u "papirnatoj" fazi.
Populistički diskurs političara koji će se nadmetati za ulogu pravednika i boraca "za narod" protiv "korumpiranih elita" zasigurno će biti još popularniji, što će nam donijeti manje argumentiranih sadržaja i inicijativa, tj. manje sadržaja, a više "zapaljivih tema" s potencijalom mobiliziranja najšireg kruga potencijalnih birača.
Baš kao što sada svi govore o referendumu zbog "stožerokracije" kako to inicijatori vole kazati, tko zna, možda za 10 mjeseci budemo jednako žučno raspravljali o nekoj drugoj temi koja bi mogla jednako uspješno polarizirati javnost. Evo recimo o reguliranju teme pobačaja, već dugo čekamo novi zakon na tu temu...
Kako god, očito je da vladajući imaju razloga više brinuti zbog mogućih "bočnih" udara nego zato što će se netko argumentirano usprotiviti poreznoj reformi, neprovođenju odlučnije reforme u javnoj upravi, zdravstvu, ili će ponuditi razrađenu alternativu na neku od tih tema...
Ako i ne dođe do referenduma u kojem je populistički i antiznanstveno nastrojeni Most pronašao svoju nišu za vabljenje birača – pravni stručnjaci su većinom složni u ocjeni da će referendumska pitanja teško preživjeti test provjere njihove ustavnosti utemeljenosti – jedno je ipak sigurno. Plebiscitarni način odlučivanja birača trebao bi nakon više od dva desetljeća demokracije u Hrvata prestati biti bauk, odnosno, u 2022. ćemo, ako već i ne dođe do održavanja samog refereduma, dobiti novi zakon o referendumu (podsjetimo, suverenisti nisu uspjeli s potpisima za referendum o euru).
To bi trebalo dovesti do preciznijeg uređenja tog područja manifestiranja izravne demokracije, jer svi se slažu da je postojeći zakon manjkav. Trenutno je previše toga u zraku, od rokova pa do pitanja prebrojavanja potpisa. Novi zakon bi trebao onemogućiti bilo kakve manipulacije, "umetanje" potpisa prikupljenih ranije za neke druge inicijative, itd... Cilj je olakšati čitavi proces, ujedno ipak i onemogućiti da se kroz populističke inicijative ugrožava ustavni poredak.
Ako i ne dobijemo referendum, ove ćemo godine, po svemu sudeći, dobiti zeleno svjetlo za ulazak u dvije "dublje" eurointegracije – šengenski prostor i europodručje. Sve to negdje tijekom lipnja. Pritom valja reći da je odluka o ulasku u europodručje nešto izvjesnija od ulaska u Schengen.
Stopa inflacije jedini je neizvjestan kriterij u procesu ulaska u eurozonu. Ona, naime, ne smije biti veća od 1,5 postotnih poena prosječne stope inflacije za tri zemlje EU-a s najnižom inflacijom u godini koja prethodi preispitivanju stanja u zemlji kandidatkinji. No, HNB očekuje da će stopa inflacije kod nas biti na razini stope inflacije u eurozoni i da ne bi trebala imati problema s tim kriterijem.
Dupli pas s eurom
Zato se nadamo da će u lipnju biti potvrđeno kako u europodručje ulazimo 1. siječnja 2023., nakon čega slijedi i formalna odluka koju donosi Ecofin, tijelo koje čine ministri financija svih zemalja članica EU-a.
Bude li sve sve po planu, od ljeta možemo očekivati uvođenje dvojnog iskazivanja cijena (u kunama i eurima) u trgovinama i kafićima, što je praksa pred uvođenje europske valute kako bi se spriječilo "muljanje", a potrajat će i do godinu dana nakon uvođenja eura, donosi Slobodna Dalmacija.
Važna napomena: analitičari očekuju nastavak rasta prosječne neto plaće u Hrvatskoj (ona je u posljednjih pet godina porasla za 1500 kuna) pa bi, do ulaska u zonu eura, trebala iznositi 1000 eura.
Što se tiče Schengena, odluku priželjkujemo u prvom polugodištu, tijekom francuskog predsjedanja (pa ipak smo mi sad neki strateški partneri, je li, a i nismo baš jeftino platili te Rafale...), no tu bi stvari mogla zakomplicirati činjenica da su Bugarska i Rumunjska u "čekaonici" ulaska u prostor bez kontrola na unutarnjim granicama EU-a, još od 2011. godine!
Odluka se donosi jednoglasno, i ne može se isključiti da će neka od članica blokirati naš ulazak, a sigurno će i Sofija te Bukurešt praviti pritisak u smislu "ako mogu Hrvati, zašto mi još čekamo?".
Vlada najavljuje i toliko spominjanu reformu zdravstva, zahuktavanje obnove potresom poharanih područja (samo kroz Fond solidarnosti EU-a na raspolaganju nam je 14,6 milijardi kuna), nakon što u prošloj godini nije izgrađena niti jedna kuća u državnoj režiji!
Slijedi i daljnje rasterećenje poduzetnika od parafiskalnih davanja, a od 1. siječnja mogu računati i na veće potpore. Dobit ćemo i novi model obiteljske mirovine, porast će i minimalna studentska satnica. Ekološki osvješteniji postajemo silom prilika, ako već sami nismo neka avangarda, pa smo tako srednje plastične vrećice napokon, umjesto da i dalje završavaju na Karepovcu ili Jakuševcu, poslali – u povijest.
Iako bi Grmoja, Bulj i ekipa dali sve da ovo bude godina Mosta, daleko je sigurnije konstatirati da je pred nama – godina mostova! Najiščekivaniji, pelješki most bi - ne zapne li s pristupnim cestama! - trebao biti pušten u promet krajem lipnja (e to, priznat ćete, ni Nostradamus nije mogao predvidjeti!), a ukupna dužina svih deset mostova koji će u 2022. biti pušteni u promet iznosi osam kilometara (od toga na pelješki otpadaju 2,4 kilometra). Naime, očekuje se dovršenje mosta na Dravi (on je sa svojih 2,5 kilometara i najduži u RH!), kao i Most preko Korane, Most Kupa, Most Cetina, Most Ston, Most Halasica, mostovi Dumanja jaruga 1 i 2, Most Gradiška...
Sad su priča oklopnjaci
Ono što su u 2021. bili višenamjenski borbeni zrakoplovi, to će u ovoj biti – oklopna vozila. Jedina je dilema – prihvatiti američku donaciju rabljenih oklopnih gusjeničara Bradley, što za sobom vuče i obvezu skupe modernizacije, ili se odlučiti za njemački Lynx, čija bi nabava možda bila pragmatična zato što Česi koji kupuju Đuru Đakovića proizvode komponente upravo za ta vozila.
Nije teško predvidjeti da će "oklopnjaci" biti i izvor novih prepucavanja na relaciji Ured predsjednika – Vlada RH. Manjak ovlasti i višak slobodnog vremena su nezgodna kombinacija, pa je za očekivati nove verbalne žaoke, prije svega s Pantovčaka prema izvršnoj vlasti.
Za kraj smo ostavili i nadu da će se 22. svibnja ipak održati koncert Iron Maidena u zagrebačkoj Areni. I da ćemo utakmice "vatrenih" u Kataru (po prvi put u zimskom terminu Mundijala), moći gledati "čoporativno", u fan zonama.
Što bi sad to trebalo značiti? Pa upravo bi okupljanje većeg broja ljudi bez COVID potvrda bio najbolji dokaz da je prokleta pandemija konačno popustila, ako je već teško očekivati da će dosadni virus već ove godine sasvim nestati.