Djeca s dobro reguliranom epilepsijom mogu pohađati vrtiće, i pohađati nastavu u školi prema svojim mentalnim sposobnostima. Edukacija nastavnika i osoblja koje brine za dijete važna je u prilagodbi na mogući napadaj u školi odnosno vrtiću. Informacije poput prepoznavanja određene vrste napadaja, predviđanje situacija u kojima bi moglo doći do napadaja poput bljeska svjetla, u tijeku usnivanja ili buđenja iz sna, kod naglih i glasnih zvukova i slično, moraju biti jasno objašnjene osobama koje borave uz dijete, piše pedijatrica Maša Malenica za Plivazdravlje.
Ponekad se preporuča dati i pisane upute oko načina primjene lijekova tijekom napadaja, potrebe pozivanja roditelja ili hitne medicinske pomoći, te potrebe za odlaskom s nastave radi napadaja. Sva preporučena edukacija i komunikacija je neophodna kako bi se izbjegle panične situacije i pokušalo na što lakši način prebroditi sve poteškoće ove bolesti. Kod djece s dobro reguliranom epilepsijom ili napadajima poput apsansa moguće je redovno pohađanje škole uz izvršavanje svih svojih obaveza poput vršnjaka. Uz određene vrste antiepileptičkih lijekova, osobito u početku terapije, dijete može osjećati pospanost, mučninu, hiperaktivnost ili kognitivna odstupanja koji mogu prolazno utjecati na usvajanje novog gradiva i boravak u školi. Za ovakve situacije potrebno je razumijevanje nastavnika i odgajatelja kao i za pojačanu pomoć kod djece s apsans napadajima. Individualizirani pristup bez dodatne stigme će svakom djetetu s epilepsijom olakšati povratak među svoje vršnjake i nastavak školovanja kao i prije bolesti, navodi liječnica.
Dr. sc. Ivan Bielen pak odgovara na pitanja o tome što smiju i ne smiju epileptičari.
- Bavljenje sportom općenito ima vrlo povoljne učinke, a u osoba s epilepsijom uočen je i povoljan utjecaj na učestalost i težinu napadaja. To se tumači utjecajem sporta pri prevladavanju akutnog ili kroničnog stresa koji su dobro poznati provokativni faktori za izbijanje napadaja. Osim toga, bavljenje sportom jača osjećaj samopouzdanja i umanjuje društvenu izoliranost koja ponekad prati epilepsije.
Prilikom odabira sportskih aktivnosti, osim individualnih afiniteta, najvažnije je da korist bude veća od potencijalnih rizika. Tu je potrebna individualna procjena, najbolje u suradnji s liječnikom-epileptologom. Svaki sport ima specifične opasnosti koje treba realno sagledati i planirati odgovarajuće zaštitne mjere. Isto tako je prilikom procjene rizika potrebno uzeti u obzir kolika je vjerojatnost da dođe do napadaja.
Kao uostalom i kod ljudi koji nemaju epilepsiju, najzdravije je rekreativno, ali redovito bavljenje sportom. Mjere opreza mogu se razvrstati u nespecifične (npr. izbjegavanje većih opterećenja prilikom visokih temperatura zraka), te specifične za pojedini sport (npr. plivanje uz dobra plivača koji je upoznat s tehnikom spašavanja) - kaže taj liječnik.
