Koliko sam vidio na svome računu obveznog mirovinskog fonda, posljednjih mjeseci nema uopće prihoda, prikupljeni novac se ne uvećava, čak se i smanjuje, što znači da imamo problem s budućim mirovinama jer prije su prinosi bili kakvi-takvi, sad ih uopće nama, piše Slobodna Dalmacija.
Požalio nam se tako jedan čitatelj i nije pogriješio jer su, primjerice, travanjski prinosi svi u minusima. Podaci Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga (Hanfa) navode da se krajem travnja ukupna imovina obveznih mirovinskih fondova, ili fondova drugog mirovinskog stupa, onih u koje se izdvaja pet posto bruto plaće, smanjila 1,6 milijardi kuna. Naravno, rezultat je to svih loših događaja ove godine i nesigurnosti na tržištima koje utječu na ulaganja, investicije, cijene dionica i obveznica u kojima fondovi čuvaju novac.
Još jedna kriza, nakon velike financijske, pa pandemije i zatvaranja ekonomija, stigla je s ruskom agresijom na Ukrajinu. I prije toga počela su poskupljenja energenata pa hrane i svega ostalog. Inflacija je raširila krila u svijetu i Hrvatskoj, u kojoj u svibnju inflacija teži 9,4 posto, dok se nade polažu da će se početi smirivati u drugom polugodištu ove godine.
Uvijek se za prinose mirovinskih fondova govori kako ih ne treba promatrati kratkoročno, nego na duge staze i da su od početka rada obveznih mirovinskih fondova, a tome ima više od dvadeset godina, prosječni prinosi oko 5,5 posto. Ipak, postoji jedno “ali”, to su nominalni prinosi, a ne realni.
O realnim prinosima i strahovima zaposlenih iz čijih se plaća svakog mjeseca izdvajaju doprinosi u drugi stup da će ih, kad budu odlazili u mirovinu, koštati minusi koji su se nakupili iz proteklih loših vremena za tržišta i fondove od 2008. do danas, pitamo dr. Predraga Bejakovića, s Instituta za javne financije.
Uvijek postoji rizik
– Smatra se da je inflacija u tom razdoblju od 20 godina bila na razini od dva posto, tako da bi realni prinos bio na razini od 3,84 posto. Gledamo li prinose do kraja prošle godine, to nije malo, to su pristojni prinosi koji su u međunarodnim usporedbama jako dobri. Slažem se da su pali i da to nije dobro, ali uvijek postoji rizik. Glupo je nešto tvrditi i govoriti da je nešto gotovo sigurno, jer se stvari mijenjaju iz dana u dan, ali u dugom roku trebalo bi biti dobro sve s mirovinama onih koji danas strahuju. Nezgodno je to što se više stvari poklopilo, cijene hrane rastu, inflacija divlja, možemo reći da to nije tako strašno, ali sve utječe na mirovinski sustav – objašnjava dr. Bejaković, koji podsjeća da smo već vidjeli lošije stvari s inflacijom krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina prošlog stoljeća.
Neto imovina obveznih mirovinskih fondova se sa 133 milijardi kuna s kraja prošle godine smanjila na 131,4 milijarde kuna krajem travnja. Samo u travnju se imovina obveznih mirovinskih fondova smanjila za 717,8 milijuna kuna, u ožujku je bila rasla 2,1 milijardu kuna, ali je zato u veljači bila pala za 3,1 milijardu kuna.
Taj minus skuhala je ruska agresija na Ukrajinu.
Iz Hanfe navode da je porast makroekonomskih neizvjesnosti u prvoj polovini veljače prouzročio porast globalne premije za rizik, što se negativno odrazilo na vrednovanja na financijskim tržištima, kako stranim, tako i domaćem. Eskalacija geopolitičkih tenzija u drugoj polovini veljače kreirala je dodatan vanjski šok na cijene dioničkih i obvezničkih vrijednosnih papira na međunarodnim tržištima. Naravno, ni domaća tržišta nisu ostala imuna pa je, kad se sve zbroji, logično da je pala imovina mirovinskih fondova i prinosi. Ipak ne onako kako su pale cijene 2008., kada su nominalni prinosi bili zaronili 12,50 posto.
U travnju je prinos za kategoriju fondova B, kategoriju umjerenog rizika, u kojoj je najviše imovine, ili 92 posto vrijednosti drugog mirovinskog stupa, i najviše članova, njih 89 posto od 2,1 milijuna, bio minus 0,88 posto, godišnji prinos iznosio je 1,36 posto, dok su anualizirani prinosi od početka rada iznosili 5,28 posto. Fondovi kategorije B na kraju prošle godine imali su oko 58 posto sredstava uloženih u domaće državne i korporativne obveznice te oko 34 posto na domaćim i inozemnim dioničkim tržištima i UCITS fondovima.
Na pitanje što uopće preostaje građanima, kako se mogu zaštititi, je li izlaz u dodatnoj štednji ako se za nju uopće ima mogućnosti, dr. Predrag Bejaković naglašava:
– I dodatna štednja je podložna inflaciji i svim kretanjima o kojima govorimo. I euro je podložan inflaciji. Moramo biti svjesni da nam država ne može osigurati sredstva za starost i da se za sebe moramo pobrinuti u mladosti, a svi to podcjenjujemo koliko ćemo dugo živjeti i kad pitate mlade o očekivanoj dobi života, oni govore o 60 ili 65 godina. A u Hrvatskoj se prosječno živi nešto malo kraće od prosjeka Europske unije, muškarci 78 godina, a žene 81 godinu. O starosti se malo razmišlja.
Ukinuti ‘drugi stup’ ili ne
Dr. Bejaković dodaje i da se u Hrvatskoj povremeno javljaju ideje o ukidanju drugog stupa, ali njime se makar jednim dijelom u budućnosti skida briga s države i djece budućih umirovljenika.
Jer u protivnom sve pada na buduće generacije, na rođenu i nerođenu djecu.
– Mi možemo biti nezadovoljni mirovinskim sustavom, i prvim i drugim stupom, ali zaboravljamo da su se mirovine uvijek isplaćivale i da država nema otkud dati, nego uzeti od onih koji rade. Mi zaboravljamo te neke osnovne stvari – ističe dr. Predrag Bejaković.
Nije to jedina muka. Jer, kao što se dobro zna, ne cvatu ruže ni u fondu solidarnosti koji danas isplaćuje manje mirovine za dulji mirovinski staž. U Hrvatskoj tako danas bolje mirovine primaju oni koji su kraće radili i ranije otišli u mirovinu jer se sa svakom promjenom uvjeti pooštravaju za odlazak u mirovinu. Tako je 15 tisuća ljudi koji su u mirovinu otišli ove godine u svibnju primilo prosječnu mirovinu od 2670 kuna za prosječnih 32 godine i 10 mjeseci radnog staža. Ostalih 1,1 milijun umirovljenika koji mirovine primaju temeljem zakona o mirovinskom osiguranju imaju prosječnu mirovinu od 2706 kuna za 30 godina i 11 mjeseci radnog staža.
Jedino što stvarno može koliko-toliko popraviti mirovine jest rast zaposlenosti i uplata u mirovinske fondove prvog i drugog stupa, a toga nema bez gospodarskog razvoja i napretka. A ni toga baš nema na vidiku, zbog čega se u Hrvatskoj smanjuje broj onih koji uplaćuju u mirovinske fondove jer rade i pridonose mirovinskim sustavima Njemačke, Austrije, Irske...