Otvorenim pismom premijeru Andreju Plenkoviću obratila se majka iz Splita, dugogodišnja žrtva obiteljskog nasilja. Osim fizičkog zlostavljanja, prolazila je i još uvijek prolazi psihičku torturu konstantnih prijava bivšeg partnera. Posljedica svega je da je godinu i pol dana bila odvojena od svog djeteta s kojim se ponovno susrela tek nakon sudske ovrhe.
Sada majka i dijete žive zajedno, ali ona i dalje nema svoj mir jer je postala žrtva institucionalnog nasilja države. Duboko potresena ubojstvom žrtve obiteljskog nasilja u Splitu, odlučila je dignuti svoj glas za svaku ženu koja se boji, koja živi u strahu i koja godinama trpi jer ne vjeruje ovom i ovakvom sustavu.
Identitet majke i kronologija njezina slučaja poznati su redakciji Slobodne Dalmacije koja je objavila priču, a u nastavku pročitajte što je napisala.
“Danas je nad Splitom cijeli dan sunce, šušur je u gradu, život se u Splitu vraća u normalu kao da se baš ništa nije dogodilo. Ni po čemu se ne da primijetiti da se u ovom gradu prije samo nekoliko dana dogodila strašna tragedija. Kao da smo pomalo zaboravili ugasli život još jedne zlostavljane žene.
Agonija bez kraja
Poštovani Andreju Plenkoviću, ja želim vjerovati da Vi ipak možete nešto napraviti. Tko bi drugi osim Vas kao predsjednika Vlade mogao spriječiti nasilnike, primitivce i kriminalce da rade kaznena djela? Čvrsto vjerujem da baš Vi to možete. Morate samo to i željeti, okružiti se ljudima koji isto to žele, mogu i hoće, pa čak i više od Vas.
Nije ovo prvi put da Vam se obraćam, pisala sam Vam više puta, nikada od Vas nisam dobila odgovor. Dobila sam ih od Vaših najbližih suradnika, a tih odgovora zasramili biste se i Vi, gospodine Plenkoviću. Želim Vam ukazati da baš Vi možete puno napraviti u dva najproblematičnija područja ili ministarstva, a to su Ministarstvo socijalne skrbi te Ministarstvo pravosuđa.
Nedopustivo je da u jednoj uređenoj europskoj državi, u 21. stoljeću, kada u 2018. godini prijavite obiteljsko nasilje, a za to ste hrabrost skupljali godinama, te prijavite povredu djetetovih prava i niz drugih kaznenih djela, prvo ročište vam zakažu u 12. mjesecu 2021., a drugo u 4. mjesecu 2022. godine.
Za to vrijeme i žrtve i nasilnici žive svoje živote i ne događa se ništa značajno što bi žrtvi olakšalo situaciju, osim šta joj se agonija, strah i neizvjesnost produžavaju unedogled. Dakle, dok jedni odsjedaju po najskupljim hotelima, ekskluzivnim restoranima, česti su posjetitelji važnih događaja u ovoj zemlji, druže se s profesionalnim sportašima, političarima, drugima se život pretvara u pakao.
Za žrtve obiteljskog nasilja, nakon što pobjegnu od zlostavljača, slijedi ono najgore, a to je da postaju žrtva institucija jedne države na čijem ste Vi čelu, gospodine Plenkoviću. Žrtva onih institucija koje bi vam trebale biti pomoć i podrška.
Žrtve smo sustava
Nebrojene dane, mjesece i godine provodite obilazeći policijske postaje, CZSS, raznorazne urede, ali vrijeme vam ne ide u prilog. Trošite se do iznemoglosti, ispunjavate hrpe papira, ponavljate unedogled, ali unedogled! - sve što ste prošli svaki put svakome ispočetka, te od žrtve postajete nasilnik i niste svjesni i ne vjerujete što vam se događa.
U CZSS vas uglavnom optužuju koristeći već dobro poznate rečenice: “vi ne surađujete, vi ste krivi, vi ste izabrali krivog partnera, vi ovo, vi ono“... Zloupotrebljavaju svoj položaj i život vam pretvaraju u noćnu moru.
U policijskim postajama osjećate svu muku i gorčinu jer ste "žena“, vrijeđaju vas na seksističkoj osnovi i ne vjeruju. Ljudi koji bi vas trebali štiti vas plaše, zastrašuju i prijete! Na kraju vas i optuže.
Mjesece provodim po udobnim i prostranim kancelarijama, sjedim na tvrdim drvenim stolicama dok se ljudi preko puta mene njišu u udobnim kožnim foteljama gledajući kroz mene, listajući gomilu nepotrebnih papira, ne znajući što bi sa mnom, pa je onda najbolje nekako optužiti me i prijaviti kad nakon godina agonije dignete svoj glas.
Čajne kuhinje za pauzu su im bolje opremljene od pojedinih kvartovskih dućana. Takvi kroje naš život, sudbinu i mi smo mali i nemoćni pred jednim takvim aparatom, koji se zove država i njezine institucije.
Pritom moram i želim spomenuti one druge pojedince iz sustava koji požrtvovno rade svoj posao, daju nam nadu, vjeruju nam i pomažu onda kad nam je najpotrebnije. Malo ih je, ali ih ima. Hvala im!
Vjerujem da Vi dobro znate crne brojke o broju ubijenih žena kao žrtava obiteljskog nasilja. Jedne majke iz Splita više nema, izgubila je život na najgori mogući način.
Život se vraća u normalu kao da se ništa nije dogodilo. Nemojte da ostane na tome! Zaustavite nasilnike svih vrsta, gospodine Plenkoviću! Ja Vam želim vjerovati! Vi to možete! Molim Vas!”