"Hoćeš da te zadavim, čula sam u nevjerici, a već sekundu kasnije primio me za vrat, stisnuo i bacio na pod. Mislila sam da sam doslovce gotova. Djeca i mame u čekaonici su vrištali, a sve su gledali njegova supruga i dijete. Srećom uspjeli su ga svladati dvojica očeva koji su bili u pratnji svoje djeca, a ja sam pobjegla u ambulantu. Ruka mi je slomljena, loše sam, još ne mogu doći k sebi premda je prošlo gotovo četiri dana", opisuje za Jutarnji medicinska sestra Renata Brkić, užas koji je doživjela nakon napada bijesnog oca prošlog petka pred kraj radnog vremena.
U tom je nevjerojatnom nasilništvu u glavnoj ‘ulozi‘ bio mladi liječnik, kojem je nezadovoljstvo zbog čekanja na ispričnicu za dijete pomračilo um, što je dodatno sablaznilo javnost, ali i policajce koji su došli na lice mjesta. Naime, kako kaže, gospođa Brkić jedan joj je šokiran policajac rekao kako im je počinitelj rekao da mu nije žao i kako bi sve ponovio.
"Nisam mislila da bi mi se to ikad moglo dogoditi. Imam 35 godina radnog staža, u bolnici i s malim pacijentima u pedijatrijskog ambulanti. Znam postupati i s djecom i roditeljima nikad u životu nisam imala nikakvih konflikata. Nisam očekivala napad, nisam ništa učinila da se obranim, ni djelićem mozga nisam pomislila da će me napasti premda je stalno vikao", objašnjava gospođa Brkić.
"Naime, supruga napadača tog je dana ranije došla po ispričnicu bez djeteta. No, u ambulanti je, osobito petkom, velika gužve. Tog je dana bilo stotinjak malih pacijenta s kojima jasno dolaze i roditelji a to znači i do 300 ljudi prođe kroz ambulantu o čemu svjedoči evidencija. Ona je ušla u ordinaciju nezadovoljna što baš u tom trenutku ne može dobiti ispričnicu. Rekla sam joj da pričeka doktoricu jer dijete nije bilo ranije na pregledu. No, nije čekala već je otišla. No, oko 19 sati, baš kad sam zaključala vanjska vrata, a u čekaonici je bilo još šest malih pacijenta čula sam kako netko panično zvoni odnosno ne miče se sa zvona. Došla sam do vrata, otvorila i onda je krenula kanonada urlanja, nisam mogla doći do riječi. Iza njega su stajali žena i dijete ali to ga nije smetalo. Nije prestao vikati, unio mi se u lice i zgrabio za vrat i tako je sve počelo. Srećom, spasili su me dobri ljudi", kaže gospođa Brkić i dalje vidno uznemirena onim što je doživjela i to od zdravstvenog djelatnika.