Mnoge je iznenadila četnička ikonografija, zastave s porukama ‘S verom u Boga-za kralja i otadžbinu‘, na finalu Australian opena. Neki su još više iznenađeni time što se pod takvom crnom zastavom srpskih rojalista i fašista slikao i sam Novak Đoković, apsolutni ‘svetski šampion‘ u tenisu, ali i u osobnoj gluposti. Na fotografiji koju je na svom Twitteru objavio novinar Aleksandar Brezar ‘teniski car‘ se tupo smijulji dok u pozadini objektivom hvata četnički artefakt, piše Slobodna Dalmacija.
Đoković se zadnjih godina uglavnom promovirao kao antivakser i pobornik raznih šamanskih rituala: rado je odlazio na bosanske ‘piramide‘ u Visokom skupljati energiju za odlučujuće sportske priredbe. No, za sebe je uvijek dosad tvrdio kako je osoba operirana od bilo kakvog ekstremizma, te je bio rado viđen gost i u Hrvatskoj i u BiH.
Slikajući se s zastavom Ravnogorskog četničkog pokreta, pod kojom su izvršeni svirepi ratni zločini i u Drugom svjetskom i u velikosrpskim osvajačkim ratovima devedesetih, Nole je definitivno iskliznuo iz tračnica temeljne ljudske etike koja bi po definiciji morala resiti sportaše svjetskoga ranga.
Četništvo u Australiji, inače, već 70 godina ima jako duboke i razgranate korijene. Preživjeli pripadnici gerilskoga pokreta Draže Mihailovića su nakon Drugog svjetskog rata masovno emigrirali u Australiju, Kanadu, Veliku Britaniju i SAD. Baš nijedan nije završio u Rusiji koju su, za razliku od današnjih četnika u Srbiji, smatrali najljućim neprijateljem i centrom svog svjetskog zla. Kao ljute antikomuniste i neprijatelje svojih neprijatelja, zapadne zemlje su ih primale raširenih ruku, potičući nerijetko njihov politički rad i tolerirajući među njima čak i ordinarne zločince.
Četnici su u zapadnim demokracijama posve slobodno djelovali, organizirali javne marševe, stvarali svoje organizacije i vrbovali sljedbenike, izdavali knjige i novine, pokretali radio-stanice i kritizirali jugoslavensku jednostranačku diktaturu. Kao što je poznato, njihov kralj je, za razliku od komunista, s punim ljudskim i povijesnim pravom zabranjivao druge stranke, svirepo ubijao političke protivnike, kritičare tukao žandarskim kundacima i njima punio tamnice.
U Australiji su spomenici i biste đeneralu Draži Mihailoviću nicali još šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća, i to kao gljive poslije kiše. Emigrantski obračuni po klubovima bili su česti, baš kao i hrvatske diverzije protiv spomenika bradatome razbojniku. Četnici danas najmasovnije djeluju u Sydneyu i Melbournu: tamo se i Srpski nacionalni centar zove „Dragoljub Draža Mihailović“, dok imena koja slave druge slavne koljače, Ravnu Goru ili Treći srpski ustanak rese srpske škole i razne sportske klubove. Srpsko-hrvatski obračuni navijača po utakmicama su također australska emigrantska tradicija.
Srpski četnici Australije često organiziraju projekcije propagandnih filmova o četničkim ‘herojstvima‘, a neke su i producirali vlastitim novcem. Imaju i svoje blogere koji aktivno djeluju protiv navodnih pokušaja demoniziranja Srba u tamošnjoj javnosti. No, nakon što je list "The Australian" sudski dokazao ratne zločine kapetana Dragana u Hrvatskoj i BiH, o kojima je svojedobno pisao, a naročito nakon australskog izručenja Vasiljkovića Hrvatskoj 2015. godine, javni status četnika u Australiji znatno se derogirao.
Sve do prije tri godine australski četnici su punopravno sudjelovali i u tradicionalnom mimohodu australskih i savezničkih ratnih veterana koji se održavao u Melbourneu u državi Victorija. S veteranskog marša naposljetku su protjerani 2019., jer je organizator prihvatio argument da je riječ o dokazano terorističkim postrojbama, a ne regularnoj ili savezničkoj vojsci.
Srpski četnici Australije/Serbian Chetniks of Australia imaju i svoju propagandnu Facebook grupu. Kratak pogled na istu dovoljan je za spoznaju evolucijskog i mentalnog okvira u kojemu ti ljudi žive, i to usred jedne od najprogresivnijih zemalja Zapada.