Na samo pola sata vožnje od južne granice Ukrajine, stotine ruskih vojnika čuvaju veliko skladište streljiva iz sovjetske ere u odcijepljenoj moldavskoj regiji Pridnjestrovlju. Ovo skladište, ovi vojnici i ova proruska separatistička regija su zadnjih dana pod sve većim globalnim nadzorom, piše BBC. Optužbe između Rusije, Ukrajine i Moldavije za destabilizaciju i otvaranje novog kriznog žarišta u Moldaviji razmjenjivale su se prilično intenzivno i glasno, a gdje ima toliko dima itekako je moguća i vatra.
Kakogod, mogućnost izbijanja sukoba u Ukrajini susjednoj zemlji više je nego realan scenarij za kojim bi uskoro mogla posegnuti Moskva. Premijer Moldavije Dorin Recean rekao je otvoreno da bi ruske trupe trebale biti protjerane iz cijele regije, a moldavska predsjednica Maia Sandu već je ranije izjavila da Moskva planira srušiti njezinu prozapadnu vladu. Rusija je u međuvremenu pokušala proširiti paranoju progovorivši o mogućoj prijetnji napada ukrajinskih snaga pod "lažnom zastavom" te je upozorila da će svaki napad na njezine trupe u Pridnjestrovlju smatrati napadom na samu Rusiju, piše Slobodna Dalmacija.
Mnogi zapadni analitičari ističu da bi Pridnjestrovlje Kremlju moglo pružiti mogućnost još jedne ulazne točke za napad na Ukrajinu, čime bi na ukrajinsko-moldavskoj granici mogli vezati ukrajinske trupe s drugih područja borbe.
Moldavsko selo Molovata Noua posebno je pritisnuto teškom atmosferom i mogućnošću prijetnje novim sukobom.
Ova malena moldavska enklava je zakačena uz proruski pridnjestrovski teritorij i posve odvojena od ostatka Moldavije rijekom Dnjestar. Njezini stanovnici osjećaju se potpuno izloženima: mnogi stariji ljudi ovdje borili su se protiv proruskih separatista još prije 30 godina. Sada se pitaju hoće li se morati boriti opet.
Prošlog petka su se veterani iz sukoba oko Pridnjestrovlja okupili u Molovata Noui, kako bi odali počast svim suborcima koji su umrli za Moldaviju.
Dvadesetak muškaraca u vojničkim odorama, sjajnih medalja na prsima i s tamom u očima hodalo je s cvijećem i vijencima, a među njima i 62-godišnji Vlad Untila.
"Imamo sreće što nas Ukrajina trenutačno brani", rekao je, "ali ako rat ioet krene u Moldaviji, spremni smo ponovno braniti teritorij."
Kolona automobila ovih veterana probijala se napuštenom zemljanom cestom od Molovata Noua do odcijepljenog proruskog teritorija i prelazeći potom preko njega, kao što su to činili i prije tri desetljeća.
"Vidi kako nas gledaju", reži Vlad dok se njegov auto približava ruskoj kontrolnoj točki. Grupa naoružanih vojnika promatra konvoj dok prevozi ljude u moldavskim vojnim uniformama na separatistički teritorij, zatvarajući pomalo oči pred ovim svakogodišnjim ritualom.
Uska zemljana cesta presijeca tihi krajolik, okružen smeđim poljima i slomljenim zimskim drvećem.
"Teško je jer se osjećam u svojoj zemlji, a moram prolaziti granice i kontrolne točke", kaže Vladov prijatelj Konstantin.
Kratka vožnja iza kontrolnog punkta vodi kolonu do prve postaje: skriven u drači kraj ceste to je jednostavan plavi križ napravljen od metalnih stupova.
Označava mjesto gdje je prije 31 godinu ubijen lokalni gradonačelnik. Veterani se okupljaju s vijencem cvijeća i plastičnom bocom punom vina kako bi nazdravili svom poginulom suborcu, a potom nastavljaju istom stazom blijedoplavih spomenika razasutih ovim teritorijem, ponavljajući ritual na svakoj stanici.
"Obojica smo bili snajperisti", sjeća se Vlad na mjestu gdje je njegov prijatelj Vasea davno ubijen. "Pucali su nas s onog brda tamo, iz tenka. Jedan geler ga je pogodio u vrat. Pao je na zemlju i umro mi na rukama."
Dok veterani prolaze pored lokalne moldavske škole učenici izlaze da ih pozdrave, predvođeni svojom ravnateljicom Tatjanom Rosca.
"Ovdje su se 1992. vodile velike bitke", kaže Tatjana. "I još su duboke rane u dušama ljudi. Jako se bojimo: znamo što znači rat i nikome ga više ne želimo."
Jedna od njezinih učenica kaže da je spremna uzeti oružje ako ponovno izbije sukob, kao što su to učinili njezin otac i djed prije 30 godina.
Ali lojalnost je ovdje - kao i u ostatku Moldavije - komplicirana poviješću, geografijom i ekonomijom.
Ovdje s druge strane rijeke Dnjestar privlačnost moldavskog identiteta suprotstavljena je privlačnostima subvencioniranog ruskog plina iz Pridnjestrovlja.
Gospodarski jaz s ostatkom zemlje proširio se od početka rata u Ukrajini, nakon što je Moskva prošle godine prekinula isporuke plina Moldaviji.
"Bit ću iskren", priča gradonačelnik Molovata Noua, Oleg Gazea: "Vrlo je teško uvjeriti ljude da je život bolji u Moldaviji kad u Pridnjestrovlju plaćaju samo djelić naše cijene plina. Ne možemo ljudima pričati o slobodi i boljem životu, a u isto vrijeme im govoriti da idu preko rijeke i plaćaju svoje račune 30 puta više”.
Rusi jeftinim plinom već godinama kupuju simpatije sirotinje. Neki ljudi ovdje tako prilično čvrsto vjeruju da Moskva nije vojna prijetnja, već ekonomski saveznik – i da je predsjednica Maia Sandu ta koja izaziva krizu i rat svojim političkim približavanjem Zapadu.
Po povratku u Molovata Nouu, veterani završavaju svoje hodočašće na seoskom trgu polaganjem crvenih karanfila na spomenik zamrznutom sukobu. U godinama od njihove borbe protiv proruskih separatista, njihova su djeca rasla uz ruske vojnike, uz ruski jezik i rusku ekonomsku potporu. Zato su stariji Moldavci danas srce svakog proruskog otpora. Sjećanja na prošlost u malenoj moldavskoj enklavi ne daju se izblijediti: izoštrena su sve većim strahovima za budućnost.