Dolazak američkog nosača aviona USS "Harry Truman" u Split, u trenutku kad svijet ozbiljno strahuje od mogućeg rusko-ukrajinskog rata koji bi, uz enormne žrtve, uzrokovao energetsku i gospodarsku krizu u Europi, snažna je poruka Hrvatskoj. Iako se ponekad čini da su bilateralni odnosi SAD-a i Hrvatske svedeni na poneku donaciju i prodaju rabljene vojne opreme, Amerikancima je ovog puta stalo da se poruka o važnosti ovog partnerstva čuje na svim razinama. Uz najviše izaslanstvo Hrvatske vlade, predvođeno premijerom Plenkovićem, u Splitu je ovim povodom boravio i otpravnik poslova Mark Fleming, koji je, do imenovanja novog veleposlanika, šef diplomatske misije SAD-a u Hrvatskoj. S njim smo, osim o bilateralnim odnosima, razgovarali i o ruskom utjecaju u regiji, potencijalnoj invaziji na Ukrajinu i novoj političkoj podjeli svijeta.
Čini se da su odnosi Hrvatske i SAD-a stabilni i dobri, ali imam dojam da naše dvije države surađuju isključivo u obrambenom i sigurnosnom sektoru. S druge strane, američki investitori u Srbiji zapošljavaju oko 22.000 ljudi. U 2020. Srbija je imala 79,1 milijun eura američkih investicija, a u prvom kvartalu iduće godine 23 milijuna. Za američke investicije u Hrvatskoj ne znam, a hrvatske investicije u SAD-u bi me iznenadile. U čemu je problem?
- Nije dovoljno reći da su odnosi snažni i stabilni. Rekao bih da je suradnja višeslojna, snažna i rastuća. Kad svodite račune onog što je učinjeno u tako dobrom partnerstvu, mnogo se toga izgubi. SAD je bio uz Hrvatsku na njezinu putu u EU i NATO. Prošla godina počela je otvaranjem LNG terminala, što je bio zajednički prioritet za obje naše vlade. Dakle, to je energetski sektor. Godina se zatvara ulaskom u program ukidanja viza. To je uspostavljanje veza među ljudima. Ovu godinu započeli smo finalizirajući nabavu borbenog vozila Bradley. To je sigurnosni sektor. Dakle, surađujemo u širokom spektru djelatnosti, iako je točno da je sigurnosni aspekt okosnica naše suradnje. Mislim da obje strane shvaćaju da postoji i mnogo prostora za rast i da su svakako gospodarski i komercijalni odnosi koje ste spomenuli ključan prioritet za obje strane, donosi Slobodna Dalmacija.
Znate, ovo je drugi put da radim u Hrvatskoj. Otišao sam 2016. - neke su stvari danas drugačije, neke su iste, ali jedna stvar je doista drugačija, a to je da gospodarstvo raste. Ovdje se pojavljuju vrlo važni sektori, posebice sektor tehnologija, za koju mislim da otvara puno mogućnosti za ulaganja iz Sjedinjenih Država. Stoga smo predani tome. Mislim da je Hrvatska vlada očito posvećena tome, poslovni ljudi također. Dakle, to je veza koja raste, usredotočeni smo na nju i nadamo se da ćemo uskoro vidjeti više američkih investicija.
Energetska sigurnost
Govorimo o budućnosti, ali u sadašnjosti nismo ostvarili značajne brojke. Možda zato što je Hrvatska malo tržište?
- Korona je očito stvorila brojne smetnje, ali i u tim okolnostima naš dvosmjerni trgovinski odnos značajno se širio svake godine. Kao što ste istaknuli, Hrvatska jest manje tržište i to joj otežava da se sama plasira. Znate, manjem tržištu je prirodno teže privući velika ulaganja. No, rekao sam, postoje brojne prilike za napredak i politička posvećenost tome. Izgradnjom plinskog terminala na Krku Hrvatska je učinila puno na tome da osigura svoju energetsku sigurnost. No može li to učiniti i za regiju? Mi mislimo da može. Hrvatska je postala i regionalni lider u korištenju obnovljivih izvora energije, i to su sve područja na kojima možemo graditi našu suradnju.
U kojoj fazi je Sporazum o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja između SAD-a i RH? Kad bi taj sporazum mogao biti potpisan i implementiran?
- Porezi su izrazito tehničko pitanja. Stručnjaci s obje strane sada rade na tome i nadamo se da ćemo to završiti ove godine. Dakle, politička volja postoji pa će se to i dogoditi, a samo još treba razraditi tehničke detalje.
Kako gledate na hrvatski odnos prema Ukrajini i Rusiji?
- Hrvatska je pouzdan i sposoban NATO saveznik i važna članica EU-a. NATO je jedinstven kad je riječ o Rusiji i Ukrajini, a SAD je složan s NATO-om i EU-om, pa u tome ne vidimo skretanja. Obje institucije, pa tako i Sjedinjene Države, dosljedno su komunicirale svoje poruke. S naše strane preferiramo diplomatsko rješavanje svih sigurnosnih problema koji postoje. Ali ako Rusija ipak poduzme određene korake, mislim da postoji jedinstvo oko potrebe nametanja ogromnih posljedica.
No dobro, ali predsjednik Milanović predstavlja Hrvatsku na samitu NATO-a na kojemu bi se konsenzusom trebala donijeti nova strategija Saveza, a njegove izjave o Ukrajini nisu na tom tragu.
- Ponovno kažem, u NATO-u nema razilaženja oko situacije u kojoj smo se našli, svi smo u vezi s tim ujedinjeni i želimo mir. NATO i SAD bili su jasni oko toga da želimo diplomatsku rezoluciju koja predstavlja naše jedinstvo. U takvom stavu nema pukotina.
Ostavlja li sukob predsjednika Milanovića i premijera Plenkovića posljedice na hrvatsku vanjsku politiku i međunarodne odnose?
- Mi se, iskreno, ne petljamo u unutarnju politiku i održavamo čvrste odnose sa svim političkim akterima. Rekao sam već, i to nije podilaženje, Hrvatska je zaslužila svoju reputaciju snažnog i sposobnog NATO saveznika, i to vidimo kao kontinuum.
Što mislite o političkim istupima predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića u Republici Srpskoj?
- Moramo pronaći politički put za napredak u Bosni i Hercegovini, a u tome postoje dva problema s kojima se trenutačno suočavamo. Prvi je pitanje retorike i separatističkog djelovanja Republike Srpske. I to je nešto na što mi u Sjedinjenim Državama, ali i međunarodna zajednica, trebamo snažno odgovoriti. Drugi je veliki problem - čijem smo rješavanju čvrsto predani, a za čije rješavanje je potrebna i politička volja lokalnih aktera - ograničena, ustavna i izborna reforma koja bi zemlji omogućila da bude stabilnija i sigurnija. Dakle, predani smo suzbijanju separatizma i traženju puta prema izbornoj reformi. Ali to, opet naglašavam, zahtijeva konstruktivno djelovanje lokalnih političkih aktera.
Dayton ostaje ustavni temelj
Što mislite o promjeni izbornog zakona u BiH koji bi Hrvatima dao vlastitu izbornu jedinicu?
- Znate da smo bili duboko uključeni u zajedničke napore SAD-a i EU-a koji bi trebali dovesti do ograničenih ustavnih i izbornih reformi neophodnih da BiH krene naprijed. Mi ne umanjujemo teškoće s kojima se tamošnji politički lideri suočavaju pokušavajući pronaći rješenje koje bi poštovalo strukture Daytonskog sporazuma koje nastavljaju osiguravati mir i definirati zemlju kao državu triju konstitutivnih naroda i drugih. Pritom treba ispuniti i zahtjeve Europskog suda za ljudska prava. Prema našemu mišljenju, bili smo blizu dogovora u nekim trenucima, ali potrebna je politička volja svih strana da se to dovrši. Jednu stvar smo pritom govorili svim stranama - ne može svatko dobiti sve što želi, ali može postići dogovor kojim će dobiti ono što mu treba. Nadamo se da će politički akteri naći načina da se dogovore o onome što im treba, umjesto da traže ono što maksimalno žele.
Slučaj Sejdić i Finci pokazao je da su u BiH diskriminirani svi koji se ne deklariraju kao pripadnici konstitutivnog naroda. Što je SAD poduzeo nakon presude Europskog suda za ljudska prava da se to promijeni s obzirom na to da je SAD „pokrovitelj“ sporazuma koji je do toga doveo?
- Kao što sam rekao, pokušavamo pomoći stranama da dođu do sporazuma kojim bi se poštovala prava svih građana Bosne i Hercegovine kako bi mogli aktivno sudjelovati u političkom životu. Također smo podržavali postizanje dogovora koji bi stabilizirao i reafirmirao ulogu Hrvata u toj zemlji. Hrvati u BiH su dio koji tu zemlju drži na okupu, a onda ćemo vidjeti i kako napreduje. Dakle, podržavamo oboje i u tom smislu podržavamo ograničene ustavne reforme koje poštuju prava svih građana, kao i nastavak izborne reforme koja učvršćuje položaj Hrvata u toj zemlji.
Dakle, podržavate izvjesnu prilagodbu Daytonskog sporazuma...
- Da, to je ono što smo rekli. Da bi se poštovala presuda Europskog suda za ljudska prava, potrebne su ograničene ustavne reforme. Takav postupak je pogrešno karakteriziran kao podrivanje Daytonskog sporazuma. On ostaje ustavni temelj, ali su mu potrebne izmjene da bi se poštovale donesene presude i ljudska prava svih u BiH.
Kakvo je vaše stajalište o situaciji u Crnoj Gori?
- Crna Gora je država s parlamentarnom demokracijom, a u takvim demokracijama ponekad dolazi do pada vlade. Sigurno je da podržavamo stabilnost u Crnoj Gori i da ćemo surađivati sa svakom vladom koja će Crnu Goru dovesti bliže Europskoj uniji i nastaviti svoj put u savezništvu NATO-a.
Smatrate li da je ruski utjecaj remetilački faktor u regiji?
- Treba razmotriti zemlju po zemlju. Ne, načelno ne procjenjujemo da Rusija igra pozitivnu ulogu u ovoj regiji, ali mislim da morate napraviti korak unatrag. Uzmite hrvatske susjede na jugu i istoku – primijetit ćete unutarnje i vanjske izazove za njihovu stabilnost. Interni izazovi proistječu iz ključnih pitanja kao što su korupcija i nedostatak demokratskog kapaciteta. Nemogućnost rješavanja tih pitanja otvara prostor vanjskim akterima da stvaraju više problema. Mi jesmo zabrinuti zbog uloge vanjskih aktera u pokušaju da ove zemlje odgurnu od mjesta gdje je njihova budućnost, naime, u potpuno slobodnoj i mirnoj Europi. Ali te zemlje same imaju obvezu ispuniti očekivanja u pridruživanju Europskoj uniji i NATO-u, ako to žele, i pritom same moraju riješiti pitanje korupcije i demokratskog deficita da bi se pokrenule u pravom smjeru.
Iako su Slovenija, Hrvatska, Crna Gora i Albanija članice NATO-a, objektivno je riječ o zemljama kojima je nužna pomoć u opremi, naoružanju i vojno-sigurnosnom obrazovanju da bi se podigle njihove obrambene sposobnosti, a s njima i interoperabilnost s drugim državama NATO-a, zar ne?
- Točno je da pomažemo puno, ali mogu govoriti samo o Hrvatskoj za koju sam zadužen. Uložili smo tri četvrt milijarde dolara u opremanje i modernizaciju Oružanih snaga jer je u našem zajedničkom interesu da Hrvatska bude snažan i sposoban NATO partner. Hrvatska je tome nedvojbeno posvećena. Vidljivo je to iz akvizicije borbenih zrakoplova, gdje je Hrvatska uložila znatna vlastita sredstva u nabavu NATO kompatibilnog sustava, potom nabava Bradleyja, na kojoj obostrano surađujemo. Sve u svemu, Hrvatska je zaslužila svoj status snažnog i sposobnog saveznika koji je u stanju pridonijeti zajedničkoj obrani i sigurnosti NATO saveza.
Vojna vježba „Neptune Strike 22“ zgodno se poklopila s novom ukrajinskom krizom… U kojoj fazi je ta kriza danas, mislite li da će ona eskalirati? Dođe li do nove otvorene ruske agresije na Ukrajinu, kako će se pritom ponašati NATO?
- Vjerojatno ste vidjeli komentare Washingtona. Mi smo duboko zabrinuti onim što se događa na terenu. Unatoč svim naporima da se postigne diplomatski dogovor, Rusija gomila vojne snage uz ukrajinsku granicu, i u Rusiji, i u Bjelorusiji. Vjerujemo da bi ruska invazija mogla uslijediti svakog trenutka, no ne želimo donositi preuranjene zaključke. Valja reći da ne znamo je li Rusija donijela odluku o invaziji i vjerujemo da će prihvatiti diplomatski put za rješavanje legitimnih zabrinjavajućih sigurnosnih pitanja.
Vojne vježbe kao izlika
Dođe li do nove ruske agresije na Ukrajinu, koji će biti prvi koraci NATO članica?
- SAD, NATO, EU i G7 bili su jasni, ako Rusija prijeđe ukrajinsku granicu, doći će do snažnih konzekvenci. Posljedice će prije svega biti ekonomske, u vidu sankcija i trgovinskih ograničenja, ali isto tako će NATO saveznici pojačati svoje snage na granicama Saveza. Paradoksalno je da je Rusija zabrinuta zbog prisutnosti NATO postrojbi u blizini njihovih granica, ali NATO-ovarotacijska prisutnost je u izravnoj vezi s njezinim agresivnim ponašanjem. Ako Rusija ne želi NATO-ove postrojbe uz svoju granicu, onda ne bi trebala gomilati snage na granicama NATO-a.
Plaši li vas mogućnost da i Bjelorusija postane područje vojnog djelovanja ako eskalira sukob Rusije i Ukrajine? Napadom kroz Bjelorusiju, Ukrajina bi se našla u ruskim kliještima.
- Pod izlikom vojnih vježbi, Rusija je premjestila značajnu količinu svojih postrojbi u Bjelorusiju na način da je velik dio tih postrojbi izravna prijetnja za Ukrajinu. Stoga je pitanje za Rusiju želi li treću zemlju iskoristiti kao odskočnu dasku za invaziju na Ukrajinu.
Smatrate li da je svijet i dalje bipolaran (USA - EU vs. Kina - Rusija) ili je ipak realno govoriti o kvadtripolaritetu? Kako to utječe na vanjsku politiku SAD-a?
- Ne znam možemo li stvari promatrati kroz ovu klasifikaciju, ali jasno je da je svijet postao kompetitivniji nego u bilo kojem trenutku od završetka Hladnog rata. Sustav temeljen na pravilima je način da sve države mogu ostvariti svoje interese. Nema potrebe za pojačanom agresivnom konkurencijom kako bi se preokrenuo sustav koji već desetljećima promiče stabilnost.
Kako sve to utječe na vanjsku politiku SAD-a?
- Vidite da reagiramo na sve konkurentniji svijet i da smo fokus stavili na indopacifičku regiju kako bismo osigurali da svijet nastavi funkcionirati po pravilima u toj regiji. U Europi ste mogli uočiti udvostručenje naših aktivnosti i naših obveza prema transatlantskim saveznicima. Bilo je lijepo čuti našeg savjetnika za nacionalnu sigurnost koji je rekao da nikad još od hladnog rata NATO nije bio toliko jedinstven. Dakle, vidimo pojačanu aktivnost u mnogim regijama, kao i ojačavanje starih saveza kako bi se suočilo s novim prijetnjama, donosi Slobodna Dalmacija.