Nezavisni američki novinar upozorava: ‘Od početka rata je 47 milijuna gurnuto preko granice gladi i jurimo u recesiju, a Zapad odbija ikakve pregovore. Odakle im pravo?‘

Aaron Maté novinar je Grayzonea, gdje vodi "Pushback" i suvoditelj emisije "Usefull idiots". Godine 2019. osvojio je nagradu Izzy za izvanredna postignuća u neovisnim medijima za izvještavanje o Russiagateu u The Nationu. Njegov tekst prenosimo u cijelosti.

Godine 2015., godinu dana nakon državnog udara koji je uz podršku SAD-a doveo do kijevske vlade naklonjene američkom establišmentu i kojom dominira krajnja desnica, profesor John Mearsheimer sa Sveučilišta u Chicagu izdao je oštro upozorenje. "Zapad vodi Ukrajinu na stazu jaglaca" (op.a. izraz za potragu za zadovoljstvom s katastrofalnim posljedicama), rekao je. "A krajnji rezultat je da će Ukrajina doživjeti uništenje."

Mearsheimerov razlog za zabrinutost bilo je ono što je on identificirao kao kampanju predvođenu Sjedinjenim državama za pretvaranje Ukrajine u NATO-ovu zastupnicu na ruskoj granici. Događaji koji su uslijedili nakon toga pokazali su da je profesor bio tragično dalekovidan i podcijenjen.

Korištenjem Ukrajine za "borbu protiv Rusije tamo", kako je to u siječnju 2020. rekao Adam Schiff, predsjednik obavještajnog odbora Kongresa, SAD nije samo žrtvovao nebrojene ukrajinske živote. Četiri mjeseca nakon ruske invazije, Bidenova administracija signalizira svoju spremnost da žrtvuje i ostatak planeta, posebno ona najranjivija područja, donosi Slobodna Dalmacija.

U članku pod naslovom "Ukrajinski rat gura milijune najsiromašnijih u svijetu prema gladovanju", Wall Street Journal sažima utjecaj ukrajinskog rata na globalnu glad:

"Svjetski program za hranu kaže da je povećanje cijena hrane i goriva od ožujka gurnulo dodatnih 47 milijuna ljudi u akutnu nesigurnost hrane, situaciju kada osoba više nije u stanju unositi dovoljno kalorija da bi održala svoj život i egzistenciju, čime se ukupni broj takvih ljudi popeo na 345 milijuna diljem svijeta. Od toga oko 50 milijuna živi na rubu gladi."

U energetskoj krizi koja je uslijedila nakon ruske invazije, dodaje New York Times, "najsiromašniji i najranjiviji" osjetili su "najteže posljedice". U Aziji i Africi, Međunarodna agencija za energiju nedavno je upozorila da su "više cijene energije značile da dodatnih 90 milijuna ljudi u Aziji i Africi nema pristup električnoj energiji".

Invazijom na Ukrajinu, umjesto da je iscrpila sva diplomatska rješenja, Rusija snosi očitu odgovornost za krizu. Ukrajinski izvoz žitarica, koji hrani više zemalja, naglo je opao. Rusija je zanijekala blokiranje ukrajinskog žita, umjesto toga okrivljujući Kijev za opsežno miniranje njegovih crnomorskih luka. Ukrajina je odbila razminirati te luke iz razloga samoobrane, tvrdeći da bi to moglo pozvati daljnje ruske upade. Turska, koja je posredovala u pregovorima između dviju strana, upravo je najavila dogovor koji je na čekanju kako bi se izašlo iz slijepe ulice.

Ali čak i ako se sporazum koji je poduprla Turska provede, glavni uzrok prehrambene krize ostat će. Režim sankcija protiv Rusije pod vodstvom SAD-a blokirao je međunarodna plaćanja za rusku robu i potrebne izvozne dozvole, uključujući pošiljke hrane. Kao što primjećuje New York Times, "rastuće cijene gnojiva, potaknute sankcijama Rusiji i Bjelorusiji, zajedno s visokim globalnim cijenama energije, proširuju opseg nestašice hrane čineći proizvodnju i transport hrane skupljim diljem svijeta."

youtube photo

Čelnik Afričke unije Macky Sall povezao je američke sankcije s nestašicom hrane na tom kontinentu. "Proturuske sankcije pogoršale su ovu situaciju i sada nemamo pristup žitu iz Rusije, prvenstveno pšenici", upozorio je Sall u lipnju. "I što je najvažnije, nemamo pristup gnojivu. Situacija je bila loša, a sada je postala gora, stvarajući prijetnju sigurnosti hrane u Africi."

Umjesto traženja diplomatskog rješenja u Ukrajini koje bi moglo okončati rat i popratnu svjetsku oskudicu, SAD je izbjegavao pregovore s Rusijom i jasno stavio do znanja da je čak spreman tolerirati globalno gladovanje.

Citirajući intervjue s Bijelom kućom, Washington Post izvještava da su Bidenovi "dužnosnici opisali uloge kako bi se osiguralo da Rusija ne može progutati Ukrajinu — ishod za koji dužnosnici vjeruju da bi mogao ohrabriti Putina da napadne druge susjede ili čak udari na članice NATO-a — kao toliko visoke da je administracija spremna podnijeti čak i globalnu recesiju i sve veću glad." (naglasak dodan)

Ono pitanje, na koje se još nije odgovorilo, je zašto je skupina dužnosnika u Washingtonu sebi prisvojila pravo da "podnose" globalnu recesiju i sve veću glad – uključujući guranje milijuna u glad – u ime ostatka planeta?