Nakon najnovijih uputa o primanju treće 'booster' doze cjepiva protiv COVID-a, koja se sad može primiti i tri mjeseca poslije druge, a ne kao donedavno nakon šest mjeseci, dosta je upita građana o tome trebaju li prije još jednog zavrtanja rukava ipak provjeriti razinu antitijela, kao što to rade neke europske zemlje. Švicarci primjerice prije treće doze, mjere protutijela u plazmi, pa na osnovu toga donose odluku o datumu docijepljivanja, piše Slobodna Dalmacija.
Liječnici s kojima smo razgovarali, smatraju da je to nepotrebno.
- Znamo da imunost s vremenom opada to je jasno znanstveno dokazno. Pa i onima koji imaju zadovoljavajuća antitijela, booster doza neće škoditi. Neće im se ništa dogoditi ako je uzmu, razina protutijela samo će porasti i osnažiti njihov imunološki odgovor, odnosno učiniti ga spremnijim za obranu organizma u slučaju zaraze Sars-CoV-2 virusom – tumači epidemiolog prof. dr. Branko Kolarić iz Nastavnog zavoda za javno zdravstvo "Dr. Andrija Štampar".
Kad govorimo o testovima koji detektiraju razinu protutijela, postoje dvije osnovne vrste: oni koji mjere jesu li antitijela prisutna u organizmu i drugi znatno kompliciraniji koji ispituju u kojoj su mjeri ta postojeća antitijela djelotvorna protiv virusa. I jedni i drugi testovi potvrđuju jesmo li bili u kontaktu s virusom, samo što su ovi potonji neutralizacijski znatno precizniji i ne obavljaju se u privatnim laboratorijima. Serološki testovi detektiraju prisutnost antitijela (specifični imuni odgovor) na SARS-CoV-2 antigenske proteine, u uzorku krvi. Razina antitijela je pokazatelj da jesmo odreagirali, stvorili smo antitijela, imamo zaštitu. Međutim koja je to razina koja nas štiti, koja nam je stvarno učinkovita, ne zna se. Ako je izmjerena koncentracija protutijela izrazito visoka, pretpostavlja se da među njima ima dovoljna količina i onih zaštitnih, neutralizacijskih protutijela.
- Protutijela koja se mjere serološkim testiranjem su tzv. vezujuća antitijela (binding antibodies). To nisu neutralizirajuća antitijela, nego se na osnovu njih ona procjenjuju. Neutralizirajuća protutijela su ona, koja virus uništavaju. I test na ta protutijela ne može se raditi rutinski u privatnim laboratorijima. Taj se test izvodi na živoj stanici i živom virusu, pod posebnim uvjetima – objašnjava naš sugovornik.
Dr. Kolarić je s timom kolega nedavno proveo serološko istraživanje standardnom metodom određivanja protutijela (ELISA), kao i drugi zahtjevniji test detekcije neutralizacijskih protutijela u jednom domu za starije u Zagrebu. Rezultati su pokazali da je 50 posto ispitanika nakon šest mjeseci od druge doze imalo zadovoljavajući titar, 25 posto negativan i 25 posto jako nizak. Riječ je o vrlo preciznom testiranju koje se provodi na stanicama bubrega zelenog afričkog majmuna u kojima se nalaze živi koronavirusi i njime se detektira da li protutijela koja postoje zaista ubijaju virus. Test se radi tako da se serum osobe stavi na staničnu kulturu bubrega zelenog majmuna i potom promatra prestaje li SARS-CoV-2 rasti. Ako ne raste onda kažemo da su protutijela neutralizirala virus.
- To su skupa istraživanja, i zemlji imamo samo dva ili tri laboratorija u kojima se to može raditi. Tu moraju biti posebni uvjeti, mogli bismo reći kao u NASI, od cirkulacije zraka, dvostrukog ulaza itd – veli dr. Kolarić.
Građani koji žele vidjeti kakva je razina protutijela uglavnom odlaze u privatne klinike gdje se rade jednostavniji serološki testovi iz krvi i stoje od 150 do 350 kuna. Takvo testiranje protutijela je moguće napraviti i preko uputnice HZZO-a bez plaćanja, no samo u iznimnim slučajevima koje je odredio HZJZ. Mora postojati točno pripisana medicinska indikacija kao što je primjerice akutna infekcija s kliničkim simptomima koja ukazuje na COVID-19 i traje sedam dana ili više, a PCR je pokazao negativan rezultat na COVID. Tada serološko testiranje služi kao alternativna metoda utvrđivanja bolesti i doktor može izdati uputnicu na račun HZZO-a.